12. avgust 2021.12. avg 2021.
Foto: Glas Podrinja

Foto: Glas Podrinja

POKRENI SE... (6)

Dobra organizacija je pola puta do uspeha

Koliko smo kao društvo odmakli u pogledu rodne ravnopravnosti? Da li je pitanje jednakosti polova samo ili i pitanje jezika? Kakva je situacija na teritoriji Mačvanskog okruga na ovu temu? Ko su žene koje su uspele da se ostvare na svim poljima, na koje su prepreka nailazile i šta im je pričinjavalo najveću satisfakciju na putu uspeha? Ovo su neka od pitanja na koje ćemo pokušati da odgovorimo serijom tekstova u okviru rubrike Pokreni se, podržane od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije
Uspeh nema mnogo veze sa rodnom odrednicom. Zagarantovan je ukoliko dovoljno poznajete sebe, znate da odredite prioritete, definišete ciljeve i organizujete strukturu koja će vam pomoći da ih postignete. Prelaženje pojedinih deonica ume da bude naporno, ali uz pravu podršku na poslu i snagu koju vam uliva porodica put postaje lakši, a svaka prepreka savldiva. Navedeno bi u najkraćem bile pouke koje smo na temu rodne ravnopravnosti dobili od prim. dr Snežane Kovačević, pomoćnice direktora Opšte bolnice “Dr Laza K. Lazarević” Šabac za internistički sektor.

Medicina vas traži u potpunosti
-Medicina je izuzetna nauka, ali kada se za nju odlučite treba da imate na umu da će vas ona zahtevati u potpunosti. To je poziv koji od vas traži konstantno emotivno i fizičko angažovanje. Ukoliko je izaberete, pred vama je naporan put koji je moguće preći samo dobrom organizacijom- objašnjava doktorka Snežana Kovačević, koja je se za Medicinski fakultet odlučila pred kraj Šabačke gimnazije.
-Želela sam da upišem elektrotehniku, jer je u mom srednjoškolskom poimanju sveta reč doktor bila nešto ogromno. Veliko u smislu znanja, ali grandiozno po pitanju odgovornosti. Lekarima sam se divila kao ljudima koji imaju snage da uzmu nečji život u svoje ruke i vode ga putem izlečenja. Takvo razmišljanje mi je ulivalo strah, međutim, vremenom, do kraja Gimnazije, nekako sam sazrela i shvatila da ću mnogo više da dam kao lekar nego elektro inženjer- kaže doktorka Kovačević.

Na fakultetu se vrednovalo znanje, specijalizacije se dobijale na konkursima
Na osnovnim medicinskim studijima doktorka Kovačević kaže da se nije sretala sa diskriminacijojm na osnovu pola. Kaže i da je bila predstavnik one generacije gde su muške kolege po upisu na fakultet odlazile u vojsku, tako da su na predavanjima devojke bile u većini. Vrednovalo se znanje i prisutnost.
Kasnije, prilikom radnog angažovanja tvrdi da je imala veliku podršku od kolega, a da se u to vreme, koliko god bilo teško, do specijalizacije dolazilo preko zvaničnih konkursa. Ponovo, pol nije bio upitan.

-Nikada na poslu nisam imala utisak da su prednost dobijale moje muške kolege zbog pola. Druge su se stvari vrednovale. Dugo sam čekala specijalizaciju, ali kada je raspisan konkurs, prijavila sam se i svim kriterijumima je dobila. Kasnije, kada sam dobila subspecijalizaciju, postojao je veoma korektan odnos tadašnjeg načelnika doktora Dragojevića, koji je tražio od svakog od nas da se izjasni čime bi želeo da se bavi. Pošto sam u međuvremenu završila magisterijum iz imunologije, a ovde nije bilo razumevanja da nastavim da se bavim njome, izabrala sam kardiologiju i on je tu odluku ispoštovao- objašnjava prim, dr Kovačević.

Odabir oblasti je pitanje snage, a ne pola
Čini se da je u javnosti i dalje ustaljeno mišljenje da neke oblasti medicine “nisu za žene”. Sa druge strane, doktorka Kovačević kaže da pojedine grane iziskuju samo veću fizičku snagu, pa se zbog toga čini da se muškarci lakše snalaze u njima, ali da šabačka Bolnica ima ženu hirurga, dok na Institutu za ortopediju Banjica radi žena ortoped.

-Hirurške grane su zahtevne što se tiče fizičke snage, pa zbog toga žene ređe idu tim putem. Međutim i to nije pravilo, nego samo stvar izbora žene. Što se samog posla tiče nema nikakve razlike- tvrdi doktorka Kovačević.

Ovakve profesije traže posvećenost, bez obzira kojeg ste pola, a na vama je da izbalansirate svoje privatne i poslovne obaveze tako da budete uspešni, ali da porodica ni u jednom trenutku ne trpi


Porodica na prvom mestu
Doktorka Snežana Kovačević nije prva naša sagovornica koja tvrdi da je porodica na prvom mestu. Da bi imali snagu za posao i mogućnost napretka, po njenim rečima, mora postojati dobra komunikacija među supružnicima, neophodno je izgraditi snažnu sponu sa decom. Ovo je pravo mesto akumulacije snage za suočavanje sa svim životnim okolnostima, navodi ona.

-Bilo je jako teško. Specijalizacija i subspecijalizacija su trajale dugo, šest godina, a vremenski su “pale” u devedesete. Vreme velike inflacije. Prve tri godine su podrazumevale svakodnevni boravak u Beogradu, a postojala su dva autobusa, jedan koji saobraća ka, a drugi iz prestonice. Želela sam da što pre okončam te obaveze, pa sam radila duple smene. Dolazila sam kući umorna, a deca su tražila svoje. Trudila sam se da budem tu za njih po cenu nespavanja. Težak, ali ujedno i lep period, jer su njihovi osmesi i radost kada im u deset uveče, nakon napornog radnog dana pravim palačinke bili neprocenjivi i odličan generator snage za dalje napore- objašnjava prim. dr Snežana Kovačević majka troje, danas odrasle i uspešne dece.

Sve je moguće
-Nije bilo lako, ali ako dobro procenite svoje sposobnosti sve je moguće. Najbitnije je naći meru i birati prema ličnim afinitetima. Ovakve profesije traže posvećenost, bez obzira kojeg ste pola, a na vama je da izbalansirate svoje privatne i poslovne obaveze tako da budete uspešni, ali da porodica ni u jednom trenutku ne trpi.
T.T.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa