16. decembar 2019.16. dec 2019.
Dragi moji čitaoci

Dragi moji čitaoci

Danas slavim svoj 75. rođendan, na velikoj torti gori 75 plamičaka, a u svakom od njih je posebna vrednost, godina puna izazova, a svaka beše takva, čiji sam delić tereta i ja izneo. Sećanje iščezava samo kod ljudi, godine odnose u zaborav neke stvari, filtriraju sve prošlo, čuvajući mesto za nešto buduće, što nastaje u sadašnjosti. Kod mene je drugačije, uspomene ne blede, one postaju zlatne, i večne su koliko i taj metal. Hartija i slovo konzerviraju sve i tu nijedan zub vremena ne može pronaći put.

Nastao sam kroz misli, želje i planove grupe ljudi, podstaknute možda entuzijazmom, možda naredbom, no svakako težnjom za nečim što je te davne 1944. godine bilo potrebno Šapčanima, Mačvanima, Podrinjcima, Pocercima, Jadranima. Put sam počeo na teškom terenu, tamo gde su još u pretprošlom veku postojali brojni listovi, časopisi, bilteni. Nasledio sam visoke standarde i breme očekivanja koje je nametnuo „Šabački glasnik“. Poneo sam ime nekada postojećeg, a opet potpuno drugačijeg lista, morao sam da budem obuhvat svih delića najrazličitije predratne štampe, da budem spektar u kome svaki stanovnik može da pronađe sve što želi i što je neophodno. Dobro pamtim, jer to samo može pisana reč, taj decembar 1944. godine, 16. dan poslednjeg meseca kada sam iz hladne prostorije štamparije, pod slovoslagačima i mašinama izašao na ulice grada koji je još tavorio između ratne svesti i novog doba za koje ne znaju da li je u toku ili treba da počne i šta će to zaista doneti. Osećao sam vetar novog početka njišući se u rukama prodavaca na ulicama. Bio sam papir i reč iza koje su stajali Miroslav Borisavljević, prvi urednik, Đorđe Stanimirović, Velibor Popović, Mihailo Renovčević, Milovan Batanović, Nikola Liler.

Od starta sam znao da moja misija nije samo da prenesem informaciju, već da budem nosilac ideje, da budem tumač, analitičar, pozornost i pažnja. Rođen u decembru, rastao sam zajedno sa našim gradom i krajem. Dragi moji moj, najdraži čitaoče, osvrni se u prošlost seti se koliko možeš, a ako ti memorija staje mnogo pre broja 75, biću tu da budem i prošlost koju nisi doživeo, ali je znaš. Ukoliko imaš sećanje dovoljno dugo, seti se šta je sve prošlo u tih sedam i po decenija i znaš šta je to i u ovim mojim godinama, plamičku i sveći sa te rođendanske torte.

Bio sam glasilo Podrinja u šest država, gledao sam i beležio promene u izgledu grada, u privredi, poljoprivredi, demografiji, kulturi, obrazovanju, sportu, politici. List na vetru je simbol nemoći, ali ono što sam bio zbog generacija čitalaca učinilo me je snažnijim i jačim od svih bura koje su odnosile vlasti, sisteme, teritorije.

Osnovan kao jaka ideja, dva puta sam se vraćao iz mrtvih, dva puta sam ukidan, ali me je vaša želja vratila. Ne, nisam bio Feniks, već samo oblik želje i ideje vas, vaših roditelja, treće, četvrte generacije. Video sam vrhove i ponore moga područja, osećao sam se loše, kada je i onima koji me čitaju bilo loše, sve terete javnog i opšteg prihvatio sam i nosio kako i koliko sam mogao. Video sam velike posete, slušao mudre glave, moćne ličnosti, ali nisam prečuo ni obične ljude. Trudio sam se koliko sam mogao i umeo da budem ono što su mi namenili još dok sam bio preporuka, sveobuhvatno glasilo podrinskog kraja.

Kao što pamtim sve od prvog dana, tako, kao i svaka vredna pisana reč opstajem i moj životni vek nije ograničen, težim večnosti, bez penzije, odmora, predaha, te je ovo sam prvih 75, od nadam se bezbroj godina. Smišljam rođendansku želju, ali ću to vama prepustiti, neka bude tajna, dok ću ja biti neko ko javno ističe svoju.

Godine nam, dakle, ništa ne mogu, ja se osećam poletno, srećno i želim da nastavim da rastem, tu granica nema, želim da zajedno sa tobom čitaoče, sa vama najdraži naši, da napredujem, pratim sve, budem pravi izvor činjenice, podstaknem vredno, pomognem pozitivno, upozorim na loše, sprečim negativno. Dokle Podrinje postoji, ne samo kao geografska, već i kulturna, privredna, ekonomska, sportska celina, dok postoje Podrinjci, Mačvani, Pocerci, Jadrani, Posavotamnavci, ali i svi dragi gosti, naši poštovaoci, dok postoje dobri i vredni ljudi, želim da postojim i ja. Nije mi cilj samo da trajem, već da vama značim, svima koji su se, bar malo radovali, raduju i koji će se radovati četvrtku zbog mene, jer samo takvo trajanje ima smisla.

Iskreno vaš
Glas Podrinja
75 godina mlad

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa