3. avgust 2017.3. avg 2017.
POEZIJA ME DEFINIŠE
DOKTOR KNjIŽEVNOSTI BOŠKO SUVAJDžIĆ

POEZIJA ME DEFINIŠE

Prof. dr Boško Suvajdžić rođen je 1965. godine u Draginju, gde su njegovi roditelji radili kao prosvetni radnici. U Šabac je došao u sedmom razredu osnovne škole. Posle dede i oca, treći je u generaciji Suvajdžića koji je bio gimnazijski đak. Sa velikim poštovanjem govori o svojim profesorima.
- Bili su to ljudi od integriteta, imali su harizmu… Pamtim profesora Miroslava Jovanovića, koji je u to vreme bio direktor, profesora Živka Komanovića kao nesvakidašnju figuru, umnog Aksentija Lekića, profesorku Snežanu Anđić, koja mi je jedno vreme predavala srpski jezik i književnost... Razredna mi je bila istoričarka Dana Živanović, koja je bila izuzetan stručnjak i pedagog. Gimnazija je bila škola koja je imala svoju ličnost.
Zanimala ga je fizika, šta više, išao je na takmičenja, ali je ipak odlučio da, u trećoj godini Gimnazije, upiše filološki smer. U međuvremenu je počeo da se bavi muzikom. Rok period, koji je trajao desetak godina, važan je za njegov životni put.
- To je vreme grupe “Horizont”, koju smo osnovali moj drugar Vesa i ja. Kad sam otišao u Beograd na studije, vraćao sam se na svirke u Šabac, koji je uvek imao odličnu rok scenu. Ima je i danas. Nedavno je moj prijatelj Dejan Stojanović Kroka pravio retrospektivu bendova u kojima je svirao. Bilo je to lepo veče u Šabačkom pozorištu, prisećali smo se rokerskih dana.
Studije književnosti završio je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrirao je tri godine kasnije, sa tezom Ilarion Ruvarac i narodna književnost, a potom doktorirao sa disertacijom Srpska hajdučka epika u južnoslovenskom kontekstu. Pre dve godine, izabran je u zvanje redovnog profesora na Katedri za srpsku književnost sa jugoslovenskim književnostima Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
- Pored redovnih predavanja, držim i nekolike kurseve, među kojima je Književnost i mediji u nastavi, koji studenti rado biraju, zato što je multidisciplinaran. Dolazili su nam ugledni gosti poput Marčela, Duška Kovačevića, Milana Jelića, Pece Popovića…
Sarađivao je na naučno-istraživačkim projektima, a rukovodio projektom Srpsko usmeno stvaralaštvo u interkulturnom kodu Instituta za književnost i umetnost u Beogradu. To je folkloristički projekat, koji mu je, kao prvom predsedniku obnovljenog Udruženja folklorista, bitan.
- To je izuzetno značajan projekat, koji okuplja mlade folkloriste različitih usmerenja i interesovanja. To je jedini folkloristički naučno-istraživački projekat u Srbiji u ovom času, vrlo moderan, otvoren prema različitim iskustvima i aktivnostima. Tu su mladi ljudi koji predstavljaju relevantne istraživače. Kada je reč o Udruženju folklorista Srbije, uz podršku Univerzitetske biblioteke “Svetozar Marković” organizujemo međunarodne naučne skupove u različitim univerzitetskim centrima, čiji su rezultati zbornici Savremena srpska folkloristika I-IV. Pokrenuli smo časopis Udruženja Folkloristika, koji izlazi u elektronskom obliku, kao i projekat Živi folklor Srbije… Folkloristički pristup podrazumeva interkulturalnost i multidisciplinarnost. Rad u Udruženju folklorista Srbije je vrlo ambiciozan i veoma širok. Zahteva mnogo angažmana, ali saradnici su izvanredni i radimo dobro.
Profesor Suvajdžić je čovek široke lepeze interesovanja, za koja kaže da su “kockice istog mozaika”. Upravnik je Katedre za srpsku književnost sa jugoslovenskim književnostima. Četiri godine je bio predsednik Društva za srpski jezik i književnost Srbije, a proteklih šest obavlja dužnost zamenika upravnika Međunardonog slavističkog centra. Na 15. Međunarodnom kongresu, koji je 2013. održan u Minsku, u Belorusiji, izabran je za predsednika Međunarodnog komiteta slavista, najstarije i najuticajnije naučno-stručne slavističke organizacije na svetu.
- To je nešto što me najviše zaokuplja. Međunarodni komitet slavista je svetska organizacija slavista, koja je osnovana 1929. u Pragu. Tada je bio prvi sastanak, a kada je, deset godina kasnije, treći trebalo da bude održan u Beogradu, izbio je Drugi svetski rat. Posle više od sedamdeset godina, dobili smo mogućnost da organizujemo Međunarodni kongres slavista u Beogradu. To znači da će sledeće godine, od 20. do 27. avgusta, u Beogradu biti oko hiljadu slavista iz više od četrdeset zemalja sveta. To je san srpske slavistike.
Profesor Suvajdžić je predsednik Upravnog odbora Vukove zadužbine i član Upravnog odbora Zadužbine “Desanka Maksimović”, čiji je bio upravnik. Član je upravnih odbora Muzeja pozorišne umetnosti Srbije i Ateljea 212.
- U Vukovu zadužbinu ulažem mnogo energije, zato što je to jedna od naših najvažnijih nacionalnih kulturnih institucija.
Urednik je Godišnjaka Katedre za srpsku kniževnost sa jugoslovenskim književnostima i član redakcija časopisa Anali Filološkog fakulteta i Književnost i jezik, kao i uredništva edicije Savremena srpska drama i časopisa Drama, koje izdaje Udruženje dramskih pisaca Srbije. Objavio je više naučnih monografija, antologija, studija, rasprava i prikaza u domaćoj i stranoj naučnoj periodici. Za knjigu Ilarion Ruvarac i narodna književnost dobio je nagradu Vukove zadužbine za nauku, a za knjigu Pevač i tradicija nagradu “Mile Nedeljković” za najbolju folklorističku knjigu. U ediciji Izabrane drame Udruženja dramskih pisaca Srbije, izašla mu je knjiga izabranih drama “Periterion”. U okviru programa “Korak ka pozorištu”, u Modernoj garaži u Beogradu, izvedene su njegove drame “Višnjić”, “Ilarion” i “Periterion”.
- Pre svega sam istoričar književnosti, bavim se naukom o književnosti, prevashodno narodnom književnošću, za koju je veliki Vasko Popa rekao da je “naša klasika, jedina i prava”. Prilazim književnosti iz vrednosne perspektive i kada su u pitanju autorska dela.
Ipak, poezija ga definiše. Nije prestao da piše stihove još iz srednjoškolskog doba, kada je pisao tekstove za rokenrol. Iako je bilo pesničkih pokušaja i ranije, za zbirku pesama “Soneti. Vatre” dobio je nagradu Zadužbine Veselina Lučića, za najbolje književno ostvarenje nastavnika i saradnika Univerziteta u Beogradu za 2014. godinu, a za zbirku “Anima viva” nagradu Miroslav Antić za 2016. godinu.
- Poezija je sve vreme prisutna, ona je suština književnosti, tako da se mi, koji se bavimo književnošću, zapravo bavimo poezijom. U svojim stihovima pokušavam da vertikalu kulturnog pamćenja stavim u nove matrice, da se neki novi sadržaji prepoznaju u starim formama, ili da se nove forme povežu sa starim sadržajima. Poezija je most, samo pesnik treba da pronađe svoju reku. I svoje obale. Sve vreme pevam iz dubine sopstva, a istovremeno, iz dubine tradicije. Istražujem reči, jezik, oblike, stare forme, povezujem liturgijsko pevanje sa modernim, ili postmodernim sadržajima, a da to ne bude profano. Niko ne piše zato što voli, nego zato što mora. I svako piše tako što prethodno čita. Dakle, iz čitalačke, pravim svoju tradiciju. Poezija nije na gubitku danas, uvek je bila reč koja zvoni drugačije. Istina je, poezija me definiše.
Interesantno je da je Boško jedno vreme u potpunosti prestao da se bavi muzikom, ali je, pre pet godina, ponovo uzeo gitaru u ruke. Sa muzičarima iz Šapca osnovao je grupu “Nebo” i objavio album “Prvo nebo”.
- Trenutno, sa gitaristom Mirkom Đukićem, završavam snimanje drugog albuma, koji će se zvati “Meso”. Meso zvuka i skelet harmonije. A sve u funkciji eshatološkog nasluta kraja civilizacije i egzistencijalne strepnje zbunjenog, uplašenog čoveka 21. veka. No, ne treba to preozbiljno shvatiti. Sve je to rokenrol (smeh).
Boško ima dvoje dece. Ćerka je pošla njegovim stopama, studira književnost, a sin matematiku, što “nije nespojivo, ima više sličnosti nego što se obično misli”, jer sve je u vezi sa svim.
Boško Suvajdžić je dobitnik nagrade “Zlatni beočug” Kulturno-prosvetne zajednice Beograda za trajni doprinos kulturi srpske prestonice. Takođe, nosilac je priznanja “Miodrag Đukić” za doprinos u radu Udruženja dramskih pisaca Srbije.

Mnogo mi znači nagrada „Miroslav Antić”, zato što volim tog pesnika, koji je, iako je pomalo uvodio svoju poeziju u estradne tokove, bio svoj, uvek sam, protiv gomile, što je “opaka sloboda”. Bio je metafizički pesnik prvoga reda. Kada pesnik dobije nagradu pesnika koji je, po svemu što je radio u životu, i kad je bio scenarista, i dramski pisac, i glumac, i slikar, i reditelj, i kad je istovarivao brodove, i plovio morima, bio i ostao pesnik, nema veće nagrade.
M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa