30. novembar 2017.30. nov 2017.
CARPE DIEM – ISKORISTI DAN
DOKTOR PRAVNIH NAUKA VLADIMIR VULETIĆ

CARPE DIEM – ISKORISTI DAN

Dr Vladimir Vuletić rođen je 28. novembra 1978. godine, u predvečerje najvećeg praznika u vreme kada se slavio rođendan zemlje koje više nema. U detinjstvu, za njega je Šabac bio centar sveta, a posebno Benska Bara i Dudara, koja je tada bila močvarni predeo, gde je, zajedno sa drugarima, „pravio razne marifetluke, poput malih odmetnika iz Nušećevog romana Hajduci“. Za sebe kaže da je dete devedesetih, zato što je Gimnaziju, koja je izuzetno važna u njegovom životu, upisao devedeset treće, u „vreme kada je i Šabac i Srbiju pogodio i rat i hiperinflacija, što je rezultiralo promenom u sistemu vrednosti, koji su i danas izvitopereni poput balaševićevskog - Narodnjaci, sve vam je u šaci, pa zašto da se baci, ostavite nešto i za nas...“
- Gimnazijsko školovanje pamtim po nekolicini velikih imena, koji su, u dobroj meri, obeležili 180 godina postojanja znamenite škole. Pamtim tadašnjeg direktora Miroslava Jovanovića, kao jednu od najmarkantnijih figura, koji je uspostavio kriterijume i principe, temelje institucije kakvu pamtimo, a kakva je i danas. Imao je izvanredne saradnike, poput profesorke književnosti Kate Jugović, koja je bila i ostala svestrana ličnost. Imao sam privilegiju da budem njen đak, a ponosan sam na činjenicu da je profesorka Dereta predavala biologiju i mojoj majci i meni. Posebnu počast odajem predanoj i prilježnoj profesorki engleskog jezika i mojoj razrednoj, Tanji Žunić, koja je, zbog prerane smrti, uspela da izvede samo dve generacije učenika.
Međutim, Gimnazija je bila „mnogo više od prostih skamija i izvanrednog položaja u srcu grada, mada je lepo bilo ići u školu koja je u Masarikovoj ulici i biti svestan specifične patine, izuzetnog šabačkog i srpskog miljea koji se u njoj u velikoj meri svakednovno oslikavao“. Upravo je u Gimnaziji, Vlada koji je već bio inficiran „virusom umetnosti“, razvio dar za glumu i recitovanje, što mu je bilo od velikog značaja za potonje uspehe u besedništvu na Pravnom fakultetu. Petostruki je pobednik Republičke smotre recitatora, a na 37. Republičkom takmičenju amaterskih pozorišta Srbije u Kuli, gde je igrao u predstavi Dramskog studija Šabačke gimnazije, osvojio je prvu nagradu za najbolje glumačko ostvarenje. Kaže da su dve osobe posebno zaslužne za virus kojim je bio inficiran u najmlađim danima.
- Prva je moja majka, koja je budno pratila moja interesovanja i sklonosti, a drugi je Vukan Jovanović, šabački režiser, koji je u tadašnjem Domu omladine petarpanovskim, a istovremeno izuzetno ozbiljnim, čak glembajevskim načinom, uspevao da napravi Dramski studio koji je bio jedan od najuspešnijih onoga vremena. Naime, ostvarivali smo, najpre kao pioniri, a kasnije kao omladinci, zapažene rezultate, koji su u Gimnaziji trijumfovali kroz rukovodstvo Kate Jugović. Uz pomoć tada ostarelog, ali izuzetno vitalnog Vukana Jovanovića, ostvarili smo dve izuzetne predstave, Kamen za pod glavu i Putujuće pozorište Šopalović.
Iako je sve upućivalo na to da će se profesionalno baviti glumom, još u prvom razredu Gimnazije odlučio je da će studirati prava. Osoba koja ga je odgovorila od odluke da bude glumac je ista ona koja ga je uputila na „daske koje život znače“. Majka mu je rekla nešto što i danas rado citira svojim studentima: „Bolje je da gledaš iz prvog reda, nego da glumiš za prvi red“.
- Iz današnje perspektive univerzitetskog profesora, mislim da sam izabrao pravu profesiju. Za studije prava nije bilo dileme od samog početka. To je bio poziv koji sam iskreno i nedvosmisleno želeo, jedino što nisam znao, i što je u jednom trenutku promenilo moj životni put, jeste univerzitetska profesura. Verovao sam da ću se baviti advokaturom, pravosuđem, pravom u praksi, ali me je život odveo na drugu stranu, u kojoj danas dajem ono najbolje iz sebe i trudim se da na studente prenesem svu lepotu i iskustva koja sam stekao kao gimazijski đak i mladi Šapčanin koji je živeo u srcu grada.
Iako nenadano, univerzitetska karijera je došla spontano. Pravni fakultet je završio sa prosekom 10.0, kao student generacije. Bio je najmlađi pobednik na Takmičenju u besedništvu, gde je kao brucoš trijumfovao.
- Postoje ključne ličnosti u mom životu, među kojima je moj pokojni profesor rimskog prava Obrad Stanojević, jedna od najmarkantnijih i najvoljenijih profesorskih figura na Pravnom fakultetu. Hrabro me je, rizikujući čak, kao studentu druge godine, pitao da li razmišljam o nastavničkoj karijeri. Jesam dobio nekolicinu nagrada Beogradskog univerziteta, Kraljevskog doma Karađorđevića i Vlade Republike Srbije, ali najvažniju potporu i nagradu dobio sam od Pravnog fakulteta, kada sam izabran za asistenta. Iza mene nije stajalo ništa drugo osim indeksa i nekoliko dobrih pobeda na takmičenjima u besedništvu.
Vlada, koji za sebe kaže da je Šapčanin koji živi u Beogradu, spojio je ljubav prema besedništvu sa ljubavlju prema nauci i nastavi, ali glumu nije zaboravio. Kao mlad asistent formirao je Dramski studio na Pravnom fakultetu. Studentska predstava koju je režirao, osvojila je prvu nagradu na Festivalu beogradskih amaterskih pozorišta. Ove godine je ponovo sa mladim entuzijastima napravio Dramski studio pod nazivom AmfiTeatar, a da sve bude zaokruženo, upravo sprema Simovićeve Šopaloviće.
U međuvremenu je doktorirao, izabran je u zvanje docenta na Pravnom fakultetu u Beogradu, objavio je brojne studije, a nedavno i Monografiju Rimska klasična jurisprudencija (Dileme i pravne kontroverze u Gajevom delu). Između ostalog i pored svega, potpredsednik je Upravnog odbora FK Partizan.
- Možda nije uobičajeno da neko sa istim žarom voli Šekspira i Simovića i Sašu Ilića i Momčila Mocu Vukotića, ali ja sam veliki zaljubljenik u FK Partizan. To je ljubav koju sam nasledio od oca. I danas čuvam audio kasetu iz osamdeset treće, gde kao tadašnji petogodišnjak pevam pesmu “Dok Partizan bitke bije” (smeh) što slikovito ukazuje na moja prva osećanja, koja su, između ostalog, bila vezana i za Partizan.
Vlada spada u retke ljude koji mogu da kažu da je ispunio (a nema ni četrdeset punih) skoro sve što je u životu želeo. Veruje da neće imati potrebu, kada dođe smrt, da zatraži dodatnih pet minuta. Rukovodi se rimskom devizom Carpe diem (iskoristi dan).
- Kao neko ko je imao ozbiljnih zdravstvenih problema u mladosti, smatram da je svaki minut života dragocen, ne bi trebalo uzaludno ga potrošiti.
Dr Vladimir Vuletić rođen je u Šapcu, gde je završio „Jankovu“ školu i Šabačku gimnaziju. Tokom školovanja je više puta nagrađivan. Petosturki je pobednik Republičke smotre recitatora. Baveći se glumom u Dramskom studiju Šabačke gimnazije, osvojio je prvu nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na 37. Republičkom takmičenju amaterskih pozorišta Srbije u Kuli.
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu upisao je u junu 1997. godine, a diplomirao u junu 2001, kao student generacije. Za vreme studija dobio je četiri godišnje nagrade Pravnog fakulteta za postignut uspeh, nagradu za najboljeg studenta iz fondova Beogradske banke, Narodne banke Srbije, Kraljevskog doma Karađorđevića i Univerziteta u Beogradu. Bio je stipendista Vlade Republike Srbije i Kraljevske Norveške ambasade u Beogradu za postignut uspeh u akademskom sticanju znanja.
Trostruki je pobednik Takmičenja u besedništvu na Pravnom fakultetu u Beogradu, dvostruki pobednik Saveznog takmičenja pravnih fakulteta i trostruki pobednik Međunarodnog takmičenja.
U oktobru 2001. upisao je poslediplomske studije na Pravnom fakultetu, a u decembru naredne godine odbranio seminarski rad pod nazivom „Sabinijanci i prokuleanci“.
Godine 2003. izabran je u zvanje asistenta-pripravnika u oblasti rimskog prava, 2006. je odbranio magistarsku tezu, 2007. izabran za asistenta, a 2011. za docenta Pravnog fakulteta. Pre sedam godina postao je doktor pravnih nauka.
Na Konkursu u organizaciji Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeiten (GIZ) i Center for South East European Lanj Schools (SEELS), doktorska disertacija mu je uvršćena u 20 najboljih u regionu iz oblasti privatnog prava, što mu je omogućilo učešće i izlaganje naučnih rezultata na Prvom Post-Doc. kolokvijumu iz privatnog prava u Zagrebu.
Učesnik je značajnih stručnih međunarodnih kongresa i susreta pravnika. Saradnik je na fakultetskom projektu Razvoj pravnog sistema Srbije i harmonizacija sa pravom EU. Direktor je sekcije za rimsko privatno pravo i evropsku pravnu tradiciju Akademije za pravne studije Harmonius.
Sekretar Katedre za pravnu istoriju Pravnog fakulteta u Beogradu bio je u dva mandata. Član je Kluba ljubitelja rimskog prava i Centra za besedništvo u Beogradu.
Autor je brojnih stručnih radova i Monografije „Rimska klasična jurisprudencija (Dileme i pravne kontrovreze u Gajevom delu)“.
M. Filipović

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa