15. februar 2018.15. feb 2018.
TABLOIDI ŠTETE SVIMA
MARKO NEDELjKOVIĆ, ASISTENT NA FAKULTETU POLITIČKIH NAUKA ZA „GLAS PODRINjA“

TABLOIDI ŠTETE SVIMA

Novinarstvo je profesija čija pravila, načela i postulati zaslužuju čitav četvorogodišnji osnovni akademski program, te stoga ne može biti zanat. Nedostatak akademskog znanja usvojenog na fakultetu ne može nadoknaditi ma kakvo iskustvo. Tabloidi ugrožavaju novinarstvo, novinare, ali i građane. Budućnost je onlajn novinarstvo
Uvremenu i okruženju gde su hijerarhije vrednosti potpuno poremećene, gde su dno i vrh zamenili svoje pozicije, degradacija je u mnogim profesijama uzela maha. Novinarstvo je ugroženo, pretnja u obličju tabloida i samoproglašenih zastupnika profesije prekrila je mnoge pore, pripretivši da zauvek zatvori svaki prilaz svetlosti suštinskih vrednosti starog i nekada cenjenog zvanja. Da bi se razdvojilo pravo od kvazi, istinsko od lažnog, neophodno je dijagnozu postaviti povratkom na osnovne postulate nauke, struke, a potom na zdravim osnovama izgraditi svetliju budućnost. Nema boljeg sagovornika za pomenute probleme od Marka Nedeljkovića, našeg sugrađanina, predavača na Fakultetu političkih nauka, predmetima „Novinarstvo u štampi i osnove istraživačkog novinarstva“, “Istraživačko novinarstvo” i “Odnosi s javnošću”.
Mnoge dileme počinju u samoj osnovi pojma kojim se bave. Često novinarstvo opisuju kao zanat. Da li je to pogrešno, da li se na taj način profesija diskredituje?
- Ako krenemo od toga da novinarska profesija podrazumeva fakultetsko obrazovanje, a da se zanat u najvećoj meri stiče kroz praksu i ne zahteva visoko obrazovanje, jasno je zašto se retko koji diplomirani novinar može saglasiti sa tim da je novinarstvo zanat. Oni koji to tvrde hoće zapravo da kažu da svako može da se bavi novinarstvom i na taj način se zaista unižava značaj novinarstva kao profesije jer se relativizuje značaj visokog obrazovanja i toga što je neko uložio najmanje četiri godine svog života da bi se pripremio za posao novinara. „A ako svako može time da se bavi, onda to i nema neki poseban značaj i vrednost“, to je ono što se takvim stavom poručuje. I upravo takvi stavovi doveli su do toga da danas zaista ima sve više onih koji u redakcije ulaze kao u zanatsku radnju i daju sebi za pravo da se nazivaju novinarima. Problem je u tome što je sve više redakcija kojima su potrebni upravo takvi „novinari“ jer će njih mnogo lakše oblikovati po svojoj meri i svojim potrebama, tj. u radnika koji će bespogovorno ispunjavati svaki zadatak i svaki zahtev bez obzira da li je on u skladu sa etičkim i profesionalnim načelima.
Usvojeno znanje, a posebno njegova primena je u mnogome determinisana interesovanjem i željom pojedinca da se usavršava i napreduje. Ipak, kada kažemo školovan novinar, šta podrazumevamo pod tim pojmom, posmatrano sa aspekta predavača stručnog predmeta?
- Podrazumeva da je taj neko naučio kako se profesionalno izveštava, da je usvojio određena etička i profesionalna načela i da zna da ih primeni u praksi. Podrazumeva i da poznaje novinarske forme i žanrove, bez obzira da li se radi o štampi, radiju ili televiziji, da razume novinarsku terminologiju, ali i ono što je možda i najbitnije – da je naučio novinarski da misli i razmišlja. Takav novinar ima svest i znanje o tome kako bi trebalo da radi kada dođe u redakciju. Mnogo toga će učiti kroz praksu, to je normalno, ali će znati da je njegova obaveza da proveri svaku vest i informaciju iz najmanje tri nezavisna izvora pre nego što je objavi. Znaće da proceni koji su izvori pouzdani, a koji nisu. Znaće da je njegov zadatak da svojoj publici prenese mišljenja svih zainteresovanih strana u priči, a ne samo jedne strane kako se to često radi u praksi, ali i tumačenje nezavisnih stručnjaka. Biće u stanju da lakše prepozna manipulacije i spinovanja kojih je sve više, ali i da postavlja prava pitanja svojim sagovornicima. Da li je sve to garancija da će on profesionalno i kvalitetno obavljati svoj posao? Naravno da nije. To će uvek zavisiti i od njegovih ličnih karakteristika i etičkih principa, a na to nijedan fakultet ne može u potpunosti da utiče. Možete isto tako obrazovati vrhunskog doktora, ali to nije garancija da će on savesno i kvalitetno obavljati svoj posao i da neće biti korumpiran.
U svakoj profesiji je neophodno iskustvo i uvek nas iskustvo čini boljima, ali gde je deo novinarske profesije u kojem iskustvo ne može nadoknaditi nedostatak obrazovanja koji imaju školovani novinari?
- Školovani novinari usvajaju mnogo širi korpus znanja koji daleko prevazilazi okvire samog novinarstva. Tu su znanja iz političke teorije, političkih sistema, ekonomije, sociologije, međunarodnih odnosa, kulture, prava i mnoga druga znanja koja novinari stiču tokom studija. To im daje znatno veću širinu u razumevanju dešavanja u društvu, a upravo ta širina znanja, pa čak i opšta kultura, postaju sve tanji kod generacija koje dolaze. To je nešto što ne može da se stekne samo kroz praksu i iskustvo. Druga vrlo bitna stvar je vrednosni sistem koji se stiče na fakultetu. Mnogo je teže manipulisati školovanim novinarima jer oni usvajaju neophodan vrednosni i moralni okvir koji se gradi tokom celih studija. A to je danas u medijima bitno gotovo koliko i novinarska znanja.
Novinarski poziv mogu kvalitetno da rade mnogi, no koliko je važno fakultetsko obrazovanje (ne nužno FPN, nego generalno) da bi bio uspešan u novinarskom poslu? Šta donosi fakultet u svojim programima što može koristiti profesiji?
- Mnogi odlični novinari nisu završili Fakultet političkih nauka i novinarstvo, ali su završili neke druge fakultete, kao što su Filozofski, Filološki ili Pravni. Njihova prednost je to što su se već tokom studija specijalizovali za jednu oblast i to im može omogućiti da se bave resornim novinarstvom na kvalitetnom nivou. Međutim, i oni moraju da usvoje neophodna novinarska znanja i veštine jer je to osnova, a budući da to nisu radili na matičnom fakultetu, to najčešće rade kroz dodatne obuke, škole, seminare i naravno kroz praksu. Napor koji oni ulažu da nadoknade ono što studenti novinarstva uče na fakultetima od njih može stvoriti zaista dobre novinare. Lično smatram da je fakultetsko obrazovanje nužno za novinare jer kvalitetan novinarski rad i tako odgovoran posao zahteva visoko obrazovanje.
Svaka profesija podrazumeva pravila rada, ipak, sloboda i kreativnost pojedinca je uvek dobrodošla, možda ponajviše u profesijama kao što je novinarska. Kako pravila mogu podstaknuti slobodu, a ne ograničiti?
- Kreativnost je zapravo jedina stvar u novinarstvu koja ne može da se nauči, tako da ona ima posebno značajnu ulogu u radu svih novinara. Novinarstvo svakako podrazumeva određena pravila koja su tu da bi obezbedila izvestan nivo kvaliteta, kredibiliteta i verodostojnosti. Međutim, gotovo svaki aspekt novinarstva omogućava slobodu i kreativnost novinara. Od izbora teme ili specifičnog pristupa određenoj temi, preko izbora sagovornika i drugih izvora, pa sve do reportažnih opisa i stila koji novinar koristi. Mnogi će reći da se sa tim darom rodite ili ne rodite i da tu ne može mnogo da se uradi. Ja sam bliži uverenju da posle osam sati rada, inspiracija (čitaj: kreativnost) dođe sama. To ne znači da može da se nauči, već da može bar malo da se zasluži.
Tabloid kao vrlo zastupljen vid štampanog novinarstva nije izum ovih prostora, niti neki novi fenomen, već pojava sveprisutna u svetu decenijama. Pre nego što se osvrnemo na situaciju kod nas po ovom pitanju, kako sa stručnog stanovišta povezati novinarsku profesiju, istinsko zvanje novinara i tabloide?
- Novinarstvo i tabloidi su se oduvek razvijali ruku pod ruku. O tome možda najbolje svedoči priča o Džozefu Puliceru. „Krv, znoj i suze“, bila je parola koju je uveo upravo Pulicer dok je uređivao svoj Nju Jork Vorld (Nenj Yourk Njorld) početkom DžDž veka. To je bila čarobna formula za naslovnu stranu i vodeće priče koje će prodavati njegove novine, a kasnije su tu čarobnu formulu počele da usvajaju novine širom Amerike i sveta. Tako je Pulicer postao jedan od začetnika tabloidnog novinarstva, a upravo po njemu nosi naziv i najpoznatija novinarska nagrada na svetu koja se dodeljuje još od 1917. godine za izuzetna novinarska dostignuća. Zanimljivo je i to da je novcem koji je ostavio osnovana i katedra za novinarstvo na čuvenom Univerzitetu Kolumbija.
Tabloidni pristup već je uveliko usvojen u širim krugovima kao neophodan zbog prodaje, finansijskih benefita, a znamo koji su primeri tabloida kod nas. Koliko ovakvi tabloidi kao naši nanose štetu novinarstvu i ugledu novinara u društvu?
-Tabloidi nanose ogromnu štetu i novinarstvu i ugledu novinara, ali najveću štetu nanose građanima. Pre nekoliko meseci smo sproveli istraživanje među studentima na Fakultetu političkih nauka u Beogradu kako bismo ispitali poverenje u medije, jer su oni kao budući novinari, medijski profesionalci i politikolozi, zbog prirode svog obrazovanja i budućeg posla, konstantno upućeni na medije i spadaju u najaktivnije grupe konzumenata medijskih sadržaja. Dobijeni rezultati su alarmantni. Čak 94,9% ispitanika smatra da su mediji u Srbiji pod uticajem političke vlasti, a 59,86% da njihovo izveštavanje ne odgovara političkoj realnosti. To je ogroman problem jer su mediji kao jedan od stubova demokratije i građanskog društva izgubili kredibilitet, pa većina građana danas formira svoje stavove čak i o najvažnijim političkim i društvenim pitanjima na osnovu simpatija ili emocija, a ne racionalnih argumenata koje bi, između ostalog, trebalo da saznaju upravo iz medija.
Kako u novinarstvu odvojiti „žito od kukolja“, postoji li način da se i nekim aktom reguliše profesija. Primera radi, lekar i nadrilekar, može li postojati način razdvajanja novinara i kvazinovinara, recimo?
- Mediji su vrlo osetljiva kategorija. Svaki pokušaj da uvedete tu vrstu razdvajanja novinara i kvazinovinara bio bi okarakterisan kao atak na slobodu govora ili slobodu medija. Jedan od najefikasnijih načina na koji to može da se radi je unapređivanje medijske pismenosti građana, posebno mladih koji su najpodložniji negativnim uticajima medija. To znači da edukujemo mlade, ali i sve druge građane kako da analiziraju, vrednuju i tumače medijske poruke, kako da prepoznaju manipulacije i spinovanja i kako da prepoznaju kredibilne izvore. Čini se da je to danas, kada su na medijsku scenu na velika vrata ušli i digitalni mediji i društvene mreže, bitnije nego ikada. Zato su mnoge zemlje u svoje obrazovne sisteme već uvele medijsku pismenost kao obavezan predmet u školama i na fakultetima.
Šta sve ugrožava novinarsku profesiju i da li je ona ugrožena?
-Pored neprofesionalizma o kojem je najviše bilo reči, novinarsku profesiju i medije najviše ugrožavaju finansijski problemi. Na tržištu od oko sedam miliona stanovnika postoji čak 1.900 registrovanih medija prema podacima Agencije za privredne registre, dok prema poslednjim dostupnim podacima ukupan marketinški kolač na godišnjem nivou iznosi 170 miliona evra. Tako su srpski mediji zbog velike konkurencije na malom i siromašnom tržištu osuđeni na borbu za opstanak, što ih čini izuzetno podložnim političkim i ekonomskim pritiscima, a u takvoj situaciji na najvećem udaru je nezavisnost i profesionalizam medija.
Sve pomenuto je sadašnjost, a gde je budućnost štampanih medija, odnosno šta je budućnost, svesni da štampani oblik izdavaštva, ma kakvog, beleži pad?
- Mediji i novinari moraju mnogo brže i mnogo više da se prilagođavaju digitalnom dobu koje je donelo tektonske promene u medijskoj sferi ako žele da opstanu u budućnosti. Tradicionalna strategija finansiranja profesionalnog novinarstva koja se zasniva na klasičnom oglašavanju poljuljana je iz korena ekspanzijom interneta i društvenih mreža, pa već danas novinari i mediji moraju da tragaju za novim mogućnostima za zaradu. Zato je sve aktuelniji koncept „preduzetničkog novinarstva“, koji u osnovi ukazuje na potrebu da novinari sve više deluju kao preduzetnici i da samostalno ili udruženi sa drugim medijskim profesionalcima pokreću sopstvene medijske projekte na vebu. Ovo je posebno značajno u slučaju mladih novinara jer će njihove karijere sve više zavisiti od sposobnosti da osmisle i pokrenu male, ali profitabilne online medije. A da bi to uradili, više im nisu potrebna samo novinarska znanja, već i znanja iz internet preduzetništva, tj. biznis modela, ali i produkcije veb sajtova. Upravo sa idejom da pomognemo mladim novinarima u tom poduhvatu sam uz podršku Medijskog programa za Jugoistočnu Evropu Fondacije Konrad Adenauer pokrenuo seminar o preduzetničkom novinarstvu koji se organizuje svake godine za novinare iz jugoistočne i istočne Evrope. Ovo je već peta godina kako održavamo te seminare, a prvi sledeći biće održan već krajem februara u Kijevu u Ukrajini.
Gde svoje „mesto pod suncem“ mogu naći lokalni mediji. Kod nas su to mahom nedeljnici, informativnog oblika, a funkcionišu u vremenu gde je brzina informacije ključna i za neke događaje je prekasno da se objave u prvom narednom broju?
- Mislim da je budućnost lokalnih medija takođe u onlajn sferi. To ne mora nužno da podrazumeva gašenje tradicionalnih medija, kao što su štampa, radio i televizija, ali akcenat sve više treba da se stavi na razvoj online izdanja tih medija jer dolaze generacije kojima će sve sem onlajn medija biti irelevantno. A sva istraživanja pokazuju da upravo onlajn mediji postaju primarni izvor informisanja za sve veći broj građana. O tome svedoče i podaci istraživanja koje je sprovela istraživačka kompanija „Ipsos Strategic Marketing“, koji pokazuju da je još 2015. godine internet bio primarni izvor informisanja za čak 66% populacije od 15 do 29 godina, dok su u populaciji od 30 do 39 godina internet i televizija gotovo izjednačeni sa udelom od oko 45%. Morate biti tamo gde je vaša publika. Ako je vaša publika na internetu, vi morate biti tamo.
Savet onima koje novinarstvo privlači. Nedovoljno plaćena profesija, zahteva veliku posvećenost, podrazumeva ogromne pritiske okoline, nekada i životne pretnje, kritike nestručnih ljudi, tzv „kolege“ koji srozavaju ugled profesije. Kako u takvim faktima pronaći motiv da se opstane u ovom poslu, da se izdrži i ne podlegne?
- Danas morate da radite više, brže i bolje nego juče. To isto ću vam reći i sutra. Verujem da će tako biti i za godinu, dve, pet ili deset. Ako ste spremni na to, verovatno nema lepše profesije od novinarstva. Znam da se u poslovnom životu od ljubavi ne živi, ali mislim da je u novinarstvu i to oduvek bio neizbežan „sastojak“ u karijeri svakoga ko želi da opstane u ovom poslu. Ako to ne osećate i ne razumete sada dok ovo čitate, onda verovatno ipak niste za novinarstvo kakvo danas postoji.
U društvu gde je sistem vrednosti prilično poremećen, gde široke narodne mase pre svega interesuju detalji crne hronike, rijaliti dešavanja, ekonomska dobit podrazumeva „sage“ o ubistvima, najprizemnije priče, eksplicitne opise. Gde povući granicu, može li ekonomski interes biti izgovor za uređivačku politiku novina koje pretenduju da sebe zovu ozbiljnim?
-Finansijski interes je zvezda vodilja svakog tabloida. Postoji ona čuvena anegdota o tome kako britanski tabloidi donose odluku da li da objave neku priču ili sadržaj iako znaju da to nije dozvoljeno. To je vrlo kratak razgovor između urednika, šefa marketinga i pravnika. Pravnik upozorava da će nakon objavljene priče uslediti tužba i da će novine morati da plate odštetu od 100.000 do 150.000 funti. Šef marketinga kaže da je procena da će ta priča podići tiraž za najmanje 30% i da će to doneti dodatan profit od minimim 200.000 funti. Urednik samo računa. U najgorem slučaju, novine će zaraditi 50.000 funti. Znači, priča se objavljuje. To je princip po kojem funkcionišu tabloidi u svim zemljama sveta. Razlika u Srbiji je u tome što najčešće nema nikakve sankcije i tabloidi to dobro znaju. Dakle, ekonomski interes jeste u osnovi uređivačke politike svakog tabloida.

Ko ima pravo da kaže da je novinar?
-Oni koji najstoje da objektivno informišu građane o dešavanjima u raznim oblastima u društvu, da ukazuju na razne nepravilnosti, zloupotrebe i nedostatke. Oni koji svojim radom pokušavaju da poprave društvo u kojem živimo, da inspirišu građane da budu bolji ili da nauče nešto novo. A posebno oni koji se bave istraživačkim pričama i dovode u opasnost sebe ili svoju egzistenciju jer ne žele da se odreknu upravo onog vrednosnog sistema i principa o kojima je prethodno bilo reči.
D. Blagojević

Najnoviji broj

21. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa