26. maj 2016.26. maj 2016.
PRVA DRAMA O ŽIVOTU SVETOG VLADIKE NIKOLAJA

MONAH TADIJA

Nedavno je, u izdanju „Glasa Crkve“, izašla knjiga „Monah Tadija“, autora dr Ljubomira Rankovića. Reč je o prvoj drami o životu Svetog vladike Nikolaja Velimirovića, koji je, životom i rečju, svedočio Gospoda do samog kraja zemnog puta. Monah Tadija je jedan od pseudonima koje je koristio vladika, njegov alter ego u drami.
Kroz tri čina, autor nas vodi od dolaska vladike Nikolaja u vladičanski konak u Ohridu, preko zarobljeništva u fašističkom logoru Dahau, do izbeglištva i upokojenja u ruskoj crkvi Svetog Tihona Zadonskog u Americi, prateći Njegov put i preobražaj od gordog arhijereja do dede vladike, kako su ga prozvali ohridski bogomoljci, narod Božji. Da bi osvetlio lik „zlatoustog propovednika Vaskrslog Hrista“, Ranković uvodi na scenu istorijske ličnosti koje je vladika poznavao i sa kojima je drugovao: Grigorija Božovića, Stanislava Vinavera i Rebeku Vest, patrijarha Gavrila Dožića, profesora Vladimira Majevskog, Milana Stojadinovića, Nadeždu Adžić (u monaštvu mati Anu) i druge. Tu je i vladičin sinovac Jovan Velimirović, koga, kao dečaka, u drami susrećemo kod strica koji ga školuje, koji je kasnije, kao vladika, vodio Šabačko-valjevsku Eparhiju, a čiji je đakon i saradnik, više od petnaest godina bio Ljubomir Ranković. Posebno je potresan suset sa majkom Katarinom Velimirović, njena tuga i svete, materinske suze.
Doktor filosofije i teologije, briljantan intelektualac, očarao je Evropu, kao i ona njega. Drugi svetski rat je proveo kao nemački zarobljenik u manastirima Žiči, Ljubostinji i Vojlovici, a kasnije u logoru Dahau, ali se sa Evropom rastao ranije: „Teško tebi Evropo, teško tebi, gordosti bela! Teško tebi, bela demonijo!“. U razgovoru sa Stanislavom Vinaverom i Rebekom Vest, u kom njih troje, „razočarani Evropom, u ohridskoj zabiti liče na prevarene i ostavljene ljubavnike, koji jadikuju nad iznevernim emocijama i ambicijama“, demistifikuje Evropu i prorokuje sve ono čemu mi danas svedočimo. Iz „tri „lažne i zavodljive teorije Darvina, Ničea i Marksa“ niču druga a možda i poslednja tri iskušenja ““ kapitalizam, terorizam i sekularizam: „Čovečanstvo će biti pretvoreno u mlaku apokaliptičnu bljuvotinu, nastupiće epoha biblijskog prizora, puste zemlje i tame nad bezdanom, bez Duha Gospodnjeg nad vodama“, prorokuje Nikolaj kroz Rankovićevo pero, ali i dodaje. „Ako se čovečanstvo seti imena Gospodnjeg, setiće se i Gospod njega“. Ponekad Sveti vladika progovara autentičnim, svojim rečenicama iz dela „Reči o Svečoveku“ i „Molitve na jezeru“, koje su koliko duboke, toliko i jednostavne, a koliko tople, isto toliko i moćne. Onako kako je demistifikovao Evropu, u dijalogu sa čuvenim ruskim teologom, Aleksandrom Šmemanom, demistifikuje lažnu duhovnost, crkvu u svetu i svet u crkvi. „To što je Vas zahvatilo, zove se teološka adolescencija. Kriza identiteta, buna i bunt protiv „okamenjenene crkve“, lažne duhovnosti i crkvenosti. Ta boljka se leči teškim podvigom i naporima da se stekne smirenje. Upornom borbom i svedočenjem životom i rečju, da u životu crkve počne da struji svež vazduh“, kaže u drami Nikolaj Šmemanu, ali i da je to sveta bolest: „Sve dok od nje bolujete, znajte da ste duhovno budni i živi.“ Crpeći iz bogate riznice života i dela vladike Nikolaja, konkretnih, biografski precinih podataka, autor i sam polemiše sa likovima u drami, a na tragu Dostojevskog, Čehova, Pavla Evdokimova i drugih hrišćanskih mislilaca.
Najomiljeniji i najugledniji srpski vladika i duhovnik, doživeo je, pred kraj života, dva progonstva, od komunista iz svoje otadžbine i od braće iz svoje crkve. Potresno, „gledano ljudskim očima i mereno zemaljskom merom i logikom“, ali, „drugu meru i logiku ima nebo“ ““ Nije moguće da nebo pronese mimo mene gorku i golgotsku čašu stradanja i mučeništva, koju u crnim danima ispija moja narod na krstu ““ govori Nikolaj vladici Jovanu Maksimoviću, Svetom Jovanu Šangajskom. I ispio je, do kraja, poslušno i smireno, u siromaštvu i stalnoj brizi za bližnje, pomoći, što rečju, što delom...
Nije slučajno što je dr Ranković autor drame o „dedi vladiki“. Rodom iz Leskovica, učio je školu u Leliću, rodnom selu vladike Nikolaja, u kojoj je svetitelj bio jedno vreme upravitelj. Slušao je priče i svedočenja seljana koji su poznavali živog sveca, onako kako autor živo poznaje jezik svog kraja. Pored toga, celoživotno je nadnet nad više od 20.000 strana celokupnog dela vladike Nikolaja, koje je, u nekoliko navrata, izašlo u izdanju „Glasa Crkve“.
M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa