26. maj 2016.26. maj 2016.
DR SRBIJANKA TURAJLIĆ, PROFESOR U PENZIJI ELEKTROTEHNIČKOG FAKULTETA U BEOGRADU

NEUKA POPULACIJA

Srbija nije jedina zemlja koja pokušava da u dualnom obrazovanju nađe spas za rešavanje problema nezaposlenosti, ali nemam utisak da su Srbija i Nemačka po bilo čemu uporedive. Politika svih ovih godina pokazuje potpunu nezainteresovanost za obrazovanje. Odlazak i sposobnih i manje sposobnih nije vezan za obrazovni sistem, pa ni za problem zapošljavanja već prevashodno za prirodnu želju mladih ljudi da žive u pristojnoj, sređenoj državi
Profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu u penziji dr Srbijanka Turajlić i dalje je prisutna u javnosti kada je god potrebno braniti obrazovanje, a naročito studente. Ona nije bila samo profesor, sve godine je živela sa studentima i zajedno sa njima učestvovala u svim bitkama za bolju Srbiju. Danas, kada nam je obrazovanje takvo kakvo je, kada sve više mladih ljudi gleda preko granica svoje zemlje, upozorava vlast da je potrebno da se više povede računa o školovanju mladih. Priča o uvođenju dualnog obrzaovanja je ne ostavlja ravnodušnom.
Kako komentarišete sve češće spominjanje te ideje da se uvede u sprski obrazovni princip?
- U prirodi je onih koji vode jednu zemlju da pokušavaju da pronađu „čarobne štapiće“ koji bi nekom magijom rešili nagomilane probleme u jednoj oblasti. U ovom slučaju reč je o obrazovanju. Istina, mora se priznati, Srbija nije jedina zemlja koja pokušava da u dualnom obrazovanju nađe spas za rešavanje problema nezaposlenosti. Pre skoro dve godine (u junu 2014) Evropski parlament je izdao jednu izuzetno obimnu studiju pod naslovom „Dualno obrazovanje: Most preko uzburkane vode?“. Već sam naslov, kao parafraza poznate pesme, ukazuje da je ova tema zaslužuje da bude razmatrana. U samoj studiji se razmatraju različiti aspekti pristupa dualnom obrazovanju, daje detaljan pregled primenjenih modela u svim zemljama članicama EU, stečena višegodišnja iskustva, uloga privrede i javnog sektora u realizaciji, kao i uticaj na neposredno zapošljavanje i dalji razvoj profesionalnih karijera.
Šta je, u stvari, dualno obrazovanje?
- Osnovna ideja dualnog obrazovanja na nivou srednje škole je da se učenik usmeri ka određenom stručnom profilu i da pored teorijskog znanja stekne i određene praktične veštine iz te struke. U principu Evropa razlikuje tri tipa dualnog obrazovanja:
“¢ strukovno obrazovanje orjentisano ka školi u okviru koga se najveći deo praktične obuke obavlja u školskim radionicama ili laboratorijama (to bi odgovaralo našim srednjim stručnim školama). Ovaj tip dualnog obrazovanja je najrasprostranjeniji u Evropi, s tim što u većini zemalja on završava maturskim ispitom koji obezbeđuje prohodnost ka svim tipovima visokog obrazovanja.
“¢ mešano strukovno obrazovanje - koje podrazumeva da se jedan deo praktične obuke izvodi u školi a drugi u odgovarajućim kompanijama. U tom slučaju kompanije samo pružaju usluge stručne prakse pri čemu ne stupaju ni u kakav poseban ugovor sa učenicima.
“¢ strukovno obrazovanje zasnovano na radu u okviru koga je učenik zapravo ugovorno angažovan od strane neke kompanije u kojoj stiče praktična iskustva i dobija nadoknadu za urađen posao, dok je školska nastava svedena na minimum neophodnih teorijskih znanja. Ovaj model je najrasprostranjeniji u Nemačkoj.
Zašto dualno obrazovanje nije pogodno za Srbiju?
- Pre svega, oni koji govore o dualnom obrazovanju moraju da kažu na koje od pomenutih vrsta dualnog obrazovanja misle. Zatim, ukoliko se opredele za Nemački model, koji se često spominje, na koje od podvrsta tog modela misle, koje kompanije su zainteresovane da uđu u taj model obrazovanja, kao i kojom vrstom zakonskih i podzakonskih akata će biti uređena uloga svih učesnika takvog modela. Konačno, što je po meni možda i najvažnije, potrebno je da se javnosti objasni da Nemački model dualnog obrazovanja onemogućava dalju prohodnost ka akademskim studijama. Drugim rečima, učenici koji se opredele za tu vrstu obrazovanja ostaju na tom profesionalnom koloseku do kraja života, što je radikalno drugačije od obrazovnog sistema koji danas postoji kod nas i u najvećem broju evropskih zemalja.
Da zaključim, nemam utisak da su Srbija i Nemačka uporedive sa bilo koje tačke gledišta koja bi omogućila preslikavanje nemačkog modela u naš obrazovni sistem. Umesto toga, imalo bi smisla da se pažljivo analizira pomenuta studija i obilje pratećih referenci, da se temeljno prodiskutuju iskustva različitih evropskih zemalja u toj oblasti i da se onda eventualno odabere nešto što bi u Srbiji moglo da ima smisla i da dovede do rezultata.
Da li je i kakva reforma potrebna srpskom obrazovanju?
- Nesumnjivo je da je reforma potrebna. Možda bi za početak imalo smisla da se setimo da je Srbija donela strategiju razvoja obrazovanja do 2020 i da se zapitamo šta je uopšte po tom pitanju učinjeno.
Koliko danas politika kroji obrazovanje?
Nisam sigurna da umem baš da odgovorim na ovo pitanje. Pre bih rekla da politika svih ovih godina pokazuje potpunu nezainteresovanost za obrazovanje. Naravno to može da bude namera, jer je nesumnjivo da se lakše vlada sa neobrazovanom populacijom koja nema razvijenu ni naviku ni sposobnost kritičkog mišljenja, ali može da isto tako da bude i čisti nemar, odnosno svest da je obrazovni sistem nešto čije se posledice ne vide za četiri godine, pa se ni njegovo popravljanje, a ni slabljenje neće videti do sledećih izbira.
Čija je sramota to što je Petnica ostala bez sredstava za projekte?
- Sramota je aktuelne vlade u ostavci, a prevashodno Ministarstva prosvete koje je moralo da objasni vladi o kakvoj se nemerljivoj šteti radi.
Kako sprečiti odlazak velikog broja uspešnih đaka i studenata iz Srbije?
- Rekla bih da odlazak i sposobnih i manje sposobnih nije vezan za obrazovni sistem, pa ni za problem zapošljavanja već prevashodno za prirodnu želju mladih ljudi da žive u pristojnoj, sređenoj državi u kojoj su na delu institucije, a ne voluntarizam. Kada Srbija to postane, više neće biti razloga da se iz nje ode.
MIISTAR BI TREBALO DA PODNESE OSTAVKU
Verujete li da bi Srbija mogla da dobije ozbiljnog ministra prosvete?
- Ja nema utisak da je još uvek aktuelni ministar prosvete bio neozbiljan, niti da nije imao ideju o tome šta bi trebalo da se menja u obrazovnom sistemu. Pre bih rekla da je njegov ključni problem bio u tome što obrazovanje nije našlo svoje mesto na listi prioriteta vlade. U tom smislu, mislim da je on odgovoran samo utoliko što nije podneo ostavku kada je uvideo da obrazovanje nikoga ne zanima. Otuda i ne mogu da odgovorim šta treba da bude „ozbiljan“ ministar prosvete. Čini mi se zapravo da je važnije da dobijemo „odgovornog“ ministra prosvete koji bi iz svih oruđa zasvirao na uzbunu kada shvati da vlada nema nameru da obrazovanje stavi kao prioritet broj jedan u svome radu.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa