17. avgust 2017.17. avg 2017.
POLARNA SVETLOST SRBIJE
DOKTOR FIZIKE TATJANA ŽIVKOVIĆ

POLARNA SVETLOST SRBIJE

Ukoliko biste sreli dr Tatjanu Živković, možda biste pomislili da je studentkinja. Mladolika i ljupka, bez trunke šminke Razgovor sa njom teče prirodno i lako. Ipak, u pitanju je mlada žena koja je doktorirala fiziku u Norveškoj, u trideset i prvoj godini. Skromna i ambiciozna. Dobitna kombinacija.
Danas, kada živi sa suprugom i dvoje dece u Oslu, više je vezana za Šabac, nego u detinjstvu. U osnovnoj školi je bila vukovac, mada se, kaže, nije najbolje snalazila u tom okruženju. U Gimnaziji je bilo mnogo drugačije.
- Kada sam upisala Šabačku gimnaziju, našla sam se u svom prirodnom okruženju. I danas sam prijatelj sa školskim drugovima i drugaricama. Pamtim moju razrednu, Tanju Marković Topalović, koja je bila i ostala veoma impresivna. U početku me je oduševila činjenica da piše podjednako dobro i levom i desnom rukom, a vremenom je pojačavala moju želju da upišem fiziku. Profesor matematike, Zoća, bio mi je izuzetno drag, a profesor srpskog jezika i književnosti, Miroslav Jovanović, fascinatantan.
Da se ozbiljno bavi fizikom, odlučila je još kao devojčica od trinaest godina, kada je učila optiku. Zainteresovalo ju je prelamanje svetlosti. Ipak, u poslednjem trenutku, pred upis, dvoumila se između studija fizike i elektrotehnike. ETF je bio prihvatljiviji njenim roditeljima, lekarima po struci, ali je odlučila da posluša sebe.
- Divno mi je bilo na studijama. Jesmo mnogo učili, ali smo se jako lepo družili. Posle predavanja, okupljali smo se u kafiću “Atom”, u podrumu fakulteta. Tu se igrao šah, ispijala kafa i spremali ispiti. Moja generacija je bila veoma uspešna. Nekoliko njih je ostalo u Srbiji, mada je većina nas otišla.
Na trećoj godini studija, odlučila je da ode u Norvešku, gde je živeo njen ujak. Na univerzitetu u Tromsu, magistrirala je fiziku.
- Omah sam se jako razočarala, jer je bilo previše lako na magistarskim studijama. Sa silne i naporne, interesantne matematike, koju sam primenjivala za razumevanje kvantne mehanike, prešla sam na obične, jednostavne jednačine koje sam učila u srednjoj školi. Tamo se dosta koristi programiranje, pa sam i ja sam krenula u tom pravcu. U početku mi je bilo vrlo dosadno i onda se desilo da je moj mentor odlučio da nas odvede na Svalbard.
Sudbina na severu sveta
Na najsevernijem mestu na kugli zemaljskoj, tamo gde ljudi bukvalno umiru od zime, na kursevima za proučavanje polarne svetlosti, Tanja je srela ljubav svog života. John-are (Jun-are) joj je prišao u jedinoj diskoteci na ostrvu, u kojoj su se studenti okpupljali. Od tada su zajedno. Punih petnaest godina.
- Celo veče smo pričali, a kada sam se vratila u Tromso, razgovarali smo telefonom. Znala sam da ostaje tokom cele godine na Svalbardu i zato sam iskamčila od mentora da i sledeći semestar provedem na ostrvu, samo zbog njega. Boravak na Svalbardu bio je predivan i potpuno specifičan zbog romanse sa mojim suprugom, međutim, sve ostalo je bilo užasno. Temperatura je bila minus dvadeset pet stepeni u januaru, (efektivna minus pedeset), a vetar je duvao non-stop. Svi smo morali da nosimo skafandere, u kome i muškarci i žene izgledaju potpuno isto. U toku prve nedelje uopšte nije bilo fizike, učili su nas kako da preživimo u surovim uslovima.
Ispostavilo se da su studenti koji dolaze na univerzitet na Svalbard avanturisti, koji vole ledene pećine, skijanje i vožnju skuterima. Svi su, zbog polarnih medveda, nosili puške kada krenu izvan grada. Tamo je Tanja upoznala Srbe, porodicu Pavlović, koja je izbegla iz Osijeka i sa njima se, ponekad, družila. Kaže da nikada ne bi mogla tamo da živi. Mada, kada se vratila u Tromso, ni tamo nije bilo lako. Šta više.
- Prve slike Norveške sa izuzetno lepom prirodom, planinama koje izviru iz mora, opuštenim ljudima, vremenom su izbledele. Zamenile su ih kiše i snegovi koji padaju tokom cele godine, a ono što se meni, koja sam došla iz stresne Srbije, činilo kao opuštenost, zapravo je letargija. Činjenica da me niko ne posmatra ispod oka, koja mi je u početku prijala, kasnije je činila da se osećam kao vazduh. Ako neko padne na ulici, niko neće prići da mu pomogne, ukoliko sam ne zatraži pomoć.
Kada je doktorirala, upisala je postdoktorske studije u Upsali, u Švedskoj, na jednom od najstarijih univerziteta. Tamo, gde joj se rodio drugi sin, Stevan, bilo joj je divno, ali nije potrajalo. Njen suprug, takođe doktor nauka, dobio je posao u Oslu.
- Najteži perod u mom životu bio je kada je Jun-are otišao sa decom u Oslo. Tada je Stevan imao deset meseci, ja sam putovala, vikende sam provodila sa njima. To je jedino vreme kada mi se stariji sin Adrijan obraćao na norveškom, jer, insistram da razgovaram na srpskom jeziku sa svojom decom.
Srbija je aritmetička sredina
Kada je završila postdoktorske studije, pre tri godine, pridružila se svojoj porodici u Oslu. Od tada žive u prestonici Norveške. Zaposlila se u jednoj od najstarijih norveških firmi kao data scientist, što je veoma popularno zanimanje danas u svetu. Posao istraživača joj je zanimljiv, zato što stalno uči. Uglavnom se bavi programiranjem, mada, za obradu podataka koristi statisitičke metode i probabilističku fiziku.
- Oslo je vrlo jednostavan, mali grad u kome sve besprekorno funkcioniše. Život izgleda savršeno, Norvežani rade od osam do četiri (ni minut više), ni u čemu ne preteruju, svi se bave sportom, što im je dobar izgovor da se ne druže, nema mnogo komunikacije izvan porodice. Sve prihvataju lako, sa osmehom. Ne ispoljavaju negativne emocije.
Kada joj je stariji sin pošao u osnovnu školu, Tanja se razočarala u norveški školski sistem. Do trinaeste godine, đaci se ne ocenjuju, sve se svodi na razgovor sa učiteljicom i testove u toku godine. Ne sviđa joj se insistriranje na zlatnoj sredini u norveškom društvu, to što su svi podjednako dobri, bez obzira koliko su pojedinci loši.
- Ove godine uvode tablet u osnovne škole, što je u fazi eksperimenta. Već od prvog razreda imaju domaće zadatke na internetu, nemaju knjige, osim čitanke i radne sveske iz matematike. Sve rade na pametnim tablama, na kojima učiteljica ne piše, tako da imam utisak da moja deca neće ići u školu, nego u školicu. Strašno sam razočarana. Oni i inače nemaju dovoljno komunikacije, a sa ajpedima će biti još gore. Prema rečima rektora: “Pripremaju se za ono što nikada nisu videli, za poslove koji još uvek ne postoje i za način razmišljanja koji još ne možemo da pojmimo”.
Tanja je otišla u Norvešku kada je imala dvadeset i jednu godinu. U to vreme je volela da putuje, kao i svi mladi ljudi. Do raspada Jugoslavije, nigde nije išla, osim kod rođaka na Baniju, nije imala potrebu, jer je za nju Jugoslavija, kaže, predstavljala svet. Pitali smo je da li bi volela da se vrati u Srbiju.
- Jako, mada ne znam koliko je to realno. Moj suprug voli Šabac, ne mislim da ne bi voleo da dođe, ali ne znam šta bi ovde radio kao geolog. Volela bih da mi deca odrastaju i da se školuju u Srbiji. Da realno dožive svet. Srbija je aritmetička sredina stanja u svetu, što znači da ima mnogo boljeg, ali i mnogo goreg nego ovde.
PONOSNA NA ŠABAC
“Oduševljena sam mojim Šapcem, ponosna sam na njega. Ne znam šta se događa u glavama ljudi, jer nikada nisam dovoljno dugo, ali spolja gledano, Šabac je mnogo lep grad. Dolazim dva puta godišnje, mada planiram da dolazim češće.”

JUGOSLAVIJA JE BILA SVET
“Kada sam bila mala, jednom godišnje sam sa roditeljima odlazila da posetim rođake, Srbe koji su živeli u Hrvatskoj. Maštala sam da se preselim u Karlovac kad porastem, ali je rat prekinuo moje dečje želje. To je prvo veliko razočaranje u mom životu, u zemlju koju sam volela. Jugoslavija je za mene bila ceo svet.

PROZORI VELIKI KAO IZLOZI
“Norvežani su veliki individualisti. Žive u ideji da svaki čovek ima svoj svet, koji drugi ljudi ne bi trebalo da uznemiravaju. Jesu hladni, što ne znači da su loši ljudi, prosto su nezainteresovani za druge. Žive u kućama sa ogromnim prozorima, kao u izlogu, ali to je kod njih normalno. U njihove prozore niko ne gleda.”
M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa