Hormonski disbalans kod žena: Kada telo šalje signal da nešto nije u redu
Hormonski disbalans nije prolazna smetnja
Hormoni upravljaju skoro svim procesima u organizmu – od rasta i razvoja, preko raspoloženja, do reproduktivnog zdravlja
Poremećaj njihove ravnoteže može izazvati čitav niz problema, navodi specijalista ginekologije i akušerstva dr Branko Mišić. On podseća da se hormoni luče u žlezdama a kada je njihova proizvodnja smanjena ili povećana, dolazi do hormonskog disbalansa, što se vrlo brzo odrazi na zdravlje žene, navodi.
- Hormoni su hemijske supstance koje putem krvi prenose informacije iz jedne ćelije u drugu. Zadatak im je da regulišu ključne procese u organizmu: metabolizam, rast, razvoj, raspoloženje. Izlučuju ih žlezde: hipofiza, štitasta žlezda, nadbubrežne žlezde, pankreas, muške i ženske polne žlezde. Najvažniji hormoni su: estrogen, progesteron, testosteron, kortizol, insulin, hormoni štitaste žlezde, FSH, LH, prolaktin. Poremećaj hormonske ravnoteže (hormonski disbalans) nastaje kada telo ne proizvodi adekvatnu količinu hormona, već se stvara smanjena ili povećana koncentracija hormona u krvi, što izaziva različite probleme i simptome. Neki od najčešćih uzroka hormonske neravnoteže kod žena su: pubertet, menopauza, prevremena menopauza, stres, trudnoća i dojenje, sindrom policističnih jajnika.
Foto: Canva
Najčešći uzroci – od puberteta do menopauze Hormonska neravnoteža može se javiti u svim životnim dobima. Stres, neadekvatna ishrana, bolesti štitaste žlezde i genetika samo su neki od faktora rizika.
- Prvi nalet promene hormona javlja se u pubertetu. Do tada, u dečjem dobu, u organizmu je niska koncentracija polnih hormona. Vremenom, kod devojčica između 8–13 godina aktivira se hormonska veza između delova mozga – hipotalamusa i hipofize – sa polnom žlezdom, a kod devojčica je to jajnik. Zahvaljujući toj vezi, jajnik se stimuliše i počinje da stvara svoje hormone, estrogen i progesteron, koji utiču na razvoj sekundarnih seksualnih karakteristika: ubrzan rast, razvoj dojki, pubična i pazušna maljavost, pojava prve menstruacije. Dok se ne desi potpuno sazrevanje te osovine, mogući su različiti oblici hormonskog disbalansa koji se najčešće manifestuju kašnjenjem menstruacije. Moguća su i česta, obilnija krvarenja. Smatra se da je potrebno oko tri godine da dođe do potpunog sazrevanja ove hormonske osovine. Mnogi činioci utiču na to kada će započeti pubertet. Smatra se da devojčica mora dostići kritičnu masu od oko 48 kg i odgovarajuću količinu masnog tkiva. Zbog toga se dešava da kod gojaznih devojčica pubertet počne ranije nego kod dece normalne telesne mase. Druga situacija kod žena kada dolazi do izraženih promena u koncentraciji estrogena i progesterona je period trudnoće i dojenja. Tokom ovog perioda oni se luče u većim količinama kako bi se omogućilo održavanje trudnoće i ishrana ploda. Ovo je privremena promena, jer se nivo hormona vraća na normalne vrednosti nakon porođaja – objašnjava dr Mišić. Policistični jajnici (PCOS) su čest problem mladih žena. To je stanje u kome jajnici počinju da prekomerno proizvode muške polne hormone, što dovodi do neravnoteže ženskih hormona, pojašnjava dr Mišić.
- Kao posledica toga izostaje ovulacija, što uzrokuje neplodnost i kašnjenje ciklusa. Takođe se javljaju i kožne manifestacije viška muških hormona – akne, prekomerna maljavost na licu, bradi, leđima, masna koža, hiperpigmentacija (tamnija boja kože na vratu), gubitak kose. Sledeća hormonska neravnoteža kod žena je menopauza. Nastaje kada jajnici prestanu da oslobađaju jajne ćelije i smanjuju proizvodnju polnih hormona. Javlja se u periodu 45–55 godina života, najčešće oko 50. Ako se javi ranije – reč je o prevremenoj menopauzi; ako se javi nakon 55. godine – kasna menopauza. Glavni simptomi javljaju se zbog manjka hormona: promene raspoloženja, umor, nesanica, naleti vrućine (valunzi), prekomerno znojenje, oslabljen libido, vaginalna suvoća, gubitak kose, povećanje telesne mase i taloženje masnih naslaga u predelu stomaka. U pogledu menstrualnog ciklusa, najčešće dolazi do izostanka menstruacije po nekoliko meseci, ali su moguća i učestala, obilna krvarenja. Kada od poslednje menstruacije prođe godina dana – govorimo o menopauzi – naglašava dr Mišić.
Biljni preparati – pomoć, ali ne zamena za terapiju -Fitoestrogeni iz crvene deteline i soje mogu ublažiti tegobe menopauze. Crvena detelina i soja sadrže fitoestrogene koji mogu značajno ublažiti menopauzalne tegobe, smanjiti talase vrućine, poboljšati raspoloženje, smanjiti umor, stabilizovati krvni pritisak i ublažiti nesanicu. Za regulaciju ciklusa koriste se i preparati od virka, čuvara kuće, ašvagande i make. Pravilna ishrana je neophodna: unos belančevina (belo meso, riba), puno povrća i voća, uz smanjivanje ugljenih hidrata i masnoća - navodi dr Branko Mišić.
Simptomi, lečenje, hormonske neravnoteže kod žena Poremećaj menstruacije jedan je od najranijih simptoma. Dijagnoza se utvrđuje laboratorijskim analizama, a terapija zavisi od više od faktora.
- Amenoreja, oligomenoreja ili česte menstruacije mogu biti signal da hormoni nisu u ravnoteži. Takođe i neplodnost, insulinska rezistencija, akne, opadanje kose ili nagle promene raspoloženja. Dijagnoza se postavlja vađenjem krvi i određivanjem vrednosti hormona. Reproduktivni hormoni se najčešće rade od 2 - 4. dana menstrualnog ciklusa. Uglavnom se određuju: FSH, LH, estrogen, progesteron, testosteron, hormoni štitaste žlezde, prolaktin, kortizol, 17-OH progesteron. Analizom njihovih vrednosti postavlja se dijagnoza i određuje dalji tok lečenja. Ono zavisi od životnog doba u kom se problem pojavio, simptoma koje žena oseća i toga da li želi trudnoću u tom trenutku. Kod devojčica u pubertetu sa poremećajem ciklusa i aknama – mogu se koristiti oralne kontraceptivne tablete koje regulišu ciklus, smanjuju bol, sprečavaju nastanak cista i poboljšavaju stanje kože. Kod žena u perimenopauzi, kada je koncentracija hormona niska – primenjuje se hormonska supstituciona terapija (estrogeni i progesteron), koja ublažava valunge, nesanicu, promene raspoloženja, sprečava osteoporozu i vaginalnu suvoću, uz redovne kontrole. Kod insulinske rezistencije – savetuje se promena ishrane (izbegavati slatkiše, gazirana i alkoholna pića, belo brašno), redukcija telesne težine, povećanje fizičke aktivnosti (brzo hodanje 30 minuta nekoliko puta nedeljno, bicikl, plivanje). Ponekad su potrebni lekovi: metformin kod težih oblika ili mio-inozitol kod blažih - ističe dr Mišić.
S.G.
* „Zdravlje u fokusu: vodič za generaciju 50+“: Projekat ostvaren uz podršku Grada Šapca. Stavovi izneti u podržanim medijskim projektima, nužno ne izražavaju stavove organa koji su dodelili sredstva.