26. mart 2020.26. mar 2020.
Ekselencija fotografije
Rista Marjanović - ratni foto-reporter

Ekselencija fotografije

Priredio je brojne izložbe ratnih fotografija, gde se posebno ističe ona iz Prvog svetskog rata “Rado ide Srbin u vojnike”. Poštovan i uvažavan od kolega u zemlji i inostranstvu, stekao je i zvanje “Ekselencije fotografije”.
Život je sastavljen od mnoštva trenutaka, neke sekvence zauzmu večne pozicije u odajama sećanja, druge se privremeno nastane pre nego kroz vrata zaborava nestanu u čekaonici podsvesti, čekajući neočekivan poziv sadašnjosti da obgrle trenutak, da upotpune vremenski kontinuum minuta, dana, sata.

Vreme briše, menja sećanja, sve je početak, ali i nije, pre je uvek bilo nešto, posle dolazi, a jedina objektivnost u okeanu subjektivnosti, jedinstveni garant da je bilo baš tako, a ne nekako drugačije je fotografija. Nigde nismo mlađi nego na fotografiji. Fotograf u duši nosi zaljubljenost u trenutak, krije podsvesni strah od zaborava i iskrenu želju da taj trenutak podeli sa svetom, svestan činjenice da slika “kaže BAR hiljadu reči”.

Lične slike i sećanja popunjavaju album života u nama, no nekada “klik” lično svedočanstvo uvodi u svetsku večnost. Baš na aparatu koji vidite, čuveni, neprevaziđeni Rista Marjanović “zaledio” je trenutke istorije.

Rista je rođen 1. marta 1885. godine u Šapcu, kao treći sin žitarskog trgovca Dragojla. Po napuštanju Šabačke gimnazije odlazi u Beograd gde upisuje Srpsku crtačku i slikarsku školu. Istovremeno je izučavao fotografski zanat kod prestoničkog fotografa Steve Jovanovića, oca našeg poznatog slikara Paje Jovanovića. Uz ljubav prema fotografiji, ka uspehu ga je nosio i inat. Želeo je Rista da dokaže kako šabački fotograf Sigl pravi loše fotografije, da on može bolje.

Posebno je baštinio netrpeljivost prema portretima i svim fotografijama nastalim u kamernoj atmosferi, insistirajući da fotograf mora izaći na ulicu i beležiti stvarnost. Od prvog trenutka poznanstva Paju Jovanovića je „opio“ Marjanovićev entuzijazam i posvećenost zanatu. Početkom prošlog veka, već svom prijatelju Risti, Paja je iz Beča doneo moderan fotoaparat sa pločama.

Verovatno da je već onda Rista znao šta je njegov životni poziv srca. Od ujaka je pozajmio 20 ondašnjih dinara kako bi, sledeći strast, otišao u “beli svet”. Prvo je stigao do Beča, potom Berlina, a krajnje odredište beše Pariz i najprestižniji atelje Evrope “Rol”. U Ateljeu koji je svoje fotografije distribuirao po celom svetu, Marjanović se za kratko vreme pozicionirao među najbolje članove. Njegov rad je impresionirao urednika “Njujork heralda” Džems Gordom Beneta. Za velike novce postaje urednik fotografije 1907. godine.
Bez straha je preuzeo ulogu fotoreportera tokom Balkanskih ratova, a potom se odazvao pozivu vrhovne komande 1914. godine da postane zvanični fotorepoter sa bojišta Velikog rata.

Sačuvao je svedočanstvo Cera, Kolubare, svih bitaka “krvavog rata”, da bi sledio svoje sunarodnike i vojsku u povlačenju preko Albanije. Iscrpljen se domogao francuske lađe koja je prebacivala srpske ratnike na Krf sortirao je sve fotografije, a potom, po nalogu Srpske Vlade odlazi u Pariz gde svoj rad priključuje izložbenoj postavci “Svesaveznička izložba ratne fotografije” u Luvru. Sa početkom proboja Solunskog fronta, Rista Marjanović se vraća na bojište i svojim “ljubimcem” snima završne operacije za oslobođenje zemlje, a potom i događaje koji prethode stvaranju “prve” Jugoslavije.

Boravi u Parizu do 1919. godine kada definitivno napušta “Njujork herald” i vraća se u Beograd na mesto u Odeljenju za štampu Ministarstva inostranih poslova. Već 1935. godine imao je “Agfa kolor” filmove, te su njegove fotografije jedine u boji iz međuratnog vremena. Svedočio je o najvažnijim trenucima Kraljevine, a imao je i ekskluzivno pravo fotografisanja mladog Kralja Petra drugo posle sudbonosnog puča 27. marta 1941. godine.

Na početku Drugog svetskog rata pred sobom je imao ponudu Vermahta da sarađuje sa njima, no Marjanović to odbija i u okupiranom Beogradu “radi za sebe”, mahom poklanjajući pažnju simbolima okupacije neprijatelja.

Ristinom objektivu nisu promakle borbe za oslobođenje glavnog grada oktobra 1944. godine, kao i doček oslobodilačke vojske. Radni vek u posleratnoj Jugoslaviji završava u agenciji TANjUG. Iako je radio kao savetnik, nove vlasti su mu oduzele sav dotadašnji materijal, među kojima i dva snimka u boji, savezničkog bombardovanja i bitke za Beograd. Tim snimcima se gubi svaki trag i do danas nisu pronađeni. Preminuo je 1969. godine.

Priredio je brojne izložbe ratnih fotografija, gde se posebno ističe ona iz Prvog svetskog rata “Rado ide Srbin u vojnike”. Poštovan i uvažavan od kolega u zemlji i inostranstvu, stekao je i zvanje “Ekselencije fotografije”.

Iako se nije vraćao u svoj rodni grad po odlasku u Beograd, ostao je u amanet fotoaparat koji miruje u stalnoj postavci Narodnog muzeja.


Narod pomaže srpskoj vojsci da artiljerija stigne na položaj 1914. godine
M. Živanović i D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa