28. septembar 2017.28. sep 2017.
MALO USPUTNO PRISEĆANjE NA VEČITOG ŠAŠAVOG DEČAKA

PLAVI SJAJ

Gde si? Gde si stigao, odakle si pošao, kuda je put vodio, da li si na nekoj krivini pogrešno pročitao putokaz, zaboravio koji smer tražiš, da li si srećan, šta je skrivao kofer pun želja zatvoren šifrom detinjstva? Smeš li još jednom zastati i pogledati u njega, nisi zaboravio kod, ne brini.
Bio je, ili će možda tek doći, tvoj rođendan, nema veze, svakako zamisli želju, kao da je sada, ali polako, ne žuri, možda se ostvari, pa zažališ što nisi poželeo nešto drugo. Izbriši vreme, godine, okruženje, zaborav ih na koji tren. Tvoja tajna je blizu, zaista je tu, odmah iza šuma, gora, reka, mora. Ma kakvi daleko, i šapat dopire dalje, prizvaćeš je ćutanjem, čuće ona tvoje misli.. Odrastali smo, nesvesno sebe kažnjavali gledajući u tim rekama, morima, šumama, gorama naivno detinjstvo, metafore dalekog, večno prohujalog, nepovratnog, a najviše što smo mogli, bio je dar setnog osmeha. Premalo za sve što su ti te bliske daljine nekada pružale, što se trude još da ti daju. Možda samo treba preplivati te vode, protrčati kopno i zagrliti jednu “plavu zvezdu, pravu zvezdu”, malo čudnu, ali samo našu. Nemoj reći da nikada niko to nije uspeo, uvredićeš samog sebe računajući nekakve kilometre, otpore vode, vetar u prsa, veruj mi da jeste, ti, svako od nas. Uradili smo to bez treninga, priprema, samo smo obukli pižamu, legli u toplu postelju, pardon, zagrlili oblak mašte, pod glavu smestili jastuk nade, zatvorili oči, krenuli i na kraju stigli. Možda ne odmah, ali “posle tristo, petsto puta”. Uporno smo išli i došli “do kraja, i dalje, do beskraja”.
Ti si kriv ako si dao da ti nebo postane prazno, mraka puno. Zato te neke oči nisu “sasvim tvoje, sasvim prave”. Nisi u tmini video jedan sjaj, ali još imaš vremena. Sećaš se šifre s’ početka? Kažem ti, tu je ona, igra se, skriva, sreća ta “plava/prava” ne zna za godine, ona voli onu igru žmurke, ne priznaje da si star, da je kasno, ne odustaj, “sada ne znaš šta je zvezda čudna, sjajna, kad je nađeš - sam ćeš znati, sada je tajna”, ali je traži, moraš, inače, mogla bi da se “zapljune” i?
PS
Mika Antić još pre mnogo decenija maštao je o plavom čuperku Sonje iz šestog A, a u tom letu susreo se sa plavom zvezdom zbog koje su milioni drugih zvezda postale obične, a ova prava. Ona mu je šapnula tajnu da usamljena čeka svako biće na svetu, čeka da je pronađu, poput njega. Koji dečak može divnu tajnu skrivati? Morao je Mika da je podeli sa bezvremenošću, sakupio je sve u zbirku i obznanio pre 52 godine. Kada slučajno naiđete na “Plavi čuperak” u svojoj biblioteci, to Vam on maše iz večnosti u kojoj, evo 31 godinu, šašav leti i živi. Otvorite neku stranu, pogledajte u nebo, namignite, zamolio nas je jednom jedan večiti dečak.
Dušan Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa