20. jul 2017.20. jul 2017.
SIBIRSKI SUSRETI
NA PUTU ZA MONGOLIJU V

SIBIRSKI SUSRETI

Tim „Moto Mongolia 2017“ ostvario je svoj cilj. Nikola Kacin, Dejan Isaković i Steva Ivanović u džipu uspešno su stigli u Ulan Bator, glavni grad Mongolije. Posle nekoliko dana provedenih tamo vraćaju se kući. Za čitaoce “Glasa Podrinja” i u ovom broju piše Nikola Kacin
Potrošili smo mnogo dana u Rusiji zbog problema na putu i zbog papirologije, potrošili dosta i snage na sve to. Pravimo kompromise i šaramo po karti našu rutu za povratak kući. To će izgledati otprilike ovako: Vozićemo se par dana kroz šume Sibira, proći Irkutsk, doći u Novosibirsk, deo ekipe ide po neispravan motor južno 600 km, povratak u Novosibirsk i zatim pravac Moskva i Šabac.
Kako smo ušli ponovo u Rusiju posle nekih 6 sati čekanja na granici, hajde da stanemo kraj puta i pojedemo nešto iz naših zaliha. Bosanac i ja čekamo Stevu da stigne s Pajero kuhinjom.
Mrtvu tišinu prirode u Ruskoj republici Burjatija naruši samo zvuk nekog trećeg motocikla. Projuri, svirnu nam i ode. Bosanac se okrete, pogleda i viknu: “Vršac tablica na motoru”!
Već sam pomislio da je dugo bio na suncu i da mu se priviđa. Skoči on na motor i kaže odoh po čoveka! Buca Vlaisavljević! Buca iz Vršca je krenuo u Mongoliju da bi napravio ponovni ulaz u Rusiju i da bi ponovo dobio 30 dana period boravka! Zamislite susret 10.000 km od Srbije, motociklisti sa istim željama i snovima! Umesto da sedimo na Zlatiboru i u borovom hladu jedemo jagnjetinu uz medovaču, mi se eto nađosmo da ćaskamo u Burjatiji uz pasulj iz konzerve i kafu iz kesice!
Vremena malo jer mora se dalje, a tema i previše. Ovekovečismo susret s par fotografija i pozdravismo se. Buca na jug mi na sever. Treći dan se vozimo i dalje kroz Sibirske šume. Negde kod mesta Babuškino očekujem da vidim jezero s naše desne strane, međutim pejzaž se ne uklapa u pojam jezera. S naše desne strane je more! Bajkalsko jezero bih odmah kategorisao kao more! Pogled sličan kao kad se putnik spušta iz pravca Grahova ka Boki Kotorskoj. Impozantno i, kao i cela Rusija ogromno! Dodatni osećaj veličine i Ruske moći pojačava Transsibirska železnica. Po tri lokomotive sa bezbroj teretnih vagona se nalaze između puta i jezera. Taman prođe jedna kompozicija i mi krenemo uživati u pogledu kad ide sledeća. Kupili smo meso, povrće i začine i skrećemo s puta i spuštamo se ka obali, da iz blizine vidimo lepotu Bajkala i osetimo hladnoću Sibira! Dok spremam klopu Steva se sunča, a Bosanac uči da sprema. Boljeg đaka nisam imao. Najbrže je naučio kako pojesti povrće koje bi trebalo ići na šašljik. Rusi nam se uredno javljaju, pozdravljaju i odoše da se sunčaju. Pojedosmo ruski šašljik spremljen na srpski način i odosmo da te kalorije plivanjem potrošimo. Jezero prijatno toplo u dubini do kolena. Rusi svi gledaju u nas. Kako idemo u veću dubinu, temperatura vode naglo opada. Zaplivasmo dva metra i počeh razmišljati gde je ona folija protiv hipotermije što dobih od Crvenog krsta u Šapcu. Izlazimo polako napolje, jer smo upola zaleđeni. Rusi gledaju i ne trepću. Ekspresno brisanje, sušenje, grejanje i odosmo u Irkutsk. Na ulasku u grad već sat vremena Sergej i Riska sede na motoru i čekaju nas. Noćni vukovi Irkutska su obavešteni o našem dolasku i čekaju nas. Njihov stan je i naš, njihova garaža ispražnjena da se mi bezbedno parkiramo. I kako sad da sa tako divnim ljudima ne probamo Ledof zaleđenu vodku!? Kroz priču kažem Sergeju da je vodka malo toplija od vode na Bajkalu i on se nasmeja. Rekoh lep je Bajkal, svideo nam se, i okupali smo se lepo... Spusti čovek čašicu. - Vi pakupatsja na Bajkal!? -Da. PAKUPATSJA NA BAJKAL!? Da. Zašto? Počeše se smejati i on i Riska i kažu: “Vi mora da ste mnogo jaki ljudi kad ste se tamo kupali. Tamo se ni Rusi ne kupaju!” Voda je na oko 12 celzijusa preko leta! Izvinite, ali mi to nismo znali, pa se eto malo okupali! Od tog momenta na pomen Bajkala koske počinju da nam se lede. Nestade vodke, nestade i viskija, za mene kao da je neko i svetlo ugasio. Naši domaćini nas ujutru dobro nahraniše, i ne pristaju da se tako lako rastanemo. Dobismo po poklon, ispratiše nas na izlazak ka Krasnojarsku i onako punog srca se pozdravismo i dogovorismo sledeći susret u Srbiji. Do Novosibirska još dva dana vožnje. Vozimo, spavamo i to je ceo ritam. Ujutru se budimo, ali nema Steve! Steva nije ni na doručku! Jurimo ga po parkingu, a na drugoj strani čuje se lupanje lima. Pogledasmo na tu stranu kad, eto Steve! Na parkingu izložen stari džip Vilis. Majstor ocenio da bi to moglo i da upali i navalio da on i to poveze kući. Pa sve da vozi transsibirski voz nemamo više mesta! Jedva ga odvukosmo od vozila i ubedismo da mu je Pajero dovoljan. I dalje kroz šumu. Odjednom sirena, Bosanac svira, naglo koči i viče na komunikaciju da stanem. Pomislio sam da mu je osa ušla pod kacigu ili se motor pokvario. Međutim on je kraj puta video medveda! Ogroman prepariran medved-koža, okačili lovci i zajedno sa proizvodima iz šume prodaju. Navalio da nosi medveda kući! Mislim onako u sebi, što je čudo taj zov prirode i poreklo. Jedva ga ubedih da od toga ništa nema zbog granica. Mazio se jedno pola sata i fotografisao sa medom. Tugu i bol morao je pokušati lečiti na licu mesta čajem iz pravog Ruskog samovara! Pije onaj čaj pa se sve okrene i opet pogleda u medveda.
Novosibirsk će biti privremena baza u kojoj ću pregledati malo motocikle, uraditi reviziju opreme a Bosanac i Steva odoše po Vladin BMNj. Kaže naš drugar da još nema nameru “da kači kopačke o klin”. Mi ćemo mu pomoći da se lopta ponovo zakotrlja i da zajedno sa nama ostvari i neku drugu pobedu. I u ovoj utakmici je pobedio. Jer ko god se ovde usudi nastupiti i zaigrati, on je već osvojio pobedu! Veliki pozdrav našem Vladi, Makiju i svim čitaocima iz Novosibirska!

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa