30. decembar 2021.30. dec 2021.
Presudna je snaga, a ne pol
POKRENI SE... (19/20)

Presudna je snaga, a ne pol

Koliko smo kao društvo odmakli u pogledu rodne ravnopravnosti? Da li je pitanje jednakosti polova samo ili i pitanje jezika? Kakva je situacija na teritoriji Mačvanskog okruga na ovu temu? Ko su žene koje su uspele da se ostvare na svim poljima, na koje su prepreka nailazile i šta im je pričinjavalo najveću satisfakciju na putu uspeha? Ovo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati da odgovorimo serijom tekstova u okviru rubrike Pokreni se, podržane od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije
Na kraju 2021. godine nalazimo se na kraju puta kojim smo išli serijom tekstova sa uspešnim ženama ovog kraja. Iz broja u broj, razgovarajući sa ostvarenim ženama, različitog zvanja i stepena obrazovanja došli smo do jedinstvenog zaključka: da je za uspeh presudna snaga ličnosti, a na pol, a da je na drugom mestu podrška bliskih ljudi. Ukoliko se ovo dvoje spoje, nijedna cilj nije dalek.

Za mišljenje na temu o rodnoj ravnopravnosti pitali smo i predstavnike mlađe generacije, ali smo učili i iz iskustva žene koja sa svojih 97 godina svedoči ceo jedan vek. U finalu ćemo se podsetiti najvažnjeg izrečenog u proteklih nekoliko meseci.

Aleksandar Prica, član Saveta za rodnu ravnopravnost Kancelarije zaštitnika građana Republike Srbije

Niko ne spori da je u našoj “tradicionalno patrijarhalnoj” sredini priča oko rodne ravnopravnosti imala spori tok. Kako bi se stvari ubrzale, načinjene su kvote obaveznog učešća žena u društveno političkom životu. Međutim, često su im priznavane titule, ali ne i realna moć. Na ovu temu Prica ima optimističan stav, odnosno, tvrdi da je na osnovu dosadašnjeg iskustva moć žena uglavnom zavisila od same ličnosti osobe.

Aleksandar Prica


-Tamo gde su žene u manjini, njihov glas se ne čuje dovoljno, zbog toga su edukacije žena na javnim funkcijama od izuzetnog značaja. One im pomažu da shvate šta sve mogu da promene, a ne samo da budu figure za ispunjavanje kvota- istakao je Aleksandar Prica.


Dragana Milosavljević, član Saveta za rodnu ravnopravnost grada Šapca:

-Rodna ravnopravnost podrazumeva jednaku zastupljenost, moć, uticaj, raspodelu odgovornosti, jednake mogućnosti za ekonomsku nezavisnost žena i muškaraca i predstavlja ključni preduslov razvoja savremenog društva. Međutim, usled prisutne rodne nejednakosti u svakodnevnom životu, potrebno je ne samo pravno regulisanje jednakih mogućnosti, nego i promena pristupa u praksi, koja će omogućiti da žene i muškarci imaju jednaku korist od razvoja lokalne zajednice- rekla je Milosavljević za “Glas Podrinja.

Dragana Milosavljević, Foto: "Glas Podrinja"


Nataša Marković i Aleksandra Jović, kompanija “Galeb “:

Žene na rukovodećim mestima u privatnom sektoru u Srbiji nisu izuzetak, već privilegija. Uspeh nije rodna, već kategorija ličnosti. Ukoliko ste dovoljno posvećene, fokusirane i organizovane, ne postoje granice. Navedeno bi u najkraćem bile poruke sestara Nataše (Veselinović) Marković i Aleksandre (Veselinović) Jović, suvlasnice, odnosno generalne direktorke i članice borda direktora šabačke firme “Galeb”, srpskog lidera u proizvodnji fiskalnih uređaja, GPS sistema, signalno-sigurnosnih sistema za železnicu, prerade metala i proizvodnji metalne ambalaže.

Aleksandra Jović i Nataša Marković, Foto: "Glas Podrinja"


Mladi o rodnoj ravnopravnosti:

- Sa dolaskom Korone, udaljili smo se kao društvo od osvešćavanja bitnosti rodne ravnopravnosti, količina nasilja je porasla, a broj žena koje su dobile otkaze je sve veći. Srećne su devojke koje na poslu nisu doživele neki vid nasilja ili seksistički komentar od strane njihovih poslodavaca pa čak i kolega. Da li biste verovali, da čak i u školama, obrazovnim institucijama, profesori objašnjavaju učenicima da je njihova jedina svrha postojanja „dalja reprodukcija“? Da stvar bude gora, čak i profesorke nameću mišljenje da devojke moraju da budu tihe i neprimetne jer u suprotnom – izazivaju muškarce i nasilje treba da očekuju- Željana Pantelić, studentkinja.

-Od normi za ,,održavanje“ lične higijene, pravila ,,lepog“ ponašanja, ,,prikladne“ uniforme do rodnoprikladnih poslova… Neravnopravnost počinje da bude vidljiva od najranijeg perioda života, završava se završetkom života, a prisutna je u svim sferama života, banalizujući značaj naših bića pri svakom koraku koji načinimo- Milica Žugić, učenica Šabačke gimnazije.

-Što se tiče rodne ravnopravnosti u Srbiji, mislim da je na katastrofalnom nivou, ali se kreće ka boljem. Sve više imamo edukacija vezanih za rodnu ravnopravnost i mislim da svaka zakači bar malo ciljne grupe. Na poslednjem seminaru kojem sam bio bilo je raznih grupa ljudi. Osvešćenih, neosvešćenih i srednje osvešćenih. Drago mi je jer su mnogi od njih došli da uživaju u besplatnim zabavnim stvarima koje ova edukacija pruža, a uhvatili su i po koju bitnu stvar i naučili dosta o ženama i muškarcima- Goran Dimitrijević, volonter.

Prim. dr Snežane Kovačević, pomoćnica direktora Opšte bolnice “Dr Laza K. Lazarević” Šabac za internistički sektor"

-Uspeh nema mnogo veze sa rodnom odrednicom. Zagarantovan je ukoliko dovoljno poznajete sebe, znate da odredite prioritete, definišete ciljeve i organizujete strukturu koja će vam pomoći da ih postignete. Prelaženje pojedinih deonica ume da bude naporno, ali uz pravu podršku na poslu i snagu koju vam uliva porodica put postaje lakši, a svaka prepreka savldiva. Navedeno bi u najkraćem bile pouke koje smo na temu rodne ravnopravnosti dobili od prim. dr Snežane Kovačević, pomoćnice direktora Opšte bolnice “Dr Laza K. Lazarević” Šabac za internistički sektor.

Snežana Kovačević, Foto: "Glas Podrinja"


Ana Anđelić, načelnica odeljenja opšte uprave grada Šapca

- Na sreću u mojoj porodici nikada nisu pravili pitanje što nisam muško dete. Imala sam slobodu da budem ono što hoću. Sa druge strane viđala sam primere žena koje nisu imale istu sreću kao i ja, susretala sam se sa primerima onih koje su imale pravo samo da rade, ali ne i da misle i da se njihova reč čuje. Uverena da ima još prostora raditi na tome da ženska populacija na selu bide edukovanija, uvaženija i vidljivija. Da im je potrebno više mogućnosti, pa i zabavno edukativnog sadržaja u sredinama u kojima žive- ističe Ana Anđelić.

Ana Anđelić, Foto: "Glas Podrinja"


Gordana Dražić, gradska pravobraniteljka

Najsnažnije Dražićkino uverenje je da žena treba da bude obrazovana, samostalna i uspešna. Oduvek je imala viziju društva jednakih šansi, prava i mogućnosti. S tim u vezi, nekim mladim naraštajima poručuje da ne odustaju od svojih ciljeva i istraju na svom putu ka uspehu.

Gordana Dražić,Foto: "Glas Podrinja"


-Okuražite se i pokrenite se. Verujte da u svakom trenutku imate snage da se izborite za ono što vam pripada- poručuje gradska pravobraniteljka.

Jelena Ristić, koordinatorka za rodnu ravnopravnost u Bogatiću

-Svaka od nas ima ono po čemu je posebna. Svaka ima dar. Poznajem žene koje svojim rukama magiju stvaraju, one koje od torti i kolača naprave čaroliju, ili od balona i papira bajkoviti svet. One često sebi taj dar ne priznaju, kao što ni moja komšinica ne smatra uspehom da je za jedno veče zavila 200 sarmi. A sve je to posao i traži čoveka. Teško mi je kada vidim da žena ženi neće da udeli kompliment, da izbegavamo da budemo jedna drugoj podrška, jer zajedno brže i lakše možemo da menjamo svet- zaključuje Ristićeva.

Jelena Ristić, Foto: "Glas Podrinja"


Živka Mirković iz Crne Bare

Jedna od posebnih žena je i Živka Mirković iz Crne Bare, za feljton “Pokreni se...” važna ne samo zbog činjenice da je u Švedskoj među 120 vozača iz Srbije bila jedina žena i svoj radni vek provela za volanom autobusa, nego i zbog svojih inspirativnih uverenja koje ne bi bilo zgoreg da svako od nas, bez obzira na pol, ponavlja:

Živka Mirković, Foto: "Glas Podrinja"


-Kada ti je teško gledaj u budućnost. Zdravlje i slobodu ceni. Ispuni svaki dan radom. I znaj, da svaka priča ima svoj početak i kraj, a da li će ti krajevi biti tužni ili srećni samo je do nas- tvrdi Živka iz Crne Bare.

Milosava i Danijela Gačić, svekrva i snaja iz Bogatića

Milosava i Danijela Gačić, svekrva i snaja iz Bogatića, već dve i po decenije grade zajednički posao proizvodnje zimnice. Kažu da su složne, i da upravo zbog toga mogu da postignu sve i razvijaju započeto, ali da je sam položaj žene na selu težak, te da država sa svoje strane može dosta da učini da ga popravi.

Milosava Gačić, Foto: "Glas Podrinja"


Može dosta toga da se promeni. Prvo, da obezbedi svim majakam koje rode treće dete penziju, potom da im olakša i skrati radno vreme, da ukine rad nedeljom. Odnosno, prvo bi trebalo omogućiti majkama da provode vreme sa svojom decom, a onda sve ostalo. U smislu posla, postoje podsticaji za različite kategorije žena, ali i tu su potrebne izmene, jer postoji mnogo žena koje bi se bavile ovim poslom, ali nemaju početna sredstva, a od kredita kod banaka ih je strah- zaključuje Danijela Gačić.

Danijela Gačić,Foto: "Glas Podrinja"


Vesna Aleksić, doktorka stomatologije iz Bogatića

Mama student, mama zaposlena u državnom sektoru, a onda i mama preduzetnica doktorka stomatologije iz Bogatića Vesna Aleksić, poručje da je sve moguće ostvariti u onoj meri koliko u uspeh verujemo i na svom putu imamo podršku, pre svega bračnog partnera, a onda i ostalih bitnih ljudi. Nemoguće postaje moguće kada realno procenite svoje snage i organizujete svaki minut, ali ponekad i rizikujete, pručuje vlasnica stomatološke ordinacije “Aleksić” iz Bogatića, majka troje dece, od kojih najstariji sin ima 22 godine, srednji blizu 18, a najmlađa ćerka deset.

Vesna Aleksić, Foto: "Glas Podrinja"


Jelena Milošević, suvlasnica firme “Mikro stan” iz Koceljeve

-Proceni svoje mogućnosti, organizuj se na način koji će te sačuvati i za neke buduće dane i ne boj se neuspeha- poručuje građevinski inženjer Jelena Milošević, suvlasnica firme “Mikro stan” iz Koceljeve i dodaje:

Jelena Milošević, Foto: "Glas Podrinja"


-Predrasude su prisutne u zanimanju kojem su tradicionalno dominirali muškarci, ali predan rad i zalaganje demantuju svaki nevericu. Nekada smo bili jednakiji nego danas. Razlike su bile blaže u svakom smislu, ne samo u igri polova. Drugačije se živelo, više se vrednovalo samo vreme. Podrazumevalo se da postoji posao, ali i odmor. Sada je sve brže, posao se u laptopu nosi kući, radni dan nema kraja. Ni to nema veze sa rodnom pripadnošću, već generalno sa stanjem u društvu.

Sonja Popović, direktorka OŠ “Mića Stanojlović” u Koceljevi, Foto: "Glas Podrinja"

-Svi imamo pravo da budemo šta hoćemo, da se bavimo bilo kojom profesijom koju odaberemo u skladu sa našim sklonostima i interesovanjima. Možemo biti jednako dobri na svim poljima, sve zavisi od našeg truda i sklopa ličnosti. Imamo pravo na jednakost, bez obzira na pol- ističe direktorka OŠ “Mića Stanojlović” u Koceljevi, Sonja Popović.

Slavica Ranković, zamenica predsednika opštine Koceljeva, doktorka veterine, predstavnik Opštine u republičkom telu za rodnuravnopravnost

Poslednjih godina u Srbiji je rodnaravnopravnost česta tema. Nedavno smo dobili i Zakon. Velike su želje i ciljevi po ovom pitanju, ali je na terenu tradicija patrijarhata jaka. Njena snaga se upravo ogleda među seoskim ženama. One u brdsko planinskim predelima su u posebno teškom položaju. Vaspitavane da se ne pitaju i pokoravaju, ne znaju da mogu i vrede više. Ekonomski su zavisne, bez uplaćenog zdravstvenog i socijalnog osiguranja, gotovo bez mogućnosti izbora.

Slavica Ranković, Foto: "Glas Podrinja"


-Teško je slušati njihova iskustva, a kamo li tako živeti. Kada mi se povere trudim se da pomognem koliko mogu. Praktično, odnesem im ono što treba. Drugačije ne umem. Pomaci su po ovom pitanju spori, jer je presudno vasitanje, a ono ne ide iz države, već iz kuće- objašnjava Slavica Ranković.

Zorica Milošević direktorke PU “Suncokret” iz Vladimiraca
-Život čine lepe, ali i teške stvari. Periodi izazova se smenjuju sa srećnim vremenima, bilo na privatnom ili profesionalnom planu. Uspeh u životu i poslu može da se doživi samo ukoliko imate veliku podršku, a ja sam je uvek imala. Kako od supruga i dece, tako i od kolektiva- kaže žena koja je već sedamnaest godina na čelu vladimiračkog “Suncokreta”, ustanove pod čijim okriljem se čuva oko 300 mališana posavotamnavskog kraja.

Zorica Milošević, Foto: "Glas Podrinja"


Ivana Petrović-Rina, najstarija Lipolištanka

Planina je odgajila. Bobice i kozje mleko podarili zdravlje. Drugi svetski rat joj je obeležio odrastanje. Još se živo seća puta pređenog peške do Sremskog fronta sa majkom i želje da vidi brata. Počeci slobode bili su počeci bola. Kaže da je rane od Nemaca manje bole, od onih nanesenih od strane komšija kada je ostala udovica. Međutim, bez obzira na težinu, opravdanja za odustajanje nije bilo. Nisu joj slomili krila. Drugi brak joj doneo sreću, a deca snagu da ide napred. Danas, u devedesetsedmoj godini života, majka troje biološke i jednog deteta iz suprugovog prvog braka, baka četvoro unučadi, prabaka dvanaestoro praunučadi i čukunbaka dvoje čukununučadi, u svakom trenutku je orna za pesmu i šalu. Veselje je oduvek volela, tvrdi, a ono je ujedno i jedan od glavnih sastojaka njenog recepta za dugovečnost u kojem je još i zdrava ishrana, rad, ali i hrabrost da se u svakom trenutku suoči sa onim što život nosi.

Ivana Petrović, Foto: "Glas Podrinja"


Stana Ajduković, odbornica iz Vladimiraca

Stana Ajduković, Foto: "Glas Podrinja"


-Mislim da je jako bitno da žene shvate da im u životu ne teba muškarac koji ih sputava i guši, već neko sa kim će biti srećne leteti i podjednako deliti i obaveze i dobit, neko s kim će deliti lepotu, a ne osoba koja će ih gurnuti u stranu zarad zadovoljenja ličnih ciljeva. Nismo tu da bi imale ulogu kućne pomoćnice u braku, već da bi se ostavrile na svim mogućim poljima i dozvolimo sebi u svakom trenutku da budemo svoje. To nema cenu.

Najnoviji broj

18. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa