18. novembar 2010.18. nov 2010.
KAKO SE DOŽIVLjAVA PRIMENA ZAKONA O ZAŠTITI OD DUVANSKOG DIMA

SRPSKI INAT U SLUŽBI PROFITA

Poslednje utočište zagovornika teorije zavere protiv srpskog naroda su preostale srpske krčme. Ove institucije nacionalne kulture u kojima se kroz protekla dva veka krojila novija srpska istorija, posrnule su pred ultramodernim i sterilnim kafićima, čiji su nazivi na stranim jezicima i u kojima odzvanja strana muzika i sede neki ćutljivi i otuđeni ljudi.
Nema više Tome i Silvane, nema da uz Cunetovu „Moravu“ ili Lepino „Od izvora dva putića“ lete čaše prema počađavelim zidovima, dok umorne kelnerice donose nove ture i boga mole da ih neka čaša ne pogodi. Nema veselog društva za slobodnim kafanskim stolovima oko kojih su se okupljali ljudi svih fela i profesija: mesar je objašnjavao hirurgu kako se drži hirurški nož, a abadžija učio vozača profesionalca šta je brza vožnja mercedesom. I svi za stolom bili su ravnopravni i svi su sa pažnjom i poštovanjem slušali jedni druge. Ko te, bre, u kafani pita šta si ti privatno - sedi, ako hoćeš, mezi i pij, uključi se u priču, ili idi u kafić i budi blaziran!
Krčme su nestale, a njihovi junaci zagubili su svoje živote u banalnoj svakodnevici. Ipak, najuporniji među njima, nalaze utočište po mestima koja su blede kopije nekadašnjih kafanskih svetilišta i tu, sve malobrojnijim istomišljenicima, raspredaju svoje teorije na aktuelne događaje i teme. Jer gde će, ako neće tu? Jedna od takvih tema je i nedavni početak primene zakona o zaštiti stanovništva od duvanskog dima.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa