4. april 2019.4. apr 2019.
Jedan uzdržan jači od 50 "za"
KRIVINA U OGLEDALU

Jedan uzdržan jači od 50 "za"

Svi vi koji se pitate zašto zaludni narod šeta i šeta mesecima unazad tražeći nešto, dobili ste, a da niste ni svesni, dokaz o nasušnoj potrebi da se ova zemlja mora pod hitno normalizovati.
Elem, u ponedeljak je na Novom Beogradu održana sednica Predsedništva Srpske napredne stranke. Manirom starih komunističkih sistema i partija, da bi se pokazala moć i veličina, koja je iz nekog razloga samo Prvorođenom bitna, naprednjaci imaju predsedništvo koje broji više od 50 članova. Podsećanja radi, ono predsedništvo SFRJ brojalo je samo osam članova. Ali nije to mnogo bitno za priču. Važno je to da se to Predsedništvo sa 50 glasova "za"izjasnilo za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji. Bila bi ta odluka jednoglasna, da se jedan član Predsedništva nije drznuo da bude uzdržan. Taj član Predsedništva je, slučajno, predsednik Srbije i predsednik SNS. Pomislio bi neko da je taj glas u moru onih "za" nebitan i da samo dokazuje da u SNS ne postoji jednoumlje, ali ne. Taj glas je bitniji i važniji od svih 50 "za" i zbog tog jednog "uzdržanog", odluka pedeset pedesetjednina nije uvažena, ispoštovana i na kraju usvojena.
Demokratija na delu. Džaba Đukin, Zokin, Glišin, Nebojšin, i svih drugih znanih i neznanih, glasova, kada ih je jedan "uzdržan" nadlgasao. Ajde, braćo i sestre, vi što se besomučno prevozite od tačke A do tačke B sa sendvičima i vodom u rukama, objasnite nama fašistima, nasilnicima i lopužama da li je to normalno. Šta će vam onda Predsedništva, Glavni odbori, Skupštine, Kongresi, kada imate jednog "uzdržanog" čija je volja svetinja poput Staljinove, Titove, Kim Džong Unove? Naravno, ovo pitanje se ne odnosi na šabačke naprednjake, jer koliko je Prvorođenom stalo do te ekipe govori i podatak da ih nije udostojio ni pogleda, a kamo li nečeg drugog prilikom mitinga u našem gradu. Njihov glas još dugo neće biti relevantan u SNS.
I onda se neko u ovoj našoj Srbiji pita zašto se protestuje u više od 100 opština i gradova. Naprednjaci na svojoj koži osećaju tu diktaturu, ali poput pojedinih žrtava otmičara pate od stokholmskog sindroma, slepo i zaljubljeno prate volju jednog čoveka, bez obzira na privid da se i oni nešto pitaju i da o nečemu i oni odlučuju. Verovatno da će budućnost dati odgovore na sva ova postavljena pitanja, jer se sada ne vidi nikakv smisao.
A, volja Prvorođenog je sada da se u Beogradu 19. aprila organizuje najveći skup ljudi u istoriji Srbije. I naravno da ta volja mora da bude ispoštovana do maksimuma. Ono što je Putin video u Beogradu, prema najavama iz naprednjačkog okruženja biće dečija igra u odnosu na ono što će Prvorođeni da vidi. Ni Putin ne može da se hvali više najvećom družbom u novijoj istoriji Srbije. Kvote i autobusi su već u pripravnosti, a samim tim se i sendviči se naručuje. Živo me zanima šta će biti sa onima kojima se ne dolazi u Beograd tog dana i da li će imati pravo da budu uzdržani po tom pitanju. Verovatno im niko neće pretiti gubitkom posla i smanjivanjem plate. Takve se stvari ne dešavaju u naprednoj Srbiji koja hita ka boljoj budućnosti zahvaljujući najjačem jahaču apokalipse.
U svemu ovome, možda, ima i nečeg dobrog. To je mogućnost da budu raspisani vanredni parlamenzatni izbori na koje svi slobodnomisleći ljudi ove zemlje neće konstatovati i koji će sigurno dati vetar u leđa protestima u Srbiji. Na taj način Prvorođeni će i sa 90 osvojenih procenata izgubiti legitimitet i moraće da objasni svojim prijateljima u Briselu, Berlinu, Parizu i Vašingtonu kako to da u srcu Evrope u 21. veku neko bojkotuje izbore. U toj igri uzdržanih neće biti, pa kom opanci, kom obojci.
Nenad Kulačin

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa