19. septembar 2022.19. sep 2022.
Slavoljub Mirković, Šapčanin, slikar iz Beča

Slavoljub Mirković, Šapčanin, slikar iz Beča

SLAVOLjUB MIRKOVIĆ, SLOBODNI BEČKI UMETNIK U ŠAPCU

Ništa nije nemoguće

Akademski slikar Slavoljub Mirković, rodom iz Šapca, dugo već živi kao slobodni umetnik u Beču (Austrija). Ovih dana je u rodnom gradu, priprema izložbu akvarela, koja će biti otvorena na Malu Gospojinu u Šabačkoj gimnaziji.

U razgovoru za naš list, shvatili smo da je reč o autentičnom slikaru, nekom ko je svoj život posvetio slikarstvu. Počeo je da slika još kao dečak, u osnovnoj školi, a odlazak u Škofja Loku (Slovenija) izgleda da je bio presudan. Na Dečjoj likovnoj koloniji, koja je ostavila snažan utisak na mladića, bili su prisutna buduća velika imena jugoslovenske likovne scene.

Šabac kao inspiracija


- U pamćenje mi se urezao prizor jednog dekice kako slika akvarele. Već tada je bio prilično star, a svaki potez mu je bio jedan zapis. Sećam se da je slikao vodu, i to sa lakoćom. Kako sam stariji, sve više slikam napolju, akvarele, ulje podrazumeva zatvoren prostor.

SVE ČOVEKA OBOGATI
„Ne kajem se ni za jedan postupak, sve čoveka obogati. Ostvario sam svoj dečački san, ali prirodno je da čeznem za Šapcem, koreni su mi ovde, porodična kuća na Čaviću, rodbina i prijatelji.“



Kaže da ga je kao slikara pejzažistu možda najviše opredelilo to što je rođen na Čaviću. U vreme kada je on bio dečak, to je bio mirn kraj, gde je mogao da uživa u posmatranju i oslikavanju prirode. Na studijama se bavio predmetnim slikarstvom neuglednih motiva - železnički vagoni, kontejner, crtežom visokog realizma, hiperrealizmom u raznim tehnikama - olovka u boji, drvene bojice, akrilik, velik format. Čini se da je, od svega u čemu se okušao i dokazao kao slikar, sebe ponajviše pronašao u akvarelu.

Akvarel kao umetnički izraz


- Sve više me zaokuplja akvarel, mada se tom tehnikom bavim skoro trideset godina. Neposredan je, ima draž, sasvim drugačiju magiju u odnosu na ulje i akrilik, podrazumeva da se direktno reaguje i brže misli, odnosno, prenosi zapis.

Po završenim osnovnim i postdiplomskim studijama, jedno vreme je živeo u Zemunu, kao aktivan član ULUS-a. Onda je spakovao kofer i odlučio da ode u Beč, gde živi i danas i radi kao slobodni umetnik. To je bila hrabra odluka, gledano iz današnje i naše perspektive. Nikada nije bilo lako živeti od umetnosti.

VETAR U LEĐA
„Imao sam okruženje koje mi je davalo podstrek, od nastavnika Žabaljca u osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ do profesora Dragiše Marsenića u Gimnaziji. Sretao sam sjajne ljude. Slikar amater Pera Trivanović mi je bio od pomoći na početku. Mnogima sam zahvalan.“



- Dve godine sam se povremeno bavio pedagoškim radom, brinuo o deci, rešavao domaće zadatke i bavio kreativnim radom sa njima, ali nisam hteo da rasipam energiju na dodatne poslove, sve što sam želeo je da slikam. Nije jednostavno, slobodan umetnik opterećen je raznim dažbinama, ali izdržao sam. Jeste zahtevno, ali je moguće.

Imao je sreće, kaže. Tako obično govore oni koji su uspeli. Međutim, začeprkali smo malo dublje. Ispostavilo se da je umetnik imao veliku i nesebičnu podršku roditelja, pre svega oca Momčila, koji je imao sluha za njegov talenat i na kredit mu, u ono vreme, kupovao pribor i knjige.

SVET DRUGIM OČIMA
„Na studijama slikarstva, počeo sam sebe da doživljavam kao posmatrača. Kada čovek ima neki zadatak, ili izazov da nešto rešava, onda posmatra svet drugim očima.“


- Kad sam bio gimnazijski đak, kupio mi je Džensonovu Istoriju umetnosti. Bio je to kolosalan potez. Majka mi je bila domaćica, a imala je izvanredan osećaj za boje. Jednom je isplela džemper od različitih vunica, koji je bio prava moderna slika. Svaki red je bio od nekoliko milimetara - likovno delo po sebi.

IZLOŽBA
„Stalo nam je da Šapčani vide svoj grad iz kičice izvanrednog umetnika, o kome sam slušala još kao dete. Moj brat, koji je išao sa njim u razred, često je pričao o njegovom daru. Izložba će biti otvorena 21. septembra. Imaćemo i knjigu utisaka.“
(Marijana Isaković, direktorka Šabačke gimnazije)



Iako ne pati od nostalgije, voli da dođe u Šabac i sretne sa rodbinom i prijateljima, posebno na maturskim skupovima. Raduje se predstojećoj izložbi i poziva sve koji vole Šabac i slikarstvo.
M.F.

Slavoljub Mirković rođen 1958. godine u Šapcu. Završio je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu i postdiplomske studije 1985. Godine, u klasi profesora Radenka Mićevića.
Član je ULUS-a od 1983. godine. Prvi put je samostalno izlagao u Šapcu 1976. godine, a potom i na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Jugoslaviji i Austriji. Njegova dela se nalaze u Narodnom muzeju u Šapcu, Zavičajnom muzeju u Jagodini u Bezirksmuseum-u Wieden u Beču. Naslikao je ikonostas i praznične ikone za crkvu Uspenije presvete Bogorodice u Beču. Od 1991. godine živi i radi u Beču.


“Slavoljub Mirković, slikar iz Beča, pripada jednoj od najtalentovanijih generaciji slikara otškolovanih na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, tokom osamdesetih godina prošlog veka. U klasi profesora Radenka Miševića i docenta Čedomira Vasića formirala se grupa mladih stvaralaca koja je rasla i formirala se u duhu postmoderne. U toj atmosferi odnegovane su zanimljive stvaralačke ličnosti koje su progovorile personalnim jezicima ekspresonističke slikarske sintakse i obojile našu tadašnju likovnu scenu. Među njima Slavoljub Mirković je zauzeo posebno mesto, tihog, nenametljivog i senzibilnog umetnika koji je stvorio lični program rada, na planu figuralne slike. Jednostavna forma, utišani kolorit i ispitivanje događaja u tkivu samog prizora u potrazi za autentičnim, plastičkim događajem, su odlike njegovih radova tih ranih, stvaralačkih godina...”
(Istoričarka umetnosti Bojana Burić)

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa