27. april 2017.27. apr 2017.
Neimar sa dušom umetnika
MILAN ĐUKIĆ ĐUKA PREDSTAVIO SVOJE RADOVE U GALERIJI UDRUŽENjA „KRUG 10“

Neimar sa dušom umetnika

“Ne može čovek ni stalno da slika. Moraš da uhvatiš trenutak. Kad uhvatim trenutak onda slikam po dan i bezmalo noć. Po sedam, osam slika odjednom počnem, a onda posle dva-tri dana ne mogu ništa”
Mačvanske kuće i okućnice, gotovo idilični pejzaži njiva, šuma, gradinica, bašči, koleba, oranja, prepoznatljivi vajati, amabari, mlečari, šupe, đeram, prozori i vrata, zobnice, ikone i slave, veliki crkveni praznici, mirišljavo cveće i razigrane krošnje samo su delić bogatog slikarskog opusa Milana Đukića Đuke koji se prošlog petka mogao pogledati na otvaranju izložbe u Galeriji Udruženja „Krug 10“.
- Jedna priča i sećanje moga dede kaže: „Čekali smo dve godine u selu da se počne sa gradnjom crkve. Nije bilo pravog neimara. Nije bilo pravoga majstora. Crkvu ne može svako da gradi. To mora da bude čovek sa dušom“. Naš Đuka bavi se time i on je čovek sa dušom što dokazuju i sve njegove slike. Ta toplina i kolorit koji su jako divni i nežni. Iznenađen sam mnogim detaljima, malim formatima. Slika koja me je iznenadila na ovoj izložbi je slika o borcima iz Prvog svetskog rata tokom prelaska Albanije. Prikazujući njihovu golgotu Đuka im se na ovaj način odužio. Jedan je od retkih koji čuva od zaborava lepotu naše Mačve. Da nije Đuke brzo bi se sve zaboravilo – rekao je autorov prijatelj Raduško Janković govoreći iz srca o neimaru sa dušom umetnika.
Rođen u Rađevini, odrastao u Mačvi, Milan Đukić Đuka poklonio je srce plodnoj mačvanskoj ravnici. Za sve ono što je primio od nje vratio joj je višestruko sa svojih deset prstiju i kao neimar i kao slikar.
- U Mačvi živim pedeset godina pa nije čudo što je ona moja inspiracija. Ima malo i Rađevine ali Mačva preovlađuje. Ipak sam u Mačvi odrastao. Sećam se svake staze kroz šumu, svake kolebe. Sve sam ih obišao pre slikanja. Mnoge su porušene. Mnogih više nema. To je šteta. Sav život u Mačvi odvijao se u tim kolebama od proleća do jeseni. Tamo je bilo sve. I pesma se čula na sve strane. Sada nema nigde ništa. Sve je polupusto. Žalosno je to. Zato pokušavam da otrgnem od zaborava. Nekad mi je baš teško jer je nestalo ono što sam kao dete video i doživeo – istakao je Đuka.
Koliko mu je teško zbog onoga što je tragom nestalo toliko mu je teško da izabere bilo šta od svog bogatog slikarskog opusa.
- Vezan sam za te slike. Vrlo se teško odvajam od njih. To je trenutak inspiracije. Ne može čovek ni stalno da slika. Moraš da uhvatiš trenutak. Kad uhvatim trenutak onda slikam po dan i bezmalo noć. Po sedam, osam slika odjednom počnem, a onda posle dva-tri dana ne mogu ništa.
Sa svojih deset prstiju Đuka je stvarao i stvara monumentalna građevinska dela. Kao protomajstor do sada je mnogo toga uradio. Izmeđuostalog Crkvu Svete Trojice na Letnjikovcu, manastir Svetog Save, crkvu u Ćukovinama.
- Građevinarstvo je moja druga ljubav. Tačnije od toga živim jer u ovo vreme devedeset devet posto ljudi ne može da živi od slika.
POPUT POETE
U osvrtu na slikarski opus Milana Đukića Đuke Tatjana Marković, istoričar umetnosti, zapisala je između ostalog: „Likovna scena Šapca i neposredne okoline počiva na nekoliko postulata, koji svi zajedno čine bogat i autentičan umetnički potencijal. Jedan od segmenata tog likovnog miljea čini nemala grupa autodidakta među kojima jedno od vodećih mesta zauzima Milan Đukić Đuka... Četiri decenije nastajao je sadržajan opus dosledan u tematskom okviru, prepoznatljiv u likovnom rukopisu, interpretiran iz viđenog u doživljeno, iz percepcije u emociju, od svetla ka sfumatu...
O. Gavrilović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa