18. novembar 2021.18. nov 2021.
Sonja popović,  direktorka OŠ “Mića Stanojlović” u Koceljevi, Foto: "Glas Podrinja"

Sonja popović, direktorka OŠ “Mića Stanojlović” u Koceljevi, Foto: "Glas Podrinja"

POKRENI SE... (14)

Imamo pravo na jednakost

Koliko smo kao društvo odmakli u pogledu rodne ravnopravnosti? Da li je pitanje jednakosti polova samo ili i pitanje jezika? Kakva je situacija na teritoriji Mačvanskog okruga na ovu temu? Ko su žene koje su uspele da se ostvare na svim poljima, na koje su prepreka nailazile i šta im je pričinjavalo najveću satisfakciju na putu uspeha? Ovo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati da odgovorimo serijom tekstova u okviru rubrike Pokreni se, podržane od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije
-Svi imamo pravo da budemo šta hoćemo, da se bavimo bilo kojom profesijom koju odaberemo u skladu sa našim sklonostima i interesovanjima. Možemo biti jednako dobri na svim poljima, sve zavisi od našeg truda i sklopa ličnosti. Imamo pravo na jednakost, bez obzira na pol- ističe prva žena direktorka u istoriji koceljevačke osnovne škole, Sonja Popović.

Porodične vrednosti
Rođena je u porodici prosvetnih radnika i tokom odrastanja odlučuje da krene profesionalnim putem svojih roditelja. Nakon dugogodišnjeg radnog iskustva koje je počelo u koceljevačkom vrtiću, a nastavilo se u kako navodi skoro svim izdvojenim odeljenjima OŠ “Mića Stanojlović”, poslednjih godina je na mestu direktora ove obrazovne ustanove, na poziciji sa koje je njen otac otišao u penziju.
Posvećenost, rad i znanje su je vodili u svakom trenutku, ali je njihov temelj bilo vaspitanje koje je dobila od roditelja i koje se trudila, kako navodi, da usadi i u svoju decu.
-Brat i ja smo vaspitavani u porodici u kojoj su se negovale prave vrednosti i posebno sam ponosna što sam svoju decu uspela da vaspitam na isti način. Tokom odrastanja nikada nisam osetila nikakav vid polne diskriminacije, ni u porodici, ni tokom obrazovanja, a ni kasnije na poslu- kaže direktorka Sonja Popović i ističe podatak da je na čelu kolektiva kojeg u ovom trenutku sačinjava više od 80 odsto žena.

U poslu nema razlike među polovima
Prosveta je mesto u kojem odavno dominiraju žene, a Popovićeva tvrdi da se odnos prema poslu ne može gledati kroz pol nego kroz način na koji pojedinac poverenu mu dužnost obavlja.
-Razlike među nama su u vaspitanju, pristupu i otvorenosti ka drugima, poštovanju, uvažavanju, odgovornosti. Kad su ljudi vredni, obrazovani i odgovorni, onda je svejedno da li su muškarci ili žene, i suprotno, kada su neodgovorni i ne shvataju ozbiljnost svog posla onda su teži za saradnju bez obzira na pol.

Organizacija i uvremenjenost
Funkcija direktorke došla je u pravoj životnoj dobi. U trenutku kada su joj deca bila već pri kraju školovanja, na putu da postanu samostalni ljudi. Da je bilo drugačije, kaže da ovu odgovornost ne bi prihvatila, jer i pored dobrih organizacionih veština ne bi imala vremena da se u potpunosti posveti i porodici i poslu.

-Naša škola ima 13 izdvojenih odeljenja. Matična škola u Koceljevi, još četiri osmogodišnje i osam četvorogodišnjih. Teritorijalno pokrivamo površinu od 257 kilometara kvadratnih. Zamislite koliki je posao samo organizovati nastavni proces u svim školama u svakom trenutku, obići sve objekte, ispoštovati ljude. Obezbediti ogrev, popraviti dotrajalo i nabaviti ono što nedostaje.

Veliki je to posao koji je dodatno iskomplikovan pandemijom Korona virusa i prelaskom nastave na onlajn model- objašnjava Popovićeva i podvlači vrednost informacije u današnjem obrazovnom sisetmu:
-Cilj mi je bio da se povežemo novim tehnologijama. Imamo viber grupe i preko njih obezbeđujemo da svaka informacija do svih zaposlenih i predstavnika roditelja dođe u pravo vreme.

Žene u ruralnim sredinama u nezavidnijem položaju
Kao što smo već naveli Sonja Popović je tokom svoj karijere u obrazovanju radila u svim izdvojenim odeljenjima koceljevačke osnovne škole. Bila je učiteljica generacijama mladih. Dešavalo se da njene bivše učenice, sada majke osnovaca, vrate u klupe, na roditeljske sastanke. Sa tih susreta ostao joj je utisak da žene u ruralnijim krajevima opštine više trpe, kao da udajom završavaju neki deo života gde su same sebi bitne.
-Zaboravljaju na sebe. Bolelo me je kada im na licu vidi tragove rada u polju, sunca, vetra i nepostojanja volje za sebe. Negde se zaborave i žive samo kroz porodicu, jer su tako vaspitane. Mislim da na tom polju treba još dosta da se radi, jer svi zaslužujemo da budemo uvaženi i poštovani kao ličnosti- ističe Sonja Popović.

Rodnosenzitivni jezik: pitnje forme i suštine
Po pitanju rodnosenzitivnog jezika Sonja Popović je stava da se na njemu više insistira forme radi, nego što je reč o nekoj suštinskoj promeni. Kaže da je većini žena na funkicijama ukoliko veruju u sebe svoje kvalifikacije, iskustvo i znanje nebitno da li će im neko profesiju nazvati u muškom ili ženskom rodu. Sa druge strane, ukoliko se na ženskim ekvivalentima zanimanja insistira da bi podigle nivo svesti među nama da je neko zanimanje podjednako muško ili žensko, onda je to potenciranje potpuno opravdano.

-Čitajući ženske nazive zanimanja nisam mogla da ne primetim da su čistačica, ili spremačica i druga zanimanja koja zahtevaju niži stepen obrazovanja nekako podrazumevajuće u ženskom rodu. Potom, postoje ona zanimanja koja odavno postoje u ženskom rodu: nastavnica, profesorka, direktorka... a postoje i ona koja u ženskom rodu rogobatno zvuče: psihološkinja, pedagoškinja... Ja lično nemam problem kada me neko oslovi sa “direktore”, ne osećam se ni manje ženom, ni manje vrednom. Mislim da je insistiranje na rodnosenzitivnom jeziku samo pitanje forme, jer ništa ne znači taj naziv, ako ne postoji isti status i tretman na tim pozicijama- kaže Popovićka.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa