Pravo malo carstvo lutaka kreirala je strpljivo, dan po dan, ne žureći da završi nijedan komad, jer lepota i uživanje su u procesu stvaranja
Terapija, opuštanje, mir- reči su koje najbolje definišu osećanja Jasmine Petrović dok hekla. Rezultat njenih veštih ruku su igračke različitih veličina, ali i korpice za jaja i druge kreacije. Mašta doseže u beskraj, ali nema otpora ni prema šablonima ili tuđim idejama. Na njenoj tezgi na Uskršnjem bazaru pravo malo carstvo lutaka.
Kreirala ga je strpljivo, dan po dan, ne žureći da završi nijedan komad, jer lepota i uživanje su u procesu stvaranja.
Foto: "Glas Podrinja"
Heklanje kao terapija -Heklanje na mene deluje umirujuće. Po prirodi sam nestrpljiva osoba, tako da je to moj bensedin. U stanju sam da satima mirno sedim i heklam, ni sa kim da pričam i to me smiruje. Neke igračke radim i po dva dana, a neke manje mogu da uradim za 15- 20 minuta, poput malih ribica, dok složenije zahtevaju dva do tri dana- priča.
Samouka je. Zanat je „krala“ pomalo i sa interneta, a najviše od starijih i iskusnijih. I tako već osam godina.
-Osnove pletenja naučila sam od bake, klot i frket, a sve ostalo sam savladala sama, uz pomoć snimaka sa interneta. Sve je počelo kad je prijateljica trebalo da dobije dete, radila sam ćebence, a potom i zvečku, kasnije i igračke- objašnjava.
Foto: "Glas Podrinja"
Ima standardnu ponudu za bazare, a radi i po porudžbini i uvek je otvorena za nove ideje i predloge.
-Posle toliko godina iskustva već mogu, na primer, da radim i po modelu. Dešava se da mi ljudi pošalju sliku i da po njoj izradim igračku koja je u većini slučajeva verna kopija- priča.
Materijal nabavlja sa raznih strana- u lokalnoj pozamanteriji, sa interneta, a neke sitnice i sa Temu-a. Desi se da neke boje nema u prodaji, i ako posle upornog traženja vidi da to što je planirala ne može da nabavi, odustane, jer se vodi time da nema potrebe gubiti vreme na traženje onoga čega nema.
Foto: "Glas Podrinja"
Ručni rad se (ne)ceni -Često naručujem manje količine, pa tako raspoređujem. Nedavno sam za rođendan birala da li ću od muža dobiti poklon ili konac- tražila sam mu 300 evra za konac, jer znam da ću kasnije tih 300 evra da pretvorim u nešto više- kaže uz osmeh.
Posao zahteva mnogo ulaganja, a kod nas u zemlji nije dovoljno prepoznat, pa je dobar način prodaje putem Fejsbuka i Instagrama, na profilu pod imenom Magična nit.
-Kod nas se ručni rad ne ceni dovoljno. Često ljudi zastanu, vide igračku i kažu da je hiljadu i po ili dve- tri hiljade mnogo, a u inostranstvu bi takva stvar bila bar tri puta skuplja- smatra.
Foto: "Glas Podrinja"
Najčešće mušterije su roditelji koji kupuju deci, ali i momci devojkama, kao i devojke momcima, zatim bake, deke, tetke... Dešava se da dođu posle pet- šest godina da pokažu istu igračku sa kojom dete spava. To je poklon koji traje i zato za nju nema dileme zašto je bolje uzeti ručno rađenu igračku umesto fabričke.
-Ne radi se šablonski. Sve igračke su slične, ali nijedna nije ista, jer ruka nikad ne zateže konac isto, pomeri se za nekoliko milimetara i tako nastaje unikat. Materijali su pažljivo birani, sačinjene su od 100 posto pamuka, pune se silikonskim antialergijskim punjenjem, oči su dodatno osigurane. Bezbedne su za decu, unikatne i mogu da budu personalizovane. To je, po mom mišljenju, bolje od serijske proizvodnje- ističe.
Foto: "Glas Podrinja"
Lutke pravo uživanje U poslednje vreme najviše uživa dok izrađuje lutke, jer može da kreira razne odevne kombinacije. Mašta rasplamsava inspiraciju i svaka bude lepa na svoj način. U duhu praznika, posebno su zanimljive korpice za čuvarkuće i sitne igračke od kojih mogu da se prave privesci.
Deca su već velika, ali i dalje traže njene rukotvorine, posebno ćerka, kojoj je za srce prirasla žaba pripremana za Dan zaljubljenih, tako da je umesto na izložbenom štandu ostala u kući. Postojala je želja da ćerka i sama nauči da hekla.
Foto: "Glas Podrinja"
-Pokušavala je da nauči, ali sam ja loš učitelj, nemam strpljenja. Meni je to rutina, a njoj je teško, pa smo odustale. Ipak, voli da učestvuje u prodaji, nasledila je komunikacione veštine od majke- dodaje. Iako su u inostranstvu ljudi spremni da izdvoje novac za kvalitetnu igračku, visoke poštarine su razlog što se retko odlučuje na ovaj način prodaje.
-Tamo gde uspem da prodam, cene su mnogo veće i ručni rad se više ceni. Suprug je bio u Nemačkoj i slao mi je sajtove gde se male igračke prodaju od 50 evra pa naviše- navodi.
Foto: "Glas Podrinja"
Nit po nit i magija nastaje, a u toj magiji uživaju svi oni koji znaju da prepoznaju vrednost ručnog rada i unikata.