27. oktobar 2016.27. okt 2016.
POČELA SEZONA KRSNIH SLAVA, A ZNAMO LI DA JE SLAVIMO

PRVENSTVENO PORODIČAN PRAZNIK

Slavljenje krsne slave Srba pravoslavaca jedinstven je običaj u svetu. Od kada znamo za sebe slavili smo slavu
Prema rečima dr Ljubomira Rankovića, protođakona i urednika „Glasa Crkve“ koji je doktorirao na temu krsne slave, ništa iz našeg detinjstva, od najranijeg pamćenja, nije tako duboko urezano i sačuvano u najlepšem sećanju kao krsna slava u roditeljskom domu.
- Od najmanjih nogu, osećamo i doživljavamo svečarsku atmosferu u svojim domovima za krsnu slavu, sa podjednakim uzbuđenjem i osećanjem svetinje kao crkvenu službu u hramu za Božić, Vaskrs i ostale praznike tokom godine. Za mene je krsna slava produžena sveta liturgija koja se nastavlja i obavlja u domovima naših vernika. I na liturgiji i na krsnoj slavi su isti elementi: hleb i vino, ikona i sveća, radost i slavljenje Boga ““ priča Ranković.
Danas domaćini koji slave trude se da trpeza bude što svečanija i bogatija.
- Može se reći da su naše krsne slave duhovno hranile naš narod kroz teška vremena naše istorije, ali su ga spasavale i od fizičke gladi. Jer krsna slava podrazumeva i trpezu za ukućane i goste, bogatiju nego u obične dane. Naš narod je od usta odvajao tokom cele godine da bi što svečanije i što bogatije proslavio krsnu slavu. Moramo da shvatimo da za slavljenje slave nije najvažnija bogata trpeza. Osnovni elementi slave su: slavski kolač, vino, sveća, ikona svetitelja i žito koje sveštenik osvećuje u hramu na dan slave ili u domu prilikom lomljenja slavskog kolača. Pre toga, na nekoliko dana pred slavu, sveštenik osvećuje slavsku vodicu u domu. Gozba i sve ostalo je ostavljeno na volju domaćinu, ali nije neophodno ““ kaže Ranković.
Ranković ističe da mesto održavanja slave nije određeno, i da smo slave slavili kada nam je bilo najteže, u rovovima tokom ratova.
- Srbi su slavili svoju krsnu slavu kako u dobru tako i u zlu, kako u slobodi tako i u ropstvu, kako u ratu tako i u miru. Naši vojnici čuvali su poslednji komadić vojničkog hleba (tain) i po koju kap vina za dan svoje krsne slave, okupljali se u rovu, prelivali vinom taj komadić hleba i lomili kao slavski kolač čestitajući jedni drugima slavu. Sećali se svojih u domu i nastavljali borbu za svoju i njihovu slobodu ““ podseća Ranković.
Obeležavanje slave ne treba prekidati, kako kaže, ni u slučaju smrti bliskih ljudi, jer smo „pred Bogom svi jednaki ““ i živi i mrtvi, svi smo živi“.
Naš narod duboko veruje da svakog dana treba učiniti poneko dobro delo, a osobito na dan krsne slave. Slava, pored duhovne dimenzije, podrazumeva i gostoprimstvo.
- Krsna slava je prvenstveno porodični praznik. Tradicija u našem narodu je da se slavi u svome domu, naravno, ako ne naiđu nekakve nepredviđene i nepovoljne prilike i okolnosti. Lično nisam pristalica da se slavi krsna slava u restoranima uz glasnu muziku, mikrofone i pojačala. To je verski i duhovni događaj i treba ga proslavljati „u duhu i istini“ u tišini i dubini „klijeti“ svoje duše i svoga doma ““ naglašava Ranković.
Mnogi danas postavljaju pitanje da li ćemo izgubiti slavu ulaskom u Evropsku uniju.
- Duboko verujem u snagu i vitalnost našeg naroda i u njegovu odgovornost u očuvanju svojih duhovnih i kulturnih vrednosti. Pretrajali smo i preživeli mnogo teže situacije. Dakle, ne strahujem za naš narod. Krsna slava će svakako biti jedan od najvažnijih faktora u očuvanju verskog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Ali dodao bih i poručio sledeće: Ne ulazimo mi u Evropu i svet kao siročići i kao „sirak tužni bez nigđe nikoga“ kako bi rekao Njegoš. Mi ulazimo, ili bolje rečeno, vraćamo se gde nam je mesto, kao ozbiljan istorijski narod sa bogatim duhovnim i kulturnim kapitalom i nasleđem koji može obogatiti evropsku kulturu ““ zaključuje dr Ljubomir Ranković.
Zbog svog značaja i dubokog hrišćanskog i opšteljudskog smisla, srpska krsna slava je 2014. godine stavljena pod zaštitu UNESKO-a, kao svetska nematerijalna duhovna i kulturna baština prvoga reda.
PATRIJARH GAVRILO SLAVIO U TAMNICI
- U vezi sa obeležavanjem slave da spomenem i jednu anegdotu iz doba zatočeništva i robovanja patrijarha Gavrila i vladike Nikolaja u manastiru Vojlovici 1943. godine. Patrijarh Gavrilo ponosni i slobodoljubivi Crnogorac vrlo teško je podnosio tamničke dane. Nekako pred njegovu krsnu slavu, opomenu ga neko da je vreme da počne pripreme za slavu. Patrijarh rezignirano i sa gorčinom u glasu odgovori: Rob ne slavi! Na to vladika Nikolaj koji je tu bio prisutan, glasom punim smirenja i utehe reče: „Gavro, brate, Srbi su slavili svoju krsnu slavu u najtežim danima svoje istorije, u ropstvu i tamnici. Krsna slava je mnoge Srbe izbavila i spasila tamnice. U tamnici se slava usrdnije slavi. Seti se Svetog Stefana Dečanskog i Kneza Lazara“. Patrijarh je malo oponirao, ali je brzo popustio, i koliko su okolnosti dopuštale, skromno, ali u velikoj duhovnoj radosti proslavio je svoju krsnu slavu ““ priča Ranković.
U DANE POSTA NE SLAVITI MRSNO
- Kada govorimo o slavi, moram da upozorim na jedan poguban i štetan običaj koji se, polako iz neupućenosti, uvlači u naš narod. Kada neka slava, naime, padne uz post, ili u sredu ili petak, taj dan se obavezno posti, bez obzira da li porodica iz nekih razloga ne posti taj post. Spremati uz post mrsnu hranu za slavu veliki je i pogubni greh. Bolje je ne slaviti, nego praviti sablazan i navoditi druge goste na greh da mrse na veliki praznik u vreme kada crkva naređuje post ““ ističe Ranković.
N. K.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa