23. mart 2017.23. mar 2017.
Četiri generacije preduzetnika
TRADICIJA LIMARSKO-BRAVARSKOG UMEĆA ŽIVADINA CINDRIĆA CINDRE IZ BOGATIĆA

Četiri generacije preduzetnika

Deda Pavle bio je stolar. Otac Dragutin kamenorezac. “Cindra” u penziju otišao nedavno kao poznati limarsko-bravarski majstor, a tradiciju nastavlja sin Milan. Državna podrška mnogo znači, a najkonkretnije bi bile bespovratne finansijske donacije i poreske olakšice
Poznati mačvanski majstor limarsko-bravarskog posla Živadin Cindrić Cindra iz Bogatića, naučio je zanat u mašinbravarskoj radnji Stanimira Dukića, koga su zemljaci prozvali Staća. Naš sagovornik je svoju radnju osnovao 1967. godine u vreme kada ih je u celoj tadašnjoj opštini Bogatić bilo desetak. Krenuo je samostalno iz neugledne šupe, s dosta samopouzdanja, radeći na jednoj staroj mašini. Od početka je bio aktivan u tadašnjoj Zanatskoj komori, koja se borila za interese zanatlija, a predsednik joj je bio priznati krojač narodnih odela Brana Gavrić. Članovi Komore, pamti “Cindra”, sve istaknuti mačvanski kolari, opančari, sajdžije...
Oluci uvek trebaju
Iz duge i bogate karijere vrednog majstora, teško bi šta posebno izdvojio. Potencira da je osamdesetih godina posla bilo ponajviše i moglo je da se zaradi. Pružao je usluge domaćinima u velikom broju mačvanskih sela. Zarada nije izostajala.
- Nikli su brojni objekti, a bez oluka se nije moglo. To mu je obično dolazilo na kraju i kao ukras. Para je bilo kao “salate”, a vrednog i uspešnog majstora svako je želeo da angažuje, kaže majstor Cindrić, koji se uporedo trudio da saznaje više, prateći i primenjujući savremena dostignuća u ovoj oblasti rada. Zato nije propuštao posete brojnim sajmovima u bivšoj Jugoslaviji i svetu. Tada se posebno isticao Zagrebački Velesajam.
- Bio sam tamo pet puta. Uvek sam želeo više. Za to odlazio u Beograd, Trst... Tako sam u Italiji 1986. godine nabavio mašinu Mofakone za izradu ključeva. Postao sam ekskluzivni zastupnik poznate Italijanske firme (Slka) za ključeve. Koristio sam mašine i drugih italijanskih proizvođača koji su među najboljima u svetu i tako uz limarski posao naučio bravariju, kaže Cindrić uveren da će za dobrog majstora uvek biti posla, bez obzira na vreme. Zato unuka Katarina i unuk Bojan iako se školuju za druge poslove, ne mimoilaze dedinu radionicu. Ona sada nije više stara šupa, već moderna hala u kojoj se nalazi više savremenih mašina za ključeve. “Cindra”, čije ime i danas nosi njegova radnja, nedavno je otišao u penziju ali zato njegovim stopama čvrsto ide sin Milan.
Država treba konkretnije da stimuliše preduzetnike
Po svom umeću pravljenja oluka i ključeva pročuo se nadaleko. Za pomoć mu se obraćaju mnogi domaćini bez obzira što danas nema mnogo posla, kao nekada.
- Kriza je obustavila gradnju i u našem kraju ali verujem privremeno. Potreba za izradom oluka i brava je dobar posao. Najvažniji je predan rad, ljubav, poštenje i stalno praćenje savremenih dostignuća. S druge strane i država bi trebalo da prepozna preduzetnički doprinos ukupnom privrednom razvoju i konkretnije ga stimuliše. To bi trebalo da se ogleda u više bespovratnih sredstava, radi zapošljavanja mladih radnika i konkretnim olakšicama kod oporezivanja, kaže iskusni majstor, koji se ni u jednom trenutku nije dvoumio da sina pošalje na Međunarodni sajam tehnike u Minhen, zajedno sa više drugih malih privrednika opštine Bogatić, radi praćenja i primene savremenih naučnih dostignuća u ovoj oblasti rada.

Lj.Đukić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa