20. jul 2017.20. jul 2017.
LEČENjE ZAVISNOSTI U “DRAJZEROVOJ”

PODRŠKA OKOLINE JE NAJVAŽNIJA

“Jedna zavisnost često ne ide sama.” “Uglavnom su u pitanju disfunkcionalne porodice i cilj je da porodica ponovo postane funkcionalna, jer jedino u takvom okruženju zavisnik može da održi apstinenciju.” “Kada se radi o alkoholičarima, kada jednom izgube kontrolu nad pićem tu kontrolu više nikad ne mogu ponovo da uspostave”, priča za naš list zaposleni u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti
Nedavno se navršilo 30 godina od osnivanja Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti u Drajzerovoj ulici u Beogradu. Za to vreme obratilo im se oko 15.000 zavisnika od različitih supstanci. Pomažu pacijentima da se izbore sa zavisnošću od različitih vrsta droga, tableta, alkohola, kocke.
“Drajzerova” ima nekoliko odeljenja: dispanzer, kliničko odeljenje za alkoholizam u okviru kojeg se leče i druge zavisnosti (kocka, zavisnost od kanabisa, ili kad je više zavisnosti udruženo - politoksikomanija), kliničko odeljenje za zavisnost od opijata (heroin), žensko kliničko gde su uglavnom opijatske zavisnice i alkoholičarke, odeljenje za mlade, dnevna bolnica za opijatske zavisnike koja je u okviru Drajzerove i dnevna bolnica za alkoholizam i ostale zavisnosti koja je u Gornjačkoj ulici, ali je deo programa “Drajzerove”. Takođe, postoji i savetovalište i onlajn savetovalište.
-Jedna zavisnost često ne ide sama. Mnogo puta koriste više toga u kombinaciji. Ako, npr. koriste alkohol kada apstiniraju uzimaju tablete za smirenje i razviju tabletomaniju. Dosta je učestala kombinacija kocke i alkohola, kada alkohol usledi posle svakog dobitka ili gubitka. Takođe, nekada uzimaju kokain i alkohol da ih “diže”, a posle toga heroin da bi mogli da se uspavaju, objašnjava naš sagovornik zaposlen u bolnici u “Drajzerovoj”.
Bolničko lečenje traje 40-ak dana, nekad manje nekad više, nema pravila i skoro je u potpunosti bazirano na grupnom radu. Naš sagovornik navodi da na lečenje niko ne dolazi dobrovoljno, nego su u najvećem broju slučajeva uslovljeni, bilo od strane nekoga iz porodice (supružnik preti razvodom, roditelji izbacivanjem iz kuće itd), bilo od strane poslovne sredine (otkaz ili lečenje), bilo da imaju neke ozbiljne zdravstvene posledice ili dolaze po izrečenoj meri lečenja (poslati od strane suda kad izvrše neko krivično delo pod uticajem neke od supstanci).
-Najvažnije je da im se slome otpori prema lečenju i da se razvije suštinska motivacija koja treba da bude ne samo apstinencija (ona je u stvari preduslov) već potpuna promena životnih navika i prihvatanje zdravog stila života umesto dotadašnjeg. Izuzetno je važna uloga saradnika u lečenju. To može biti neko iz porodice ili blizak prijatelj, posebno zato što se smatra da su i oni doprineli razvoju i održavanju zavisnosti. Tako u procesu lečenja svi uče da menjaju svoje obrasce ponašanja, ne samo zavisnik. Uglavnom su u pitanju disfunkcionalne porodice i cilj je da porodica ponovo postane funkcionalna, jer jedino u takvom okruženju zavisnik može da održi apstinenciju, navodi naš sagovornik.
Lečenje traje dve do tri godine. Nakon 40 dana bolničkog lečenja, dva-tri meseca se ide u dnevnu bolnicu. Posle toga se ide dva ili tri puta nedeljno, pa jednom nedeljno, itd. Tek kada prođu dve do tri godine lečenja zavisnik se smatra zalečenim.
-Izlečenim se ne smatra nikad. Kada se radi o alkoholičarima to je zato što kada jednom izgube kontrolu nad pićem tu kontrolu više nikad ne mogu ponovo da uspostave zbog promena koje se dese u mozgu, a koje su trajne. Nemogućnost da se zaustave kada počnu da piju dok se ne napiju, naziva se „fenomen prve čaše“, kaže naš sagovornik.
Posle tri nedelje lečenja pacijenti koji su zavisni od alkohola imaju pravo na vikend, za razliku od narkomana. To se smatra terapeutskim vikendom za koji postoje određena pravila kao što je to da se provodi u krugu porodice.
-Saradnici tada daju pacijentu terapiju. Cilj je da se radi na komunikaciji u najužem krugu i da se vidi kako se pacijent ponaša na „slobodi“. Pacijent odlazi sa saradnikom u petak i vraća se u ponedeljak posle podne. Što se tiče uloge saradnika, ona je ekstremno važna jer je saradnik taj koji će pacijentima (alkoholičarima) davati espera po izlasku. To je blokator za alkohol koji moraju da piju svako jutro i koji služi kao psihička zaštita, jer lek sam po sebi nema efekte, ali ako se preko njega popije alkohol simptomi su užasni, a može da dođe i do smrti. Isto tako saradnik treba da prepozna i kad je pacijent u krizi i da na to adekvatno odreaguje. Veliki deo lečenja je usmeren na poboljšanje komunikacije pošto je ona vrlo često u zavisničkim porodicama potpuno poremećena, objašnjava naš sagovornik.
Pravila ponašanja u “Drajzerovoj”, naravno, moraju da se poštuju, inače slede sankcije, koje su od minimalnih, da nema televizije, do ozbiljnih, gde im se ukida kafa, cigarete, telefoniranje, posete. Za ozbiljne prekršaje ili uporno nepoštovanje pravila i ometanje drugih pacijenata sledi prekršajni otpust.

Trećina se brzo vrati
-Što se tiče procenta uspešnosti, trećina se brzo po lečenju vrati zavisnosti, trećina apstinira neko vreme, a trećina uspostavi doživotnu apstinenciju. Neki se vraćaju i po nekoliko puta, ali svako sledeće lečenje je sve teže. Na odeljenju im u lečenju pomažu psihijatri, sestre, psiholog, socijalni radnik i specijalni pedagozi, priča naš izvor iz “Drajzerove”.
M.M.

Najnoviji broj

18. april 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa