Petnaesti dan u godini po gregorijanskom kalendaru ili drugi dan godine po julijanskom, posvećen je Prepodobnom Serafimu Sarovskom, jednom od najpoznatijih ruskih podvižnika koji je živeo u drugoj polovini osamnaestog i prvoj polovini devetnaestog veka. Kanonizovan je početkom prošlog stoleća.
Rođen je u imućnoj ruskoj hrišćanskoj porodici. Da je poseban pokazalo se u ranom detinjstvu kada je čudom preživeo pad s nedovršenog zvonika, a potom preživeo tešku bolest. Od sedamnaeste godine odlazi u manastir i posvećen je molitvenom životu.
Osim što se strogo pridržavao posta, tihovao je i u opustelim prdelima mnoge decenije. Činio je mnoge podvige. Inspirisan stolpnicima, proveo je hiljadu dana i hiljadu noći na jednom stubu. Viđali su ga u šumi kako mu iz ruke mirno jednu i divlje zveri. Hranio se samo hlebom čiji je veći deo davao pticama i životinjama. Preživeo je napad trojice razbojnika koji su ga pretukli, zatraživši potom da se oni ne kazne.
Nakon povratka iz udaljenih i osamljenih prostora podigao je ženski Divjevski manastir o kome se brinuo do kraja života. Preminuo je 14/1. januara. Ujutru su ga našli u molitvenom položaju s položenom glavom na ruke.
O njegovim podvizima se čulo širom Rusije, na njegovo poslednje konačište su dolazili iz celog carstva da mole za zastupništvo pred Bogom, a događala su se i čudesna isceljenja. Kivot s njegovim moštima nosio je i poslednji ruski car Nikolaj.