8. april 2020.8. apr 2020.
Kad su cvetale Mačvine bebe
SLOBODAN SIMIĆ ČULjA

Kad su cvetale Mačvine bebe

Mladost poklonio Fudbalskom klubu “Mačva” u Bogatiću za koji je igrao 14 godina. Jednom boem, uvek takav
U novogodišnjoj anketi jednog lokalnog lista izabran je za najboljeg fudbalera bogatinske “Mačve”, svih vremena. Pobedio je zahvaljujući glasovima “fudbalskog naroda” i zbog toga je veoma srećan. To mu je bila jedina i najdraža nagrada u fudbalskom životu, kome je poklonio mladost.

Slobodan Simić iz Bogatića, o kome je reč, među Mačvanima ljubiteljima fudbala, poznatiji po nadimku Čulja, svet je prvi put ugledao 28. 08. 1945. godine. Školovao se neko vreme u Bijeljini, gde je i započeo fudbalsku karijeru u tamošnjom “Radniku”. Uglavnom leti, dolazio je u Bogatić, gde je nastupao za ekipu “Mladost” iz Svetog polja (družinu tada čuvenog Luna). Poznanstvo sa legendarnim ekonomom Fudbalskog kluba “Mačva” u Bogatiću, Milanom Lovčevićem Kesegom, dovodi ga u ovu ekipu. Priseća se da je to bio septembar, danas davne 1960. godine.

- Šest meseci sam trenirao u Fudbalskom klubu “Sloboda” iz Tuzle, a posle odsluženja vojnog roka neko vreme igrao za Fudbalski klub “Srem” u Sremskoj Mitrovici. Ljubav prema Mačvi bila je najjača i vratio sam se u zavičajno gnezdo, kaže Simić u specijalnom razgovoru za “Glas Podrinja”.

U “Radniku” mu je prvi trener bio Kosta Tomašević, nekad čuveni golgeter beogradske “Crvene zvezde”. U “Sremu” Varagić i Aranović, dok najviše pamti priznatog fudbalera i dugogodišnjeg učitelja ove veštine Dimitrija Stefanovića Dišu, koji ima velike zasluge za njegov fudbalski napredak.

- Nisam vodio nikakvu evidenciju, ali nema sumnje da sam za “Mačvu” odigrao između 500 i 600 utakmica. Prvi nastup imao sam 1960. godine, kada sam nastupio za prvi tim u meču protiv “Mladosti” iz Prnjavora. Pobedili smo (4:1), a ja sam postigao dva gola. Oproštajni nastup u dresu “Mačve” odigrao sam 1974. godine protiv omladinske reprezentacije Jugoslavije, seća se popularni Čulja.

Najdraže pobede u voljenom klubu, gde su mu saigrači bili isto veoma talentovani, bila je ona protiv Loznice na gostovanju od 1 prema 0 i uspeh “Mačve” u Ubu, protiv “Jedinstva” (8:0).

Najteže je bilo u susretu protiv Fudbalskog kluba “Smederevo” (današnji “Sartid”), kada su pobedili (2:0) i ostali u tadašnjoj Srpskoj ligi.

Slobodan je bio veliki boem među fudbalerima. To mu je mnogo smetalo u fudbalskoj karijeri i kasnije trenerskom pozivu u ovoj, kako vole da kažu najvažnijoj sporednoj stvari u životu. Za njega kažu da je osim legenda mačvanskog fudbala, izuzetno čestit čovek. Bolji poznavaoci fudbala u ovom kraju tvrde da je mogao postići mnogo više, ali on se zadovoljava izuzetno dobrom saradnjom sa ljudima koju postiže svugde, a posebno u svojoj omiljenoj “Ambasadi” (kafani u Bogatiću). Imun je na sva moguća priznanja koja je zaslužio, a nije dobio. S druge strane najdraži su mu glasovi fudbalskog naroda, kojima i sam pripada. A kad su mu uručivali skromnu plaketu, u anketi omiljenog lista, (glasao fudbalski narod) kratko je prokomentarisao uz veliku zahvalnost da poznaje i bar par drugih isto tako zaslužnih fudbalera “Mačve” u Bogatiću.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa