27. jun 2019.27. jun 2019.
ZAVIČAJNE SENI MILIĆA STANKOVIĆA (MILIĆ OD MAČVE)
Ravnicu afirmisao bojama
Uz svoje ime dodao ime velike srpske ravnice, što je još jedan znak njegovog prepoznavanja u svetu i kod nas ali i svojevrsna afirmacija rodnog kraja. Uvek je govorio kako njegov život dobija jarke boje kad se nađe u društvu, bilo gde među Mačvanima. Ponosio se što je rođen na selu i isticao kako ga je ono formiralo i oplemenilo mu dušu
Kad je prvi put ugledao svetlost dana, a sam je govorio da je to bilo bilo na uvratinama Velike očeve njive u ataru Belotića (Nakućište), strina Cuja mu je zarđalim srpom prerezala pupčanu vrpcu. Prvi značajniji ciklus njegovih slika nastao je u očevoj kolebi, na imanju Stankovića u istom delu sela.
Vraćajući ovu priču u današnju svakodnevnicu, primećujemo da znatiželjni posetioci pošte u Bogatiću, zaljubljenici u slikarstvo, često zastaju kraj freske “Srpske pošte na kraju drugog milenijuma”, Milića od Mačve u pošti mačvanske prestonice.
Opširnije u štampanom izdanju...
Vraćajući ovu priču u današnju svakodnevnicu, primećujemo da znatiželjni posetioci pošte u Bogatiću, zaljubljenici u slikarstvo, često zastaju kraj freske “Srpske pošte na kraju drugog milenijuma”, Milića od Mačve u pošti mačvanske prestonice.
Opširnije u štampanom izdanju...
Aktuelno
Najnoviji broj
18. april 2024.