5. oktobar 2017.5. okt 2017.
STANOVNIŠTVO, UŠORAVANjE I RANIJA DOSELjAVANjA
U MAČVU(2)

Rat doneo nova ognjišta

Dolazili iz više pravaca. Najveća grupa stigla posle Austro-turskih ratova vođenih u 18 veku. Starosedelaca nije bilo. U popisu iz 1834. godine u Mačvi zabeleženo 20.501 stanovnik. “Vrnduljima” preseljavali kuće u šorove
Prvi popis imovine i lica u Srbiji izvršen je 1834. godine. Tada je u Mačvi zabeleženo 20.501 stanovnik. Od ovog broja muškaraca je bilo 11.371, a žena 10.130. Iste godine registrovana su, prema pisanju arheologa Milivoja Vasiljevića 4.448 lica sposobnih za vojsku.
Veliki značaj za Mačvane imalo je ušoravanje sela. To nije išlo lako ali važna akcija (radi jednostavnijeg upravljanja i kontrole) izvedena je uspešno, istina posle sedam godina. Kuće i pomoćne zgrade u “raštrkanim” dvorištima iz perioda borbe protiv Turaka, relativno lako prevežene su posebnom napravom koja se zvala “vrndulj”. To nije bilo izrazito teško jer su objekti bili relativno lagani od drveta, pokriveni najčešće trskom.
“Vrndulji” su bili povezani drveni trupci koje su najčešće vukli volovi. Imali su osovine i platforme gde su kuće podizane i stavljane. Drvene osovine na “vrndulju” su okretanjem proizvodile strašnu buku(škripanje). Prilikom ovakve selidbe često su stajali i podmazivali osovine lojem ili katranom.
U periodima “blagostanja” stanovništvo Mačve se umnožavalo i to najčešće prirodnim priraštajem. Ni ratovi nisu mimoilazili ovo područje te je dolazilo do drastičnog pada broja žitelja.
Administrativna podela dovela je do stvaranja severne Mačve 1957. godine, a činilo ju je sedam sela: Mačvanska Mitrovica, Salaš Noćajski, Noćaj, Radenković, Ravnje te Gornja i Donja Zasavica. Ova sela pripala su opštini Sremska Mitrovica i time ušli u sastav AP Vojvodine.
Opštinu Bogatić čini 14 sela: Bogatić, Glušci, Uzveće, Metković, Belotić, Dublje, Očage, Klenje, Badovinci, Salaš Crnobarski, Crna Bara, Glogovac, Sovljak i Banovo Polje.
Tadašnjoj opštini Šabac pripalo je isto 14 sela: Tabanović, Pričinović, Ševarice, Drenovac, Štitar, Majur, Slepčević, Duvanište, Skrađani, Zminjak, Lipolist, Petlovača, Ribari i Prnjavor.
I ako su prikupljeni podaci o stanovništvu Mačve prilično varijabilni, doseljenici u ovu veliku srpsku ravnicu mogu se po svom poreklu grupisati u nekoliko celina. Milivoj Vasiljević u svojoj knjizi “Mačva, istorija, stanovništvo” piše: Prema sakupljenoj građi stanovnici Mačve mogu se po svome poreklu grupisati u nekoliko celina-prva je malobrojna grupa moravskih doseljenika, druga doseljenička struja iz Crne Gore, Hercegovine i njihovog etapnog područja u kretanjima ka Mačvi iz užičke okoline, Azbukovice, Podgorine, Rađevine, Jadra i Semberije, slede doseljenici iz Bosne, potom iz stare Srbije, onda Srema i Hrvatske i najposle manja grupa doseljenih čije je poreklo vezano za lokalna kretanja i premeštanja.
Istraživanjem ovog arheologa zabeleženo je da u Mačvi nije bilo starosedelaca.
Najstariji sloj doseljenika po Vasiljevićevom pisanju naselio je Mačvu krajem 17 veka u prvim ratnim sukobima Austrije i Turske. Ovaj sloj, zastupljen je kažu sa pet rodova ili 0,4 odsto ukupnog broja rodova sa utvrđenim poreklom.
Područje Mačve najviše je naseljeno posle austro-turskih ratova vođenih u 18 veku. Oni su najvećim delom odredili pravce i intenzitet doseljavanja. U pomenutom periodu zabeleženo je doseljavanje 246 rodova ili 22,5 odsto od ukupnog broja ispitanih rodova.
Intenzitet doseljavanja u ove krajeve ne jenjava ni narednih godina, a posebno je izražen u vreme sudbonosnih zbivanja tokom Prvog srpskog ustanka i kasnije. Doseljeno je 30 odsto od ukupnog broja rodova, što je i nastavljeno.
Još kasnije doseljavanje jenjava, a u periodu između dva svetska rata u Mačvu je doseljena 101 porodica.
SEOBE SA KUĆIŠTA
Život nikada nije štedeo Mačvane. O tome su ostale slike, zapisi ali i priče starijih prenošene s kolena na koleno da se ne zaboravi. I mnoge slike poznatih mačvanskih umetnika svedoče o prošlom vremenu.
Sela su naseljavali uglavnom sa kućišta. Odatle su dolazile čitave familije i u selu zasnivale novi život. Tako su im kućišta bila ustvari prastara ognjišta.
Dosta porodica iz Badovinaca nekada su živeli na levoj obali Drine. Deca su im išla u školu u Bijeljinu, a to gde su živeli bilo je bezimeno naselje. Posle su se selili na desnu obalu Drine i formirali Badovince. Danas pola seoskog atara osta na drugoj strani reke. Mnogim domaćinima u selu oranice i šume, čitavo imanje ostalo je preko reke.
Lj. Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa