IN MEMORIAM
Živko Mijailović Žuća
Posle duge i teške bolesti u Šapcu je dana 6. novembra 2017. godine umro Živko Mijailović Žuća.
Živko Mijailović popularni Žuća rođen je 1933. godine u Sinoševiću. Osnovnu školu završio je u selu Bojiću, jer mu je bila bliža od one u Sinoševiću. Učiteljsku i Višu pedagošku u Šapcu, a Visoku u Novom Sadu. Još kao učenik zavoleo je fudbal i isti je počeo da igra 1949. godine u Bojiću, koje je imalo fudbalski teren. Kako Sinošević tih godina nije imao fudbalski teren, a imao je dobre igrače koji su bili srednjoškolci i studenti, to je dogovoreno da se stvori zajednički klub (Bojisko-Sinoševački klub) koji je svoje utakmice igrao u Bojiću sve do 1952. godine kada je izgrađeno i igralište u Sinoševiću. Godine 1952. BSK postaje prvak Gornje Pocerine i u finalu za prvaka sreza Pocerskog igra finale protv FK “Pocerine” iz Jevremovca i to na stadionu “Mačve” u Šapcu, a rezultat je bio 3:0 za FK “Pocerinu”. Igrao je na mestu levog halfa. Žuća 1955. godine prelazi da igra u FK “Varna” iz Varne, gde je igrao na mestu levog krila, pošto je bio dosta brz i dobar dribler.
Radni vek započeo u selu Savkoviću (Ljubovija) kao učitelj, a po dolasku u Šabac službovao u Gornjoj Vranjskoj i Varni, a potom i nastavnik fizičkog vaspitanja u OŠ “Laza K. Lazarević” u Šapcu. Mnoge generacije je uputio u tajne bavljenja sportom, a najviše je dao rukometu. Jedan je od osnivača “Medicinara”, trener ekipe, a mnoge naše poznate rukometašice mogu da mu zahvale na blistavim karijerama. Bio je i aktivan društveno-sportski radnik. U dva mandata je bio sekretar SOFK i jedan SIZ fizičke kulture.
Posebno se istakao kao fudbalski sudija. Bio je treći Savezni fudbalski sudija iz Šapca, posle Danila Stepanovića Mikada i Evgenija Čolića Evge. Sudijski ispit je položio 1958. godine. Zvanje Republičkog sudije je stekao 1965, a Saveznog sudije 1971. godine na utakmici Srpske lige u Smederevu.
Penzionisan je 1992. godine i sa svojom porodicom, suprugom Gordanom, sinom Zoranom, ćerkom Zoricom, snahom Slađanom, zetom Brankom i unučadima Savom, Sarom, Darom i Divnom živeo u Šapcu.
Miroslav Ivanović
Sinošević
Živko Mijailović popularni Žuća rođen je 1933. godine u Sinoševiću. Osnovnu školu završio je u selu Bojiću, jer mu je bila bliža od one u Sinoševiću. Učiteljsku i Višu pedagošku u Šapcu, a Visoku u Novom Sadu. Još kao učenik zavoleo je fudbal i isti je počeo da igra 1949. godine u Bojiću, koje je imalo fudbalski teren. Kako Sinošević tih godina nije imao fudbalski teren, a imao je dobre igrače koji su bili srednjoškolci i studenti, to je dogovoreno da se stvori zajednički klub (Bojisko-Sinoševački klub) koji je svoje utakmice igrao u Bojiću sve do 1952. godine kada je izgrađeno i igralište u Sinoševiću. Godine 1952. BSK postaje prvak Gornje Pocerine i u finalu za prvaka sreza Pocerskog igra finale protv FK “Pocerine” iz Jevremovca i to na stadionu “Mačve” u Šapcu, a rezultat je bio 3:0 za FK “Pocerinu”. Igrao je na mestu levog halfa. Žuća 1955. godine prelazi da igra u FK “Varna” iz Varne, gde je igrao na mestu levog krila, pošto je bio dosta brz i dobar dribler.
Radni vek započeo u selu Savkoviću (Ljubovija) kao učitelj, a po dolasku u Šabac službovao u Gornjoj Vranjskoj i Varni, a potom i nastavnik fizičkog vaspitanja u OŠ “Laza K. Lazarević” u Šapcu. Mnoge generacije je uputio u tajne bavljenja sportom, a najviše je dao rukometu. Jedan je od osnivača “Medicinara”, trener ekipe, a mnoge naše poznate rukometašice mogu da mu zahvale na blistavim karijerama. Bio je i aktivan društveno-sportski radnik. U dva mandata je bio sekretar SOFK i jedan SIZ fizičke kulture.
Posebno se istakao kao fudbalski sudija. Bio je treći Savezni fudbalski sudija iz Šapca, posle Danila Stepanovića Mikada i Evgenija Čolića Evge. Sudijski ispit je položio 1958. godine. Zvanje Republičkog sudije je stekao 1965, a Saveznog sudije 1971. godine na utakmici Srpske lige u Smederevu.
Penzionisan je 1992. godine i sa svojom porodicom, suprugom Gordanom, sinom Zoranom, ćerkom Zoricom, snahom Slađanom, zetom Brankom i unučadima Savom, Sarom, Darom i Divnom živeo u Šapcu.
Miroslav Ivanović
Sinošević
Najnoviji broj
18. april 2024.
