Prve godine koje oblikuju ceo život: Zašto je rani uzrast presudan za razvoj ličnosti deteta
Kada govorimo o odrastanju deteta, često pažnju usmeravamo na ono što će tek doći - školu, adolescenciju, izbor zanimanja, osamostaljivanje. Međutim, temelji ličnosti postavljaju se mnogo ranije. Prve godine života predstavljaju period u kojem dete ne uči samo da govori, hoda i upoznaje svet. Ono tada uči i nešto mnogo dublje: kakvo je ono samo, kakvi su drugi ljudi i da li je svet mesto u kojem može da se oseća sigurno, objašnjavaju stručnjaci.
Foto: Canva
Dete koje često sluša da je „bezobrazno“, „nesposobno“, „lenjo“ ili „problematično“ ne čuje samo kritiku ponašanja. Ono vremenom može početi da takve poruke pretvara u sliku o sebi
Roditelj, prvi model ponašanja - Iz sociološke perspektive, dete se ne razvija izolovano. Njegovu ličnost oblikuju porodica, odnosi u kojima odrasta, način na koji odrasli komuniciraju, vrednosti koje se žive u domu, ali i šira društvena sredina. Ipak, porodica je prvi i najvažniji društveni prostor u kojem dete uči kako da bude deo sveta. Deca mnogo manje uče iz onoga što im govorimo, a mnogo više iz onoga što svakodnevno vide. Roditelj može detetu govoriti da treba da bude strpljivo, tolerantno, odgovorno i obzirno prema drugima. Ali dete će mnogo snažnije usvojiti način na koji roditelj razgovara sa partnerom, kako reaguje kada je ljut, kako se ponaša prema starijima, kako govori o drugim ljudima i kako rešava probleme. Zato roditelj nije samo vaspitač. On je detetu prvi model ponašanja. U sociologiji se ovaj proces može posmatrati kroz socijalizaciju - proces tokom kojeg dete usvaja norme, vrednosti, obrasce ponašanja i očekivanja društva. A prva i najintenzivnija socijalizacija odvija se upravo u porodici. Dete ne usvaja samo ono što mu roditelji namerno prenose. Ono usvaja i ono što roditelji rade kada misle da ih dete „ne gleda“. Ako dete svakodnevno posmatra poštovanje, ono uči poštovanje. Ako posmatra mirno rešavanje konflikta, uči da konflikt ne mora da znači agresiju. Ako vidi da se greške mogu priznati i ispraviti, uči odgovornost. Ako odrasta uz stalnu kritiku, ponižavanje ili strah, može početi da svet i sebe posmatra kroz prizmu nesigurnosti - navodi sociolog Biljana Mrkonjić.
Roditelj nije samo vaspitač. On je detetu prvi model ponašanja. U sociologiji se ovaj proces može posmatrati kroz socijalizaciju - proces tokom kojeg dete usvaja norme, vrednosti, obrasce ponašanja i očekivanja društva
Foto: Canva
Stvaranje slike o sebi - ko sam ja? Jedno od najvažnijih pitanja koje dete tokom ranog razvoja, često i nesvesno, pokušava da odgovori jeste: „Ko sam ja i koliko vredim?“ Ovo je uzrast kada dete gradi sliku o sebi.
- Odgovor na to pitanje ne nastaje sam od sebe. On se gradi kroz svakodnevne odnose. Kada dete doživi da ga roditelj sluša, da su njegove emocije važne i da može da pogreši bez straha od odbacivanja, ono postepeno razvija osećaj sopstvene vrednosti i sigurnosti. Nasuprot tome, dete koje često sluša da je „bezobrazno“, „nesposobno“, „lenjo“ ili „problematično“ ne čuje samo kritiku ponašanja. Ono vremenom može početi da takve poruke pretvara u sliku o sebi. Zato postoji velika razlika između poruke „To što si uradio nije dobro“ i poruke „Ti nisi dobar“. U prvoj se kritikuje ponašanje, a detetu ostaje prostor da ga promeni. U drugoj se dovodi u pitanje njegova ličnost. To je jedna od najvažnijih razlika u vaspitanju – ističe Mrkonjić.
S.G.
„Porodica danas - izazovi savremenog života u Šapcu“: Projekat ostvaren uz podršku Grada Šapca. Stavovi izneti u podržanim medijskim projektima, nužno ne izražavaju stavove organa koji su dodelili sredstva.