Profesor doktor Eliezer Papo posetio Šabac
Kultura sećanja
Profesor doktor Eliezer Papo u ponedeljak posetio je Šabac i tom prilikom u Muzeju šabačkih Jevreja postavio mezuzu, nakon čega je održao predavanje o umetnosti i tradiciji sefardskih Jevreja.
Na vratima nekadašnje sinagoge postavljena je mezuza, simbol svake jevrejske kuće i hrama, a sadrži svitak sa ispisanom molitvom za dobrobit i blagostanje.
-Imamo izuzetnu čast da je profesor doktor Eliezer Papo u Šapcu. On je predavač na Univerzitetu u Negibu i nerezidentalni je rabin za Bosnu i Hercegovinu. Zamolili smo ga između ostalog da postavi mezuzu na ulazna vrata u sinagogu – naveo je Branislav Stanković, kustos istoričar.
Kuća molitve za Jevreje nema samo religijski karakter, ona je zbornica, učilište, sklonište i mesto okupljanja članova zajednice. Prostor stare šabačke sinagoge iz 19. veka rekonstruisan je i adaptiran u Muzej šabačkih Jevreja krajem protekle godine u okviru projekta “Eureka”.
-Kultura sećanja je izuzetno važna tema kulturne politike grada Šapca. Muzej šabačkih Jevreja je formiran zbog toga da bi se kontinuirano bavili proučavanjem i održavanjem sećanja na jevrejsku zajednicu u Šapcu koja je zajedno sa nama stvarala mit o Malom Parizu. Uzbudljivom, inovativnom gradu Srbije – rekao je Igor Marsenić, član gradskog veća.
-Ovo je prvi put da dolazim u sinagogu nakon što je pretvorena u muzej. Ovo je jedna prelepa inicijativa da grad Šabac sačuva uspomenu na svoje građane Jevreje koji su stradali za vreme nemačke okupacije. Mali broj preživelih uspeo je da se prebaci u Izrael. Danas u Šapcu više nema Jevreja, ali grad se trudi da sačuva sećanje na njih – istakao je profesor Eliezer Papo.
Na održanom predavanju prisutni su mogli čuti više o sefardskoj kulturi, običajima i duhovite priče o Judejskom narodu.
-Srednjovekovna umetnost, kako jevrejska, tako hrišćanska i islamska mahom se vrti oko religije i ukrašavanja bogoslužbenih predmeta. Samim tim i sefardska umetnost se bazira na tome – rekao je profesor Eliezer Papo.
Jevreji u Srbiji prisutni su od izgnanstva sa Iberijskog poluostrva, a prvi zvanični podaci o stalno naseljenom Sefardu u našem gradu datiraju iz 1572. godine. Početkom 19. veka jevrejska zajednica u Šapcu postaje sve veća. Susret Srba i Jevreja dao je veliki doprinos napretku grada u svim domenima društvenog i kulturnog života. Pojedini pripadnici Mojsijeve vere svojim radom i stvaralaštvom su prevazišli granice Šapca. Avram Vinaver, Stanislav Vinaver, Oskar Davičo, Bata Koen, kao i mnogi drugi ostavili su dubok trag u istoriji i doprineli da srpska kultura bude ono što jeste danas. Ipak Drugi svetski rat zaustavio je razvoj i napredak jevrejskih zajednica širom Evrope. U tim teškim vremenima Šabac je pokazao da je grad otvorenog srca i primio 1.200 Jevreja iz Kladova. Novi stanovnici brzo su se integrisali u društvo, ali je nemačka okupacija prekinula suživot. U jesen 1941. godine veći deo Jevreja je odveden u logor i kasnije streljan. Tokom posleratnog perioda u Šapcu živele su samo dve jevrejske porodice i njihovi potomci napustili su grad 1992. godine, preselivši se u Izrael.
Sefarad na hebrejskom znači Španija, tako da se termin Sefardi u užem smislu odnosi na Jevreje koji su prognani 1492. godine sa Iberijskog poluostrva.
Na vratima nekadašnje sinagoge postavljena je mezuza, simbol svake jevrejske kuće i hrama, a sadrži svitak sa ispisanom molitvom za dobrobit i blagostanje.
-Imamo izuzetnu čast da je profesor doktor Eliezer Papo u Šapcu. On je predavač na Univerzitetu u Negibu i nerezidentalni je rabin za Bosnu i Hercegovinu. Zamolili smo ga između ostalog da postavi mezuzu na ulazna vrata u sinagogu – naveo je Branislav Stanković, kustos istoričar.
Kuća molitve za Jevreje nema samo religijski karakter, ona je zbornica, učilište, sklonište i mesto okupljanja članova zajednice. Prostor stare šabačke sinagoge iz 19. veka rekonstruisan je i adaptiran u Muzej šabačkih Jevreja krajem protekle godine u okviru projekta “Eureka”.
-Kultura sećanja je izuzetno važna tema kulturne politike grada Šapca. Muzej šabačkih Jevreja je formiran zbog toga da bi se kontinuirano bavili proučavanjem i održavanjem sećanja na jevrejsku zajednicu u Šapcu koja je zajedno sa nama stvarala mit o Malom Parizu. Uzbudljivom, inovativnom gradu Srbije – rekao je Igor Marsenić, član gradskog veća.
-Ovo je prvi put da dolazim u sinagogu nakon što je pretvorena u muzej. Ovo je jedna prelepa inicijativa da grad Šabac sačuva uspomenu na svoje građane Jevreje koji su stradali za vreme nemačke okupacije. Mali broj preživelih uspeo je da se prebaci u Izrael. Danas u Šapcu više nema Jevreja, ali grad se trudi da sačuva sećanje na njih – istakao je profesor Eliezer Papo.
Na održanom predavanju prisutni su mogli čuti više o sefardskoj kulturi, običajima i duhovite priče o Judejskom narodu.
-Srednjovekovna umetnost, kako jevrejska, tako hrišćanska i islamska mahom se vrti oko religije i ukrašavanja bogoslužbenih predmeta. Samim tim i sefardska umetnost se bazira na tome – rekao je profesor Eliezer Papo.
Jevreji u Srbiji prisutni su od izgnanstva sa Iberijskog poluostrva, a prvi zvanični podaci o stalno naseljenom Sefardu u našem gradu datiraju iz 1572. godine. Početkom 19. veka jevrejska zajednica u Šapcu postaje sve veća. Susret Srba i Jevreja dao je veliki doprinos napretku grada u svim domenima društvenog i kulturnog života. Pojedini pripadnici Mojsijeve vere svojim radom i stvaralaštvom su prevazišli granice Šapca. Avram Vinaver, Stanislav Vinaver, Oskar Davičo, Bata Koen, kao i mnogi drugi ostavili su dubok trag u istoriji i doprineli da srpska kultura bude ono što jeste danas. Ipak Drugi svetski rat zaustavio je razvoj i napredak jevrejskih zajednica širom Evrope. U tim teškim vremenima Šabac je pokazao da je grad otvorenog srca i primio 1.200 Jevreja iz Kladova. Novi stanovnici brzo su se integrisali u društvo, ali je nemačka okupacija prekinula suživot. U jesen 1941. godine veći deo Jevreja je odveden u logor i kasnije streljan. Tokom posleratnog perioda u Šapcu živele su samo dve jevrejske porodice i njihovi potomci napustili su grad 1992. godine, preselivši se u Izrael.
Sefarad na hebrejskom znači Španija, tako da se termin Sefardi u užem smislu odnosi na Jevreje koji su prognani 1492. godine sa Iberijskog poluostrva.
M.Ž.
Najnoviji broj
28. mart 2024.