Info

16. januar 2019.16. jan 2019.
Poslednji intervju za pisane medije Oliver Ivanović dao Glasu Podrinja 2. novembra 2017.
Godinu dana od ubistva predsednika Građanske inicijative SDP

Poslednji intervju za pisane medije Oliver Ivanović dao Glasu Podrinja 2. novembra 2017.

Na današnji dan pre godinu dana ubijen je poredsednik Graćanske inicijative SDP Oliver Ivanović. Tačno toliko traje agonija oko ovog atentatalj, i pitanje je koliko će još trajati. Oliver Ivanović bio je naš gost 30. oktobra 2017. godine. Kratko je trajao naš dogovor. Odmah je pristao da dođe u Šabac, jer mu u našem grad živi stric. Kao podsećanje na Olivera, ponovo objavljujemo intervju koji je u Glasu podrinja izašao 2. novembra.

Oliver Ivanović je dugi niz godina političar na Kosovu. Nedavno je učestvovao na lokalnim izborima kao kandidat za gradonačelnika Severne Mitrovice i izgubio. Tokom kampanje iz Beograda su ga nazivali izdajnikom bez obzira što je tri i po godine proveo u albanskom zatvoru pod optužbom za ratni zločin.
Pre neki dan, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da je, kojim slučajem pobedio on, od zajednice srpskih opština na Kosovu ne bi bilo ništa.
- Žao mi je što tako nešto kaže predsednik Srbije. To je besmislica. Ja sam ga, naime, još iz zatvora u tri navrata, direktnim kontaktom sa predstavnicima njegove stranke i kroz medije obaveštavao o tome da on ne može da očekuje da mu Albanci naprave Zajednicu srpskih opština. Govorio sam mu da u Briselskom sporazumu ima dovoljno mesa da sami formiramo organe koji su definisani, kao i to šta ta zajednica treba da ima. Sugerisao sam mu da formira te organe, Skupštinu, da izabere predsednika, izvršni organ. To je nesporno. Druga je stvar šta su kompetencije te zajednice i o tome bi moglo da se razgovara. Tek kada napravimo prvi korak možemo da računamo da će Albancima da splasne otpor. Vučić se, dakle, obratio na pogrešnu adresu.
U kakvoj atmosferi su organizovani nedavni izbori za lokalne organe vlasti?
- To je bilo strašno. Nisu bili izbori, već ratno stanje. Uoči izbora imali smo napetost do te mere da je svaki građanin, koji nije iole borbeno opremljen, nastojao da izbegne takvu atmosferu i da uopšte ne bude tu. Imali smo smanjeni kontakt sa ljudima, jer su ljudi izbegavali da se sa nama sreću. Biti sa mnom, ili sa kandidatima sa moje liste, značilo bi identifikaciju sa nama, odnosno, da protiv sebe imate čitav državni aparat. Posle izjave Marka Đurića i ostalih iz Vlade u Beogradu, da jedino Srpska lista garantuje vezu sa Srbijom, što je apsolutno besmisleno, jer ko god da je na vlasti u Srbiji mi ćemo morati sa njom da sarađujemo, Srbi su počeli da se plaše. Srbi nemaju luksuz da biraju nekoga drugog, već onog ko je izabran. Neprimereno je da zbog partijskih ili nekih drugih interesa, u koje neću da zalazim, nego kažem da samo ako njih izaberete imaćete nastavak komunikacije sa Beogradom. Ljudi su počeli da se brinu da li će dobijati penzije ako ne izaberu Srpsku listu.
Vama nije bilo lako tokom kampanje?
- Dva puta su mi palili automobil, palili kancelariju, tri i po godine sam bio u zatvoru, mnogi od mojih kandidata su dobili otkaze. Jedino mesto gde smo mi mogli da kažemo nešto tokom kampanje je bio privatni kablovski distributer kome su presekli kabl kada je počela naša emisija. Sutradan su pokušali da reemituju tu emisiju, ali su onda na drugom mestu ponovo presekli kabl. U kampanji smo bili totalno nevidljivi i bez ikakve mogućnosti da se bilo gde pokažemo izuzev u direktnom fizičkom kontaktu sa našim biračima.
Zašto je to tako. Ispada da ste im vi veći neprijatelj od Tačija, Haradinaja, Kurtija?
- Čini se da jedna grupa na vlasti u Beogradu misli da mora da ima ekskuzivitet na temu Kosova. To su i mnogi ranije pokušavali, ali nikada na tako brutalan način. Potreba da imaju kontrolu nad temom podrazumeva da imaju svoje ljude koji neće misliti svojom glavom. Ti ljudi koje su oni predstavili kao svoje, kao svoju produženu ruku, to je grupa ljudi koji ne misle uopšte. Možda je to sreća, jer da misle ko zna šta bi smislili. Ne postoji mesto za kritičku javnost, niti za nekoga ko je u opoziciji. Oni žele da eliminišu sve opozicione glasove, da se ništa ne čuje, budu li odlučili nešto sa temom Kosovo u martu mesecu, oni žele da nema nikoga ko bi glasno rekao: „Ovo je izdaja, ovo je prodaja Kosova“.
Kako je danas živeti na Kosovu?
- Prilično teško, kao i uvek. Mi se navikavamo na taj težak i opasan život. Kada se čovek počne navikavati na opasnost, onda je blizu ludila. Za nas je postalo uobičajeno da se zapali auto, eksplodira ručna bomba, da se puca na ljude. To nigde u normalnom svetu ne može da bude navika. Ostavlja trag na ljudima, na njihovoj psihi. Ljudi pokušavaju da iz tog bolesnog stanja, s vremena na vreme, odu van Kosova ne bi li na taj način sačuvali prisustvo duha, zdravu svest. Jedini način je da će svako da napravi ventilaciju tako što će da ode do Beograda, ili do bilo kojeg grada u užoj Srbiji gde se živi relativno mirno.
Kakav je odnos sa Albancima?
- Nema odnosa sa Albancima, jer mi nemamo direktnu komunikaciju sa njima. U severnom delu Mitrovice živi veoma malo Albanaca i oni su skocentrisani u jednom naselju i uglavnom ne šetaju po severu. Što se tiče institucija, Albanci nisu previše raspoloženi da razgovaraju sa nekim ko je samo transmiter, prenosilac poruka, a to je Srpska lista. Ne tretiraju ih kao ozbiljnog sagovornika, ni Albanci, ni stranci, ni srpsko stanovništvo. Kada god im nešto treba, i jedni, i drugi, i treći, prave baj pas, zaobilaze ih i rešavaju probleme u kontaktu sa nekim iz Vlade Srbije.
Kako je danas živeti na Kosovu?
- Srbije na Kosovu ima onoliko koliko ima ljudi na Kosovu. Srbija mora da shvati da te ljude mora da sačuva. Ne tako što će da formira partijske organe i da sprovodi svoje partijske interese, nego suprotno. Država mora da ujedini sve slojeve srpskog stanovništva u jedan zajednički koncept. Kada dođu izbori, podrazumeva se da oni koji su na vlasti mogu da sprovedu svoj uticaj, ali nikako tako da državnim sredstvima organizuju kampanju i da putem državnih kanala plasiraju političku priču koja pripada partiji.
JA BIH NjIMA VIŠE POMOGAO
Tri i po godine ste proveli u albanskom zatvoru pod otpužbom za ratni zločin. Koliko Vam je u tom periodu pomogla država Srbija?
- Pomagali su me i to ne sporim, s tim da bih ja njima pomogao mnogo više. Odmagali nisu. Pomogli su mi oko advokata, to je meni mnogo značilo. Moram da priznam, da ako ste na zvaničnoj funkciji u Srbiji, teško je da možete da uradite mnogo barem javno, zato što je opužba veoma teška. Kada je neko optužen za ratni zločin onda mu je teško pomoći zvanično. Uzimam i jednu i drugu stvar u obzir, ali ja bih im pomogao mnogo više.
Nenad Kulačin

Najnoviji broj

14. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa