„Rajko Golubar“- firma koja pokreće domaće stočarstvo
Godine 1980, kad je počeo da se bavi strugarstvom, Miroljub Novaković je, upisujući firmu potpuno drugačije delatnosti, odabrao neobično ime. Iako, u tom trenutku, možda impulsivno, ne i slučajno. I tako je ostalo i danas, kada iz Bogatića u celu Srbiju stižu mešaone i pužni transporteri
Naziv „Rajko Golubar“ daje i više nego jasnu asocijaciju. Ipak, u ovom slučaju, nije u pitanju ono na šta svako prvo pomisli, već splet igre reči i trenutne inspiracije koji je spojio naizgled nespojivo i utkao u sebe jedan životni put. Godine 1980, kad je počeo da se bavi strugarstvom, Miroljub Novaković je, upisujući firmu potpuno drugačije delatnosti, odabrao neobično ime. Iako, u tom trenutku, možda impulsivno, ne i slučajno.
-Nadimak Golubar su mu dali u detinjstvu, zbog hobija koji je prerastao u ljubav koja nadilazi vreme. Drugi deo naziva Rajko, koji nema veze sa imenom, ne zna da objasni. Prozvali su ga tako još kao školarca. Zovu i pitaju „Jesi li ti Rajko?“ On odgovara potvrdno. I tako je ostalo i danas- priča Miroljubov sin Matija Novaković, vlasnik metalostrugarsko- bravarske radnje u Bogatiću koja ime nije menjala s promenom vlasnika.
Foto: "Glas Podrinja"
Tradicija i početak puta Poštujući tradiciju, iako je menjao delatnost, zadržao je prepoznatljivost porodičnog posla sažetu u neobičnom nazivu. Pravi mešaone za stočnu hranu, pužne transportere, krunjače, mlinove- sve što je potrebno da se hrana samelje i pripremi za stoku u domaćinstvima i farmama širom Srbije. Vremenom je njegova firma postala sinonim za kvalitet, noseći duh porodične tradicije i poštovanja preciznog rada. O tome svedoče i zvanična priznanja- Zlatne medalje Novosadskog sajma 2018. i 2019. godine.
-Subvencije pokrivaju 50 do 60 procenata cene, pa se poljoprivrednicima isplati da investiraju u opremu. Samim tim oni više kupuju mašine koje su im potrebne i značajno olakšavaju ishranu stoke i svakodnevne obaveze- napominje Matija.
Foto: "Glas Podrinja"
Kada je Miroljub počeo, bio je fokusiran na proizvodnju šrafovske robe. Usledio je rat i nova kriza. Prešao je na usluge, tražeći izlaz u teškim vremenima. Sad se malo ko bavi pravljenjem navoja i šrafova, a istovremeno, težak manuelni rad zamenile su mašine. Matija je trasirao svoj put, nešto drugačiji od očevog. U preduzetničke vode uplovio je po završetku srednje škole, kada je stekao diplomu mašinskog tehničara, sa svega 19 godina. U početku je odlazio na sajmove i vašare, kasnije je to postala nerentabilna i skupa investicija, a izgubila se i potreba, jer ga sad najviše angažuju po preporuci.
-Radio sam prvo malo na raspustu, upoznavao se s poslom i načinom rada, stekao neophodne veštine i praktična znanja. Planirao sam time da se bavim i od ranije to video kao budući poziv. Našu mašinu bi svako seosko domaćinstvo trebalo da ima- mešaonu i transporter. Nemerljiva je ušteda u vremenu, jer kad je sve „na dugme“ lako pronalazite i radnike. To je ta razlika- navodi Matija.
Foto: "Glas Podrinja"
Izazovi tržišta Supruga Kristina je od 2016. počela da obavlja administrativne i knjigovodstvene poslove, što značajno olakšava funkcionisanje celokupnog porodičnog biznisa.
-Kupci su nam najviše poljoprivredna gazdinstva, sarađujemo i sa firmama kojima uslužno radimo mašine. Klijentima koji nisu u sistemu PDV-a omogućavamo da i sami na taj način obezbede mašine i tako mogu da uštede 20 posto, što im mnogo znači- objašnjava ona.
Repromaterijalom se snabdevaju uglavnom na našem tržištu od domaćih proizvođača i gotov proizvod nastaje na licu mesta, kao rezultat posvećenosti i preciznosti svih zaposlenih.
-Delove pravimo od limova i sve proizvodimo sami, sem elektromotora, koji nabavljamo. Slede farbanje, sušenje, različite procedure u zavisnosti od tipa mašine, potrebno je neko vreme da se to sve završi- dodaje Kristina.
Foto: "Glas Podrinja"
U firmi je desetak radnika. Za pojedine koje su ranije zapošljavali sa biroa dobijali su olakšice od države. Od subvencija su koristili i bankarske kredite posredstvom Opšteg udruženja preduzetnika. Za proizvodnju koriste lasere i CNC mašine. Stubovi stoje kao nemi svedoci da se nekad bavilo strugarstvom, ali nema ko da radi, jer su majstori uglavnom stariji i zanat sa njihovim penzionisanjem postepeno odumire. Istovremeno, pošto je i posao koji zavisi od subvencija u poljoprivredi neizvestan, uveli su i C limove, prodaju, sečenje i savijanje po meri na laserima kako bi proširili delatnost.
Posao je naporan, iziskuje celodnevnu posvećenost, budući da Matija mora da bude dostupan 24 sata. Svojim klijentima garantuje brzu isporuku i pouzdanost proizvoda, pa samim tim i bilo kakav nepredviđen problem mora efikasno i u što kraćem roku da se reši.
Planovi i perspektiva -Ako neki problem iskrsne, moramo izaći na teren kako bismo ga rešili na licu mesta. Potrebno je da brzo reagujemo, jer su u pitanju velike farme i stoka mora da bude nahranjena. Kupci u nas imaju poverenja, jer dajemo garanciju, a nakon isteka garantnog roka pružamo usluge servisiranja i održavanja- pojašnjava on.
Godišnje proizvedu 200 do 300 mešaona i isporučuju na tržište cele Srbije. Na gotov proizvod čeka se u proseku mesec- dva, ali prostora za proširenje nema.
Foto: "Glas Podrinja"
-Paritet je kod nas trenutno loš u ovom poslu. S jedne strane imamo klijente koji ne pitaju za cenu, a s druge strane, one za koje moramo da repariramo motore da bismo im naš proizvod učinili pristupačnim. Pojavila se i konkurencija sa nižim cenama u drugim delovima Srbije, a da ne govorim o „crnom tržištu“ sa kojim ne možemo da se izborimo. Ljudi su spremni da poruče u drugoj firmi i za minimalnu razliku u ceni od 50 evra- ističe Matija.
Iako ne planira da proširuje posao, nema dvoumljenja da u njemu želi da opstane, negujući istinsku istrajnost u radu zapisanu u genima. Mašine koje se u njegovoj radionici sastavljaju u metalno blago nose priču o želji da se staro i novo sretne i posvećenosti koja se ne vidi odmah, ali se oseća u svakom zalogaju koji u domaćinstvu ili farmi postane deo obroka za stoku. Ta preciznost koja pokreće industriju nije samo tehnička, ona je duša jedne porodice i mesta koje zna koliko vredi predan rad. A upravo u tome, u spoju nasleđa i savremene veštine, leži razlog zbog kog ime „Rajko Golubar“ ostaje jednako zvučno kao i prvog dana- kao pečat jednog zanata koji traje.
„Mladi preduzetnici: razvojni potencijal Bogatića“: Projekat ostvaren uz podršku opštine Bogatić. Stavovi izneti u podržanim medijskim projektima, nužno ne izražavaju stavove organa koji su dodelili sredstva.