15. februar 2018.15. feb 2018.
SAMO SLOGA SELjAKA SPASAVA
Država kao krompirova zlatica

SAMO SLOGA SELjAKA SPASAVA

Jedan od najvećih proizvođača povrća a svakako prvi po proizvodnji krompira u regionu je Dušan Tufegdžić iz Štitara. Na blizu 30 hektara postiže, kako kaže holandske rezultate, i ostvaruje prinose od 75 tona po hektaru. Slične „holandske“ prinose ima i na oko 40 hektara ratarskih kultura i uspeva da utovi blizu 600 svinja godišnje. Ipak, kada se svede računica zapita se gde su pare i gde je greška.
-Kada sam upisao poljoprivredni fakultet otac mi je rekao da u Srbiji seljak ne treba biti. Ja sam prvi koji je svojevoljno postao seljak. Bolna je poljoprivreda zato što je sve onako kao što ne treba da bude, od odnosa države prema poljoprivredi do odnosa poljoprivrednika prema poljoprivredi. Posledica je i neadekvatan sporazum o slobodnim trgovinama, zatim predato tržište, nekontrolisani kvalitet, izdavanje i prodaje zemlje strancima. Onda dođem u situaciju da krompir prodajem u Beogradu po 14,5 dinara za kilogram, iz hladnjače, u džačićima od po deset kilogramama. Holanđani u istom momentu uvoze iz Portugala po 60 eurocenti za kilogram. Ja zbog prelevmana, koji su oni uveli, ne mogu da izvezem tamo. Da bi krompir iz Srbije došao na njihovo tržište mora da stoji u bakteriološkim magacinima 60 dana. Jedan uređaj koji opslužuje 1.000 tona krompira košta oko 400.000 evra. Znači od tog posla nema ništa, priča Tufegdžić.
Da bi mi uvezli krompir to nije neophodno. Mi sada uvozimo krompir iz Francuske sa 16 posto skroba, lepo izgleda ali kada ga spremiš - nećeš ništa pojesti. Nema kontrole kvaliteta ni za uvoz iz Makedonije ili Albanije. Postoje i sumnje da su ti proizvodi nastali genetskim inženjeringom.
- Uvozimo paradajz u kojem sam ja našao jagodu a kupio sam ga u jednom velikom tržnom lancu. Imaš probleme i ako si veliki i ako si mali. Ako neko ima baštu na pola hektara, on nema mogućnost da izađe na šabačku pijacu jer tezge zakupljuju šverceri sa nekim papirom. Kada si poljoprivredni proizvođač moraš da imaš spisak kultura koje gajiš, ali da li je nekada neka poljoprivredna inspekcija izašla da pogleda njih gde i šta gaje. Da ne pričamo o bananama, ali gde su ti sada taj paradajz i slično. Tu tezgu bi trebali neki drugi da dobiju. Protiv sam GMO proizvoda međutim mi nesvesno to koristimo. Uvozimo sojinu sačmu. Izvozimo zdravu soju, a uvozimo sačmu koja je GMO, zatim uvozimo svinjsko meso koje je hranjeno sa GMO proizvodima, uvozimo piliće iz Makedonije, koji su takođe hranjeni GMO hranom. Mi takvu hranu konzumiramo u mnogo većem obimu nego što znamo, izražava svoje sumnje Tufegdžić.
I pored pehova koji su ga pratili, poplave 2014. godine, nakon koje nije ostalo povrća ni za kuću, i grada koji mu je prošle godine uništio 12 hektara povrća, vidi rešenje za probleme poljoprivrednika. Zadrugarstvo i bilo koji vid udruživanja.
-Udruživanje je dobra stvar. Nije to zadrugarstvo gde su dva ili tri člana već gde je 200 ili 300 zadrugara. Tamo gde imaš mnogo zadrugara na troškove zadruge ide vrlo mali procenat dva ili tri posto. Računica je prosta: đubriva koštaju 40 do 45 dinara a u fabrici 35 dinara, znači sa troškovima zadruge svaki seljak u Štitaru bi mogao da ih nabavi za 36 dinara pa bi u našem selu ostalo 20 miliona dinara samo na đubrivu. Hajde da krenemo sa mesne zajednice, da napravimo zadruge. Imam ideju da predložim da MZ Štitar pokuša da okupi poljoprivrednike u selu i objasni praktično šta se dobija i u fabrici hemije, đubriva i semena. Već postoji zainteresovanost, što je dobro, kaže Tufegdžić i dodaje da je neorganizovanost veliki problem. Prošle godine jedino su proizvođači jagode bili organizovani i nešto zaradili izvozom na rusko tržište. Država je malo pomogla - grad Šabac je najavio svaku vrstu pomoći za udruživanje i pravnu i finansijsku i tehničku.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa