26. septembar 2020.26. sep 2020.
Car Stefan Uroš V i kralj Vukašin, feska manastira u Psači Foto: Wikimedia Commons
Marička bitka, prekretnica nacionalne istorije
Godina 1371. pretstavlja jednu od prekretnica u istoriji srednjovekovne Srbije i Balkana. Smrt tri tadašnja vladara: srpskog cara Uroša, bugarskog cara Jovana Aleksandra, kao i pogibija kralja Vukašina na Marici nosile bi posebnu težinu u vremenu mira, a u vremenu koje je dolazilo nagoveštavale su kobni obrt u budućnosti balkanskih hrišćanskih država.
Marička bitka (ili boj kod Černomena) odigrala se na reci Marici u petak 26. septembra 1371. između snaga Osmanskog carstva pod vođstvom rumelijskog begler-bega Lala-Šahina i srpskih snaga predvođenim kraljem Vukašinom i njegovim bratom despotom Jovanom Uglješom.
Zapis starca Isaije o bici na Marici 1371.
Zapisi starca Isaije se nalazi uz prevod Pseudo-Dionisijevog dela. Sem zapisa starca Isaije sve vesti o Maričkoj bici su iz poznijeg perioda. Uglavnom njegov zapis pre svega pokazuje stanje koje je usledilo posle bitke.
"A ovu knjigu svetog Dionisija, velim, u dobra vremena počeh, kada božanstvene crkve i Sveta Gora raju podobno cvetahu, kao neki sad kraj izvora uvek napajan; a svrših tu u najgore od svih zlih vremena, onda kada razgnevi bog hrišćane zapadnih krajeva, i podiže despot Uglješa sve srpske i grčke vojnike, i brata svog Vukašina kralja, i druge velmože mnoge, negde do 60 tisuća izabrane vojske, i pođoše u Makedoniju na izgnanje Turaka, ne sudivši da gnevu božju niko nije moćan protivstati. Te ne izgnaše, no sami od njih ubijeni biše, i tamo kosti njihove padoše, i nepogrebeni ostaše, i veoma mnogo mnoštvo jedni od oštrice mača umreše, a drugi u ropstvo odvedeni biše; neki od njih spasoše se bekstvom i dođoše. I tolika nužda i zlo ljuto obli sve gradove i krajeve zapadne, koliko ni uši slušaše ni oči videše. A po ubijanju muža ovog hrabrog despota Uglješe prosuše se Izmailjćani i poletoše po svoj zemlji, kao ptica po vazduhu..."
Đ. Sp. Radojičić, Antologija stare srpske književnosti, Beograd 1960.
Marička bitka (ili boj kod Černomena) odigrala se na reci Marici u petak 26. septembra 1371. između snaga Osmanskog carstva pod vođstvom rumelijskog begler-bega Lala-Šahina i srpskih snaga predvođenim kraljem Vukašinom i njegovim bratom despotom Jovanom Uglješom.
Zapisi starca Isaije se nalazi uz prevod Pseudo-Dionisijevog dela. Sem zapisa starca Isaije sve vesti o Maričkoj bici su iz poznijeg perioda. Uglavnom njegov zapis pre svega pokazuje stanje koje je usledilo posle bitke.
"A ovu knjigu svetog Dionisija, velim, u dobra vremena počeh, kada božanstvene crkve i Sveta Gora raju podobno cvetahu, kao neki sad kraj izvora uvek napajan; a svrših tu u najgore od svih zlih vremena, onda kada razgnevi bog hrišćane zapadnih krajeva, i podiže despot Uglješa sve srpske i grčke vojnike, i brata svog Vukašina kralja, i druge velmože mnoge, negde do 60 tisuća izabrane vojske, i pođoše u Makedoniju na izgnanje Turaka, ne sudivši da gnevu božju niko nije moćan protivstati. Te ne izgnaše, no sami od njih ubijeni biše, i tamo kosti njihove padoše, i nepogrebeni ostaše, i veoma mnogo mnoštvo jedni od oštrice mača umreše, a drugi u ropstvo odvedeni biše; neki od njih spasoše se bekstvom i dođoše. I tolika nužda i zlo ljuto obli sve gradove i krajeve zapadne, koliko ni uši slušaše ni oči videše. A po ubijanju muža ovog hrabrog despota Uglješe prosuše se Izmailjćani i poletoše po svoj zemlji, kao ptica po vazduhu..."
Đ. Sp. Radojičić, Antologija stare srpske književnosti, Beograd 1960.
Aktuelno
Najnoviji broj
28. mart 2024.