10. novembar 2016.10. nov 2016.
Šapčanka Jelena Inđić, master student Akademije umetnosti Univerziteta u Banjaluci

Grafika pre svega

Na nedavnoj samostalnoj izložbi, četvrtoj po redu u Futogu, predstavila se serijom radova pod nazivom „Krnule“. Na često pitanje: „Zašto nisu otvorena vrata, šta ima u tim kućama?“, odgovara: „Pokušajte sami naći ulaz, pronađite sebi odgovarajuću atmosferu i zaplovite putevima mašte jer nas samo ona uvek može nasmejati!“
Sa radovima Jelene Inđić šabačka likovna javnost susrela se 2012. godine, kada je kao maturant Škole primenjenih umetnosti, imala prvu samostalnu izložbu „Na stazi“ u Kulturnom centru. Ona je bila deo nagrade za likovno stvaralaštvo koja se dodeljuje najuspešnijim učenicima. Od tada, pa do danas, master student Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, prešla je dug, plodonosan umetnički put. Njeni radovi izlagani su na trideset pet kolektivnih izložbi širom Srbije, ali i u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji.
- Nagradu za likovno stvaralaštvo Škole primenjenih umetnosti sa ponosom upisujem u moju biografiju. To su moji prvi počeci. Iako ih je bilo više najdraža mi je prva nagrada 3. Međunarodne izložbe malog formata UNUNS-a. To je najveće priznanje koje sam do sada ostvarila ““ kaže Jelena.
Svoje prve korake u svet umetnosti napravila je u petom razredu osnovne škole i to pohađajući časove prof. Dragiše Marsenića, akademskog slikara. To ju je motivisalo za sve ono što je kasnije usledilo.
- Nakon osam godina provedenih u ateljeu put me je odveo na studije u Banjaluku. Kako je u pitanju mlad fakultet, sa jakim kadrom profesora, posebno na smeru grafike, odluka je donesena bez imalo premišljanja.
Grafika, duboka štampa ““ akvatinta, tehnika je koju je Jelenu privukla od samog početka njenog stvaralačkog rada. U masi sličnih izdvojila se tematskim izražavanjem, prenošenjem emocija kroz cinkovu ploču i azotnu kiselinu na papir. Tome u prilog ide i serija radova pod nazivom „Krnule“, nastala poslednjih godinu dana. Nju su, pored Prijedorčana, imali priliku da 3. novembra, pogledaju i ljubitelji grafike u Futogu.
- Nazivom određujem samo mesto radnje, a ne uslovljavam radnju. Svako kao individua treba da kroji svoju priču i da oslobodi osećanja posmatrajući svako delo posebno. Tvrdnjom da je svaki pojedinac individua u svakom smislu i da je čovek situaciono biće, smatram da je od velikog značaja ostaviti slobodu mašti i ne stajati joj na put. Zamislimo li se malo dublje i krenemo li u razmotavanje nekih starih uspomena i događaja iz rajske prirode, setićemo se kako svako domaćinstvo ima posebnu toplinu, energiju i emotivni značaj. Tu razliku jasno možemo uočiti i na seriji radova „Krnule“ .
Boja fasade, vrata, prozora nije realno prenesena, ne neznanjem, nego sa namernim asocijativnim promatranjem viđenog i doživljenog, a unošenjem emocija prevazilazi svaku puku realnost. Impresionisti su još sedamdesetih godina DžIDž veka shvatili da se pojavom fotoaparata u potpunosti zamenjuje klasična slika i da umetnost treba da pruži više od pukog prenošenja viđenog.
- Shodno takvom mišljenju smatram da je od velikog značaja emotivni aspekt, a naročito sloboda posmatrača. Iako vam se na prvi pogled može učiniti da su moji grafički listovi realni prikazi viđenog, verno prenošenje na matricu, to je samo trenutni dojam jer su na njima dostojno veličine i arhitekture preneseni arhitektonski elementi, konstrukcije i ukrasi. Sve ostalo je izloženo uticaju trenutnog emotivnog stanja i atmosfere koju nosim iz tog doma. Menja se boja, forma, rustika, način obrade ploče.
Ni preovlađivanje crno-belih grafika nije sasvim slučajno. Kako i sama kaže, ideja o jednakosti nije uspešna iz razloga što ni u životu nije sve u ustaljenom redu i miru.
- Razumemo li svi: bolest, tugu, smrt, glad, nemaštinu. Uspostavljajući sistem suprotnosti u kome boje ostvaruju značenje nezavisno od asocijacije na realno, kao što za Vasilija Vasiljeviča Kandinskog plavo ne označava nebo već „duhovnu dubinu“, belo nije boja snega već „ćutanje koje nije mrtvo“, kao što je crno „večito ćutanje bez mogućnosti i nade“.
Jelenini radovi nude širok spektar događaja koji navode na dublje razmatranje i promišljanje o životu.
- Često čujem pitanje: „Zašto nisu otvorena vrata, šta ima u tim kućama?“ Odgovor na ovakvo pitanje otkriva cilj i suštinu do koje posmatrač treba da stigne: „Pokušajte sami naći ulaz, pronađite sebi odgovrajuću atmosferu i zaplovite putevima mašte jer nas samo ona uvek može nasmejati!“
Dok sigurno grabi ka kraju studija želja joj je da se jednog dana nađe u ulozi nastavnika. Nimalo ne sumnjamo, s obzirom na do sada postignuto, da će na najbolji mogući način svoje znanje preneti mladim naraštajima.
- Mladi treba da budu uporni i istrajni u svom radu, da rade ono što vole ““ Jelenina je poruka za sve one koji bi krenuli nekim od umetničkih puteva.
BIOGRAFIJA
Jelena Inđić, rođena je 1993. godine u Šapcu. Po završetku Škole primenjenih umetnosti upisala je studijski program likovne umetnosti, smer grafika, na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci gde je i diplomirala. Trenutno je na master studijama. Od 2012. godine aktivno izlaže na kolektivnim izložbama, a do sada je imala i četiri samostalne u Šapcu, Prijedoru i Futogu. Dobitnica je sedam nagrada među kojima je i prva nagrada na 3. Međunarodnoj izložbi malog formata UNUNS-a.
O. Gavrilović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa