3. avgust 2017.3. avg 2017.
Šta uČiniti sa nasleĐenim parcelama

RAZMISLI I RASPITAJ SE

Šta uraditi sa nasleđenom očevinom ili dedovinom na selu? To je pitanje koje sve više Šapčana postavlja jer generacije prirodno odlaze a novih na selu nema. Sve više poljoprivrednog zemljišta je u vlasništvu „gradske dece“, parcele su usitnjene ali... Očevina se ne prodaje, staro je pravilo. Za savete se obraćaju tek kada se opredele za neku vrstu proizvodnje
-Dolaze ljudi sa onim - ja sam čuo, ja sam video na televiziji, pogledao na internetu, pročitao par tekstova. Oni bi se nečim bavili ali samo to znaju. Između ostalog to su i ljudi koji su nasledili neku zemlju od baka i deka, a ima i nekih koji se drznu da kupe neko parče zemlje. Dolaze sa premisom da, ako su pročitali dva članka, videli dva priloga na televiziji gledane poljoprivredne emisije, dovoljno znaju - uz sugestije par njih koji su možda nešto radili ili imaju svoju percepciju a nisu ništa radili. Tako dolaze sa iskrivljenom percepcijom o poljoprivredi. Kada dođu ovde u Poljoprivrednu stručnu službu zapravo su došli gde treba jer naš je posao da im, narodski rečeno, otvorimo oči i da sve sagledaju kako treba i da krenu u startu kako treba, kaže stručnjak Poljoprivredne stručne i savetodavne službe Darko Simić.
Dešavalo se da se za savete obrate naslednici nekih imanja koji su već krenuli nepripremljeni u neku vrstu poljoprivredne proizvodnje. Uglavnom, sada je interesantno voćarstvo ali i ratarske kulture - ako su u nasledstvu ostale površine od 3 do 4 hektara zemlje može da se bavi i ratarenjem. Ono je možda i malo lakše jer mehanizacije za ratarenje ima na svakom koraku. To uz neko elementarno ulaganje, rentiranje mašina i tri do pet izlazaka na njivu, osnovno đubrivo i melioraciju može da iznese rod. Ipak na par hektara zemlje tražiti neku značajniju dobit je besmisleno. U ratarenju se dobit može ostvariti na 50 ili 100 i više hektara, kao što je slučaj u Vojvodini. Zato se većina naslednika opredeljuje za voćarstvo jer se dobit može tražiti na manjim površinama.
-Akutan problem je neznanje. Evo primer, kao anegdota. Kaže čovek da bi radio malinu, kaže živi u gradu. Malinu bi na imanju dalekom deset kilometara od Šapca. Ko će da radi? Kaže - ima neko. Koje su površine? Dva hektara! Pa dobro prijatelju da li ti znaš kolike su površine od dva hektara maline i koliko je to rada? Gledao na televiziji. Eto, i to se dešava. To nije nešto što se lako radi. Ako pričamo o ratarskim kulturama na hektar ili dva tu je vrlo lako poštovati sve što je potrebno i očekivati neki prinos. Cena, kakva je takva je - nije nikakva - ali je lakše odgajiti, a raditi dva hektara maline gde su sadnice, gde traži zalive, gde traži ulaganje, intenzivna je to proizvodnja gde su ulaganja više desetina hiljada evra s tim što ona traži 100 odsto ulaganja sebe u tu proizvodnju. Ne možeš da očekuješ da neko drugi vodi tu proizvodnju. Onda dođu, a to nije jedan slučaj nego masa njih ili i gori primer kada ne dođu ovde već po toj logici lako je mogu ja. Šta se dešava? Oni odvoje novce, krene se u poljoprivrednu proizvodnju i staće već nakon najmanjeg problema i baciće pare u vodu, pojašnjava Simić.
U PSSS naglašavaju da ne odvraćaju „novopečene“ poljoprivrednike već pokušavaju da im pomognu. Kako kažu, otvaraju oči i nakon saveta izađe se sa sasvim drugačijom percepcijom proizvodnje. To je način da se pomogne i da se proizvodnja usmeri i stavi u koleraciju sa slobodnim vremenom i materijalnim stanjem.
m. ž.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa