15. februar 2018.15. feb 2018.
RAK PLUĆA U USPONU
ZORAN RADOVANOVIĆ, PROFESOR EPIDEMIOLOGIJE U PENZIJI

RAK PLUĆA U USPONU

Posledice o navodnoj vezi vakcine protiv malih boginja sa autizmom, danas mnogo koštaju, tvrdi poznati stručnjak. Pored toga, sin svetskog, a našeg biologa Milutina Radovanovića iz Tabanovića, koji se rado odazvao da govori za “Glas Podrinja”, na osnovu svog višegodišnjeg stručno-naučnog rada i svih savremenih dostignuća nauke (nalaza uglednih domaćih i stranih ustanova), tvrdi da uranijum, osiromašen (poreklom iz bombi) ili obogaćen (iz nuklearnih postrojenja) ne dovodi do raka. On je toksičan (otrovan), ali nije kancerogen. Statistika u ovom slučaju beleži daleko veći, čak dramatičan uzrok (opake bolesti) u duvanskom dimu, potencira naš sagovornik
Zoran Radovanović, profesor epidemiologije u penziji, predsednik Etičkog komiteta Srpskog lekarskog društva, nije izneverio porodičnu tradiciju. Kao i njegov otac Milutin, biolog svetskog glasa (poginuo 1968. godine u avionskoj nesreći iznad Afrike) rodom iz Tabanovića, jedan od najboljih đaka Šabačke gimnazije svih vremena (generacija 1922. godine) dugo se bavi stručno-naučnim radom. Zoran je bio šef Katedre i upravnik Instituta za epidemiologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, predsednik Savezne komisije za zarazne bolesti SFRJ, generalni sekretar Saveza lekarskih društava bivše države... Živeo je 20 godina u inostranstvu i bio na čelu mnogih vrhunskih medicinskih ustanova u Kuvajtu.
Po dolasku u zemlju 2007. godine, nastavio je da se bavi stručno-naučnim radom i publicistikom. Objavio je više knjiga, udžbenika, popularnih monografija uz oko 500 članaka i intervjua, najčešće u listovima: “Politika”, “Danas” i NIN.
Za njegove zavičajce, mnogo je značajna činjenica da je poreklom vezan za Mačvu i s tim u vezi je bilo i prvo pitanje za zavičajni list “Glas Podrinja”.
Porodičnu lozu Radovanovića, zasadio je veoma davno u Tabanoviću, vaš otac Milutin, koji je 1922. godine bio učenik čuvene Šabačke gimnazije, koja je prošle godine proslavila 180. rođendan. Osam Milutinovih knjiga u biblioteci znamenite škole, dosta govore o njegovoj velikoj i uspešnoj karijeri u svetu biološke nauke, kao i činjenica da je doktorat o otrovnim aparatima zmija, odbranio na čuvenom Univerzitetu u Jeni. Kako se izboriti za reafirmaciju njegove uloge?
- Porodičnu lozu Radovanovića u Tabanoviću, pre 200 godina začeli su naši preci. Milutin je bio najpoznatiji predstavnik te loze i Tabanovčana. Tačno je da je Milutin bio jedan od najboljih đaka u istoriji Šabačke gimnazije. Zvali su ga Aristotel i Hekel (po čuvenom nemačkom biologu s kraja 19. veka).
Istina je da se njegov doktorat o otrovnom aparatu kobre iz 1928. godine i danas citira u svetskoj nauci.
Nema potrebe za reafirmaciju. On je ostavio traga za života, a nauka ide dalje. Postoji Srpsko hepetološko društvo “Prof. dr Milutin Radovanović” (hepetolozi su stručnjaci za gmizavce), njegova spomen-biblioteka na Biološkom fakultetu u Beogradu, ostavština u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti i u Prirodnjačkom muzeju...
Milutin je imao problema posle rata jer je važio za “reakciju”. Posebno se zamerio što je za tada mnogo slavljenog i vodećeg sovjetskog biologa Trofima Lisenka tvrdio da je šarlatan. Trebalo je da zbog toga bude udaljen sa Univerziteta, ali se Jugoslavija, na njegovu sreću, tada udaljila od SSSR. Tada su i ostali “pročitali” Lisenka.
Postoje razmišljanja da se prema knjigama vašeg oca mogu obrazovati mlade generacije biologa, te pojedina saznanja uvrstiti u nastavni program srednjoškolaca. Ipak, njegovo ime tamo se ne pominje?
- Savremena biologija je dinamična nauka koja se stalno razvija. Milutin je u svoje vreme ugradio određene blokove znanja u tu danas impresivnu građevinu. Međutim, on je poginuo u avionskoj nesreći u Africi pre punih 50 godina. U ovom veku treba čitati knjige njegovih nastavljača koji su još dalje prodrli u tajne nauke. Milutinov životni put je stimulativno i poučno iskustvo za mlade, tako da može da služi kao tema seminarskih radova.
U javnosti se dosta spekuliše o upotrebi osiromašenog uranijuma za proizvodnju raznih projektila, kojima smo i sami bili izloženi u nedavnom bombardovanju. Da li se to može dovesti u vezu sa velikim procentom mortaliteta, koji proteklih godina prati sve regione u Srbiji?
Ratovi tokom 1990-ih i NATO bombardovanje su nas unazadili za više decenija. Mi još nismo dostigli stepen razvoja koji smo imali pre 30 godina. Sledeće su tri katastrofalne posledice bombardovanja, poređane po važnosti: Izgubljeni ljudski životi. Sramota je što mi i posle skoro 20 godina nagađamo da li je poginulo 750 ili preko 3.000 ljudi. To je skandalozan nemar. Naša civilizacijska obaveza je bila da sva ta imena uklešemo u mermer i pamtimo ih s dužnim poštovanjem. Nekome odgovara to poigravanje s ciframa koje bi morale da budu svetinja.
Uništeni industrija i infrastruktura. Štetu ćemo trpeti još decenijama.
Zagađenje životne sredine. Ciljano uništenje petrohemijske industrije, skladišta i drugih postrojenja dovelo je do izlivanja otrovnih materija u životnu sredinu. No, pošteno je da priznamo da smo se i pre i posle bombardovanja mi krajnje neodgovorno ponašali prema sopstvenom okruženju i sami ga nemilice zagađivali. Za taj ekološki zločin nije nam bio potreban neprijatelj.
Po obolevanju od raka Srbija ne odudara od evropskog proseka. Kada se kaže rak, misli se na trocifreni broj bolesti. Neke od njih su tokom poslednjih 50 godina u izrazitom padu, poput raka želuca, što se dovodi u vezu sa boljim uskladištenjem hrane, uključujući upotrebu frižidera i zamrzivača. S druge strane, u izrazitom usponu je rak pluća, kao posledica sve češćeg pušenja tokom prethodnih decenija (bar 8 od 10 slučajeva raka pluća izazvano je duvanskim dimom).
Ukupno uzev, pojava raka je u vrlo blagom porastu, ali isključivo zbog starenja stanovništva (sve manji priraštaj, sve duži ljudski vek, a rak je bolest starih). Međutim, kada se posmatraju ista godišta, raka je u Srbiji poslednjih godina sve manje!
Po umiranju od raka jesmo među najugroženijim evropskim zemljama. To, međutim, nema veze sa faktorima rizika za nastanak raka. Reč je isključivo o dva činioca: kasno se javljamo lekaru, i lečenje nam je lošije nego na zapadu.
Uranijum je jedan od 20 najzastupljenijih elemenata u zemljinoj kori. Bilo da je prirodan (iz zemljišta i stena), osiromašen (poreklom iz bombi) ili obogaćen (iz nuklearnih postrojenja), uranijum ne dovodi do raka. On je toksičan (otrovan), ali nije kancerogen. To je jedinstven stav najmerodavnijih svetskih autoriteta.
Prema nekim statistikama upotrebljeni uranijum na ovakav način doveo je do povećanog procenta obolelih od kancera?
- Iz Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“ uporno tvrde da, kada se uzme u obzir starenje populacije, nema porasta obolevanja i umiranja od raka. Štaviše, poslednjih godina se taj rizik minimalno smanjuje.
Agencija za zaštitu od jonizujućih zračenja, Nuklearni objekti Srbije i Institut za nuklearne nauke u Vinči ne nalaze tragove osiromašenog uranijuma čak ni u okolini Vranja, gde su padale bombe, a kamoli drugde.
Skupština Srpskog lekarskog društva i skupština Lekarske komore Srbije krajem prošle godine su javno osudile dve pojave koje uzimaju maha: sejanje straha od vakcinacije i izmišljanje epidemije raka u Srbiji, uz navodnu vezu tog nepostojećeg porasta sa osiromašenim uranijumom.
Svetska zdravstvena organizacija, Međunarodna agencija za izučavanje raka i druge najuglednije ustanove u svetu tvrde da nema nikakvih dokaza da bilo uranijum, bilo od njega poteklo alfa zračenje, imaju veze sa rakom.
Sada se postavljaju samo dva pitanja: Da li su se sve te domaće i svetske ustanove, praktično ceo naučni svet, udružile da bi nas obmanjivale i da li je tolika sumnjičavost normalna. Na svakome od nas je da to proceni.
SAT
Sačuvale su se o tome i neke anegdote. Kažu da ga je, kao đaka generacije, pozvao predsednik Školskog odbora i pokazao mu svoj džepni sat, očekujući da čuje koliko je sati. To je, navodno, jedino pitanje na koje Milutin tokom školovanja nije umeo da odgovori, jer je tada prvi put video takvu napravu, kaže Radovanović.

SIROMAŠNA ZEMLjA
Ima poboljšanja, zlo i naopako bi bilo da ih nema, ali je sve to daleko od dobroga. Mi smo siromašna zemlja, pa nam je i zdravstvo takvo. Tu čuda nema. Nevolja je, međutim, što mi na zdravstvo trošimo 10-11 odsto ukupnog dohotka, mnogo više od okruženja, a izostaju odgovarajući rezultati. Spojili smo najgore osobine bivšeg socijalističkog i novouvedenog otuđenog kapitalističkog sistema. Kapitalizam je neminovnost, ali on može da bude s više (Skandinavija) ili manje (južna Amerika) humanim likom.
Za svakog građanina Srbije na zdravlje se godišnje utroši oko 1.000 evra. Oko četvrtine sume pokriva zdravstveno osiguranje, a ostatak ide iz raznih drugih izvora. Nesrazmerno veliki deo odliva se direktno iz džepova građana, bilo za razne participacije, oslanjanje na privatnu praksu (neintegrisanu u sistem) ili čak na podmićivanje, komentariše naš sagovornik.

SEJANjE STRAHA
Imamo preko 2.000 obolelih od malih boginja i taj broj će i dalje rasti. Šteta je što je to bolest koja je trebalo do sada da bude iskorenjena (ili bar pred iskorenjenjem) u celom svetu, a mi se još uvek s njom nosimo.
Razlog zastoju je pre 20 godina započeto sejanje neosnovanog straha o navodnoj vezi vakcine protiv malih boginja s autizmom. Ta izmišljotina je čvrstim naučnim dokazima potpuno opovrgnuta, ali se još uvek održava.
Ko su ljudi koji svojom agitacijom nanose ogromnu štetu narodnom zdravlju? Njihovi razlozi su različiti – neko je opsednut mesijanskim idejama, neko koristoljubljem, a neko željom da se pošto-poto pojavi u medijima. Najglasniji među njima tvrde da leče rak i sidu, da je Zemlja ravna ploča, da je sunce hladno i sl. Svima im je zajednička nastrana ideja da su se svi lekari sveta udružili da vakcinama nanose zlo deci samo kako bi došli do para.
Tu uvrnutu logiku pobija zdrav razum: mnogo više košta lečenje obolelih od malih boginja nego vakcine koje štite od te zaraze. Protivnici vakcinacije prkosno i sebično poručuju: „E, baš hoću da uguram svoje dete u vrtić ili školu, a baš me briga za ostalu decu“. Pokazuje se da tako ne može.
Lj. Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa