4. januar 2018.4. jan 2018.
PISMA ČITALACA

Molba učiteljima i nastavnicima

Poštovani, dragi naši,
ovo je naša molba svim vaspitačima naše dece u školama u ovom surovom vremenu naše stvarnosti. Svuda i na svakom mestu se čuje i izražava želja i spremnost na humanost i pažnju prema deci koja su naša najvažnija investicija i zalog budućnosti, kojoj želimo da damo sebe i više od toga.
Naši osnovci posebno, kao zelene mladice biljaka koje sa ljubavlju negujemo su zenice našeg oka. Vama učiteljima i nastavnicima smo poverili ovo naše najveće blago i očekujemo da to poverenje opravdate.
Razumemo da u ovoj humanoj delatnosti treba da budete više nagrađeni i rangirani, podržavamo vas uvek da se za to izborite.
Ali, molimo vas, da svaki dan kad uđete u učionicu pogledate iz ugla svog doma sa vašom decom, uvek za ove male đake nađete za njih nežno mesto u vašem srcu.
Znajte da nije najvažnija tablica množenja, sastav ćelije ni koji je glavni grad Amerike. Važno je da li će za to znanje biti pravedne ocene kod vas. Deca su veoma osetljiva na protekcionizam i najmanju nepravdu u odnosu vaspitača prema njima. Nepogrešivo uočavaju ko je od njih favorizovan, kome se nezasluženo daruju ocene a ko je u nemilosti što je najveći greh.
Razumemo i uvereni smo da je posao pedagoga i vaspitača težak i delikatan, naročito danas u ovakvim društvenim okolnostima gde se demokratija zloupotrebljava. Vaš posao će biti uspešan samo onda kad vaši kriterijumi budu pravični i pravedni, a tu ocenu će najvernije dati deca.
Sadašnja društvena situacija kod nas u društvu i školama logikom tržišta i profita potiskuje humanost i uzvišenost obrazovanja i prosvete. Škole se tretiraju kao plodno tržište za profit. U ovim okolnostima deca odrastaju i veoma rano se suočavaju sa problemima kojima nisu dorasla. Zato od vaspitača očekujemo humanost i pravilan odnos prema svoj deci u školi koja im je potrebnija od besplatne užine.
Aktuelni događaji u školama Srbije, ovih dana liče na kampanju u kojoj će biti pravde i nepravde, nepravedno osuđenih i krivih koji će se izvući.
Tema vršnjačkog nasilja je sada hit u tabloidima koja se zloupotrebljava radi podizanja njihovog tiraža i opstanka na tržištu štampanih medija. Kao tema za medijsku eksploataciju dugo će trajati u nedostatku drugih i dobija oblik “lova na veštice”. Kao društvo i javno mnjenje možemo uticati da gubitnici ili žrtve ne postanu nepravedno ni deca ni vaspitači u školama. Ne smemo dozvoliti da mediji i tabloidi postanu o ovome i tužioci i sudije.
Posao prevencije vršnjačkog nasilja skoro da postaje za vaspitače važniji predmet nego matematika i biologija. Time posao učitelja i nastavnika postaje još delikatniji ako su pedagozi, razredne starešine ili direktori. Oni ne smeju upadati u zamku neodmerenog reagovanja na incidente i dvojnih kriterijuma u rešavanju konflikata među đacima. Prirodni su i normalni manji nestašluci i koškanja među njima jer to su deca.
Ne postoje pedagoške metode ni procedure koje će savršeno staviti pod kontrolu njihovo ponašanje, jer oni nisu roboti da reaguju na dugme.
Psihološko pitanje: kako će reagovati normalno dete kad se nađe izloženo nasilju, verbalnom ili fizičkom?
Prirodno je da će pružiti otpor i uzvratiti istom merom.
Da li očekujemo da će dete ostati mirno na uvrede ili udarce i presavijati tabak da piše žalbe prosvetnoj inspekciji?
U ovome sva deca su ista i mi ne možemo protiv prirode jer je reč o najjačem motivu samoodržavanja. Kada konflikti pređu liniju dozvoljenog u školi učesnici incidenta trebaju biti pažljivo saslušani pred školskim stručnim timom. Njihove priče treba sagledati sa obe strane, da se suoče i najbolje pomire. Psiholozi dobro razlikuju lažni iskaz od istine a svedočenje druge dece treba relativizovati zbog tendencije navijanja.
Deca instinktivno osećaju ko je među njima u nemilosti vaspitača i prema tome se opredeljuju kao navijači i svedoci onoga što ne registruje nadzorna kamera i promakne oku nastavnika.
Ovo je važan test odgovornosti za pravedno postupanje, prevenciju i sprečavanje dalje eskalacije nasilja. Jer, ako to izostane u ovu zonu će se ubaciti tabloidi kojima je malo potrebno da nekoga u školi medijski razapnu. Prosvetni radnici, učitelji, nastavnici, pedagozi su svi na istom zadatku vaspitanja i mi kao javnost možda previše očekujemo da deci pruže.
Želimo da se naša deca socijalizuju, da se prilagode životu u timu i kolektivu i spremaju za realni život. Svaki roditelj je osetljiv ako njegovo dete oseti i najmanju nepravdu i to treba razumeti.
Kod prevencije i rešavanja konflikata među decom posebno je pogrešno svaljivati svu krivicu na jednu stranu i jednog učesnika. Time se pojedina deca “targetiraju”, postaju mete dozvoljenih provokacija, a verbalno nasilje je okidač za fizičko nasilje.
Potrebno je shvatiti da je verbalno nasilje opasno kao i fizičko i to bi školski pedagozi i psiholozi trebalo stalno da objašnjavaju. Potrebno je njihovo prisustvo i rad na časovima razrednog starešine i uvođenja prakse edukativnih radionica i tribina sa roditeljima, za ovu danas goreću temu.
Porodica Prokić – Šabac

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa