7. april 2022.7. apr 2022.
Foto: "Glas Podrinja"

Foto: "Glas Podrinja"

Projekat UPMO i Glasa Podrinja: „Zajedno u medijima“ (5)

Životna priča kao lekcija

Previše mladih godišnje izgubi život u saobraćajnim udesima. Automobil opasno sredstvo za dokazivanje. Ideja da se uz sve akcije i apele na svest budućih vozača predstavi lično iskustvo kako bi učili na tuđim greškama. Organizovano više od 450 predavanja širom Srbije
Mladost nosi potrebu za dokazivanjem, pokazivanjem. Biologija podstiče da se iskažemo kao bolji, spretniji od drugog, a nekada to takmičenje nosi opasnost što ostaje van svesti učesnika. Veliki je problem kada složeni mehanizam kao što je automobil, od sredstva za prevoz od tačke A do tačke B postane, postane municija za dokazivanje i iskazivanje. Nije važno imati samo dobar automobil, već i biti brži od drugih. Mnogi se, iako ne iskusni, osećaju snažno, spretno, sigurno i za malo jači stisak na gasu, za malo rizičnija preticanja, nekada i za kontrolu dok promili alkohola u krvi rastu, međutim u životu koji nema reprizu desi se greška i...

Cena koja se plaća svaki dan
Cena može biti kraj života, može biti ona koja se plaća u ostatku života ili manja za one koje je fortuna pogledala, no šanse nisu tako velika za najpovoljniju opciju. Slaviša Savić, aktuelni sekretar Udruženja paraplegičara Mačvanskog okruga (UPMO), jednu grešku iz mladosti plaća čitav život. Jedno veče mu se činilo da vozi suviše sporo da bi stigao do mesta u diskoteci, hteo je da ubrza... prevrtanje, mrak sećanja i buđenje u bolničkoj postelji uz informaciju šta se dogodilo.

Nedugo zatim sledi i istna da više nikada neće hodati.

Foto: UPMO


-Mladima uvek govorim da sam imao snove, želje. Hteo sam da upišem Mašinski fakultet, postanem inženjer, da tražim i pronađem svoju sreću. Jedna greška je sve promenila i naterala me da redefinišem sve. Svakog jutra se budim sa sećanjem na taj aprilski dan 1993. Vozio sam bez dozvole, vozio sam brzo, rizično, sada plaćam ceh. Mnogi najpre pomisle da je reč o vožnji pod dejstvom alkohola, no do diskoteke i alkoholnih pića nisam stigao – priseća se Slaviša svog iskustva koje je pretvorio u seriju predavanja maturantima srednjih škola „Još uvek vozim, ali ne hodam“. Predavanja su namenjena budućim vozačima koji su upravo u procesu obuke ili će uskoro biti. Prvo je realizovano 23. februara 2015. godine, a od tog trenutka je govorio oko 350 puta u većini područja Srbije. U zbiru sa jednom osobom sa invaliditetom iz Zrenjanina organizovano je oko 450 svojevrsnih tribina.

Najbolje je učiti na tuđim greškama, a ja im nudim svoju kao lekciju


-Predavanja realizujemo u saradnji sa Agencijom za bezbednost saobraćaja. Od početka je ideju prepoznao i Lokalni savet za koordinaciju poslova bezbednosti u saobraćaju i imamo apsolutnu podršku. Mnogo je podataka koji ukazuju koliko često mladi gube život u saobraćaju, mnogo je spotova snimljeno, apela upućeno, no deo mladosti je i osećaj da se to baš meni neće desiti. Drugima se događa uvek iz nekog razloga koji kod nas nije opcija. Tako sam razmišljao i ja. Svojom pričom želeo sam da budem neko ko je izašao pred njih i mogu da vide šta se može desiti kada je samouverenost prevelika. Najbolje je učiti na tuđim greškama, a ja im nudim svoju kao lekciju.

Predavanje maturantima srednjih škola „Još uvek vozim, ali ne hodam“, Foto: "Glas Podrinja"


Predavači su imali obuku u Agenciji za bezbednost saobraćaja, sve sa idejom da načinom govora, organizacijom prezentacije, sitnim poklonima i pomagalima koja u proces uključuje i učenike, ostave jači utisak.

Deo predavanja su i specijalne naočare poput skijaških čiji su viziri prilagođeni mogućnosti opažanja osobe pod dejstvom alkohola, dejstvom lakših i težih droga, kako bi se bezbedno uverili koliko se percepcija u tim slučajevima menja.

Cilj dopreti do svesti
Maturanti predvanje odslušaju, nije bilo problema sa nedisciplinom, no koliki je uticaj na njih nije moguće izmeriti, već se jedino može nadati da će, za svoje dobro, biti odgovorni.

-Trudim se da pratim kako reaguju, koji deo priče ih zainteresuje. Pokušavam nekim rečenicama da izazovem njihovu pažnju i da se one urežu kako bi ih vodile u budućnosti kao učesnike u saobraćaju. Ne učimo mi njih životu, nismo tu da apelujemo na način života, već da ukažemo na moguće posledice i utičemo koliko možemo da svi budu odgovorni učesnici u saobraćaju, zbog sebe i najbližih. Uvek poslednja rečenica koju izgovorim glasi: „Ja nisam nikoga slušao, hvala vam što ste vi saslušali mene.“

Želimo da ukažemo na moguće posledice i utičemo koliko možemo da svi budu odgovorni učesnici u saobraćaju, zbog sebe i najbližih. rečenica koju izgovorim: „Ja nisam nikoga slušao, hvala vam što ste vi saslušali mene.“


O uticaju koji ostavljaju ovakve akcije nije moguće suditi precizno. Nažalost, broj mladih koji u saobraćajnim udesima gubi život ili zadobija teške telesne povrede je još uvek veliki, svaki izgubljen život je neprocenjiv i sve iznad nule je mnogo. Oko stotinu godišnje mladih prekine život na ovaj način, što je za oko 30 manje u odnosu na pre nekoliko godina. Postoje i druge preventivne preventivne aktivnosti naravno, a u toj plemenitoj borbi svi su saveznici.

Svaki izgubljen život je tragedija, svaki spašen život je spašen svet i ukoliko je i jedna devojka ili jedan mladić koji je seo za volan i u svesti imao ono što je čuo tokom predavanja „Još uvek vozim, ali ne hodam“ sav trud je imao smisla i najbolji je podstrek da se istraje na tom putu.

D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa