22. februar 2018.22. feb 2018.
ČI HO
JUŽNOKOREJSKI TAEKVONDISTA U ŠAPCU

ČI HO

Na pruženu ruku odgovorio je pruženom rukom, ali je poštovanje ukazao na poseban, dalekoistočnjački način, naklonom. Uz izgovoreno “Ćao” rekao je Či Ho. Da, predstavio nam se dvadesetogodišnji tekvondista iz Južne Koreje. Protekla dva meseca boravio je, u okviru studentske razmene, u Šapcu. U TK “Šabac”. Kod svog domaćina Jovana Dedića usavršavao je veštinu, prenosio znanje mlađim članovima kluba i upoznavao, koliko može novu kulturu i podneblje. Prvi put je napustio otadžbinu i otišao daleko.
- Či Ho je student Nacionalnog univerziteta za sport, što u Koreji znači za tekvondo. To je njihov nacionalni sport, deca ga uče u osnovnoj i srednjoj školi, nekoliko miliona ljudi se bavi ovom veštinom. Imaju obavezu da dođu u Evropu i ovo mu je prvi izlazak van poluostrva – ističe Jovan Dedić.
Srpski jezik je težak za učenje, engleskim nije stigao da ovlada, te je direktna komunikacija teška, ipak, po koja rečenica ukaže na suštinu.
- Lepo je mnogo ovde. Ljudi deluju srećno, druželjubivo. Voleo bih da dođem opet na leto – reč po reč, uz nešto gestikulacije i malo mimike, kazuje Či.
- Prva impresija koju je podelio sa mnom bila je da je Srbija mnogo bogata zemlja. Prošao je pored svadbe i video puno lepo obučenih, doteranih ljudi na jednom mestu i nije mogao da veruje. U Koreji toga nema, a prizor je povezao sa materijalnim bogatstvom – nastavlja, kroz osmeh, Dedić.
Sinoć je poleteo kući, morao je, zbog vojne obaveze koja kaže da sa 20 godina svaki Korejanac mora na odsluženje vojnog roka. O Korejskom poluostvu uglavnom slušamo kroz vesti o napetoj situaciji između severa i juga. Dok mi sklapamo deliće informacija tvoreći celine uzroka u našoj interpretaciji, nekoliko reči gosta je dovoljno da ukaže na uzburkane reke među istim narodom, istim za naše poimanje.
- Ja Južna Koreja – izgovara na engleskom pokazujući prstom na sebe.
Pokušavamo različitim komunikacionim kanalima da ga pitamo može li da prepozna nekoga iz Severne Koreje. Počinjemo rečenicom: “Kada vidiš nekoga iz Severne Koreje...”
- Ne vidim ih, ne želim da ih vidim – izgovara Ho, ostavivši neizgovorenim, a opet odgovorenim, kraj našeg pitanja „... po čemu ga razlikuješ od nekoga iz Južne Koreje?”.
- Velika je mržnja među njima, velika čak i za naše poimanje netrpeljivosti kakvu osećamo na Balkanu – pojašnjava Jovan Dedić koji je više puta boravio u Južnoj Koreji.
Kofera punog uspomena otisnuo se kući, a gost naše redakcije, sa svojim domaćinom i trenerom bio je dva dana pre polaska.
- Biće suza sigurno, vezao se za nas i mi za njega, slavili smo i rođendan zajedno. Pomogao je i našoj Ani Tijanić da bude druga na Ambasador kupu, da se direktno plasira na EP za kadete. Divna dva meseca za nas zbog njega, a verujem i njemu uz nas.
Uskoro će porodica i drugari drugog kraja planete slušati priče o Šapcu i Srbiji kao mestu punu stranicu udaljenu na atlasu, samim tim začinjenom mistikom. Između redova skrivaće se želja za povratkom. U spoju različitih kultura, zaborav ne postoji, a jednako inspirišu i slične i različite sitnice.

D. B.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa