22. mart 2018.22. mar 2018.
VOLELI I GLUMEĆI ZAVOLELI
NAJVIŠE MAČVANSKIH LEKARA ROĐENO U GLUŠCIMA

VOLELI I GLUMEĆI ZAVOLELI

Istraživački poduhvat velikog zaljubljenika u rodno selo, počivšeg doktora veterinarskih nauka Ilije Simića, beleži 23 akademska građanina sa diplomom Medicinskog fakulteta, Beogradskog univerziteta. Prednjače Simići i Savići. Familijarnost, nasleđe, prestiž, ljubav...
Istorija je zabeležila. Na carskom drumu, između Sirmijuma i gradova prema moru, beše jedno mesto gde car Trajan ogluve i to mesto nazvaše Glušci. Tako kaže legenda. Istina je da su Glušci staro i veliko selo u opštini Bogatić koje čuva primat u broju školovanih lekara, kako u Mačvi, tako i širem prostoru Srbije.
Tragom hronike sela
Doktor veterinarskih nauka, počivši Ilija Simić, rođeni Gluščanin u svojoj knjizi, svojevrsnoj hronici sela “Glušci, istorija sela i ljudi”, beleži 23 imena svojih zemljaka koji su titule akademskih građanina stekli manje više na Medicinskom fakultetu, Univerziteta u Beogradu. Mnogi od njih kasnije su osvajali najviša svetska naučna priznanja, objavili naučne radove i nalaze se na prestižnim domaćim i svetskim univerzitetima, gde prenose i usavršavaju svoje znanje iz oblasti medicine. Selo nisu i nikada neće zaboraviti. Istina, neki ređe dolaze, drugi obavezno za krsnu slavu ili kakav drugi praznik. Žele da se prisete gde su “ponikli” i zapale sveće precima koji počivaju na seoskom groblju.
Sin doktora Ilije, priznati patolog šabačke bolnice Milan Simić krenuo je očevim putem. Porodičnu tradiciju nastavlja na roditeljskom ognjištu, kući u selu. Iz nje je stasalo dosta učenih ljudi. Milan je danas iskusan patolog šabačke bolnice sa višegodišnjim iskustvom. Na izbor njegovog životnog poziva najviše je uticao stric Đorđe Simić. On je 1970. godine osnovao patologiju u Šapcu, a Milana je savetovao da nema ništa od ovog posla. Ovaj se s tim složio i 1992. godine je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
- Neki pre mene su se kratko zadržali kao patolozi šabačke bolnice. Ja sam tu 26 godina. Jeste taj posao nezahvalan, ali je fin, čist i nema mnogo odgovornosti. Istina i oprema je ista kao kada sam počeo, kaže Milan, večno zahvalan stricu na dobrom savetu. I njegova ćerka Jelena je peta godina medicine.
Prvi na spisku doktora Ilije Simića (i njegovo ime je na tom spisku) je doktor Ljubomir Đ. Simić. On je rođen 1893. godine u porodici učitelja Đorđa Simića. Po okončanju školovanja u Glušcima (osnovna škola), Šapcu (niža gimnazija) i Beogradu (bogoslovija), prvo je radio kao učitelj u Uzveću. Doktor Ilija Simić, beleži da je njegov stariji zemljak prošao albansku golgotu, a 1925 diplomirao medicinu u Pragu. Potom je stažirao u Beogradu, radio kao lekar u Bajinoj Bašti i Čajetini. U Bogatić dolazi 1936. godine. Nosilac je albanske spomenice. Umro 1962. godine i sahranjen na seoskom groblju u Glušcima.
Nepresušan izvor
Među istaknutim Glušačkim lekarima je i ime doktora Milenka Uglješića, specijaliste gastroenteorologije. Rođen je u Glušcima 1949. godine. U rodnom selu završio osnovnu školu i kako je jednom prilikom izjavio, baš tu u osnovnoj školi je glumeći (igrao doktora u školskoj pozorišnoj predstavi) zavoleo medicinu.
Medicinski fakultet u Beogradu upisao je 1968, a početkom 1974. diplomirao. Internu medicinu specijalizirao je 1984. godine, potom magistrirao, a 1993. doktorirao iz oblasti fungcionalnih poremećaja žučnih puteva i pankreasa. Dugo je radio kao specijalista gastroenteorologije u Institutu za digestivne bolesti kliničkog centra Srbije i kao profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu.
Dugom spisku glušačkih lekara treba dodati ime pedijatra, doktora Milorada Savića. Bio je dugogodišnji direktor Doma zdravlja u Bogatiću.
- Među Savićima, pored nažalost počivšeg, čuvenog doktora Mila, pomenuo bih i nove snage, doktora Dejana, doktorku Anu, a tu je i moje ime. Diplomirao sam 1991. godine na Medicinskom fakultetu u Beogradu. U šabačkoj bolnici sam 27 godina. Imam četvoro dece. Moji ujaci Vitomir i Miodrag Obrenčević, značajno su uticali na afirmaciju lekarskog poziva u našem kraju, kaže Slobodan Savić, maksilofascijalni hirurg u šabačkoj bolnici danas, naglašavajući izuzetnu saradnju sa kolegama Šobićem i Ikodinovićem.
Doktor Momčilo Brkić, bio je dugogodišnji veoma uspešan direktor Zavoda za zaštitu zdravlja Šabac.
- Kada je razredna u petom osnovne pitala šta planiraju za dalje, ja sam kao iz topa odgovorila da želim da lečim ljude. Diplomirala sam medicinu u Beogradu 1985. godine. Posle specijalizacije iz opšte medicine, iz Šapca prešla na rad u Dom zdravlja u Bogatiću, gde sam neko vreme bila i direktor, kaže doktorka Svetlana, devojačko Rosić, rodom iz Glušaca, udata u Bogatić.
Nije nam namera da nabrajamo sva imena medicinara iz Glušaca. Za to bi bilo potrebno dosta vremena i prostora.
Treba istaći iskusnog i vrednog doktora Rada Vitorovića, koji je rođen 1954. godine.
- Veliko interesovanje za medicinu u našem selu je pomalo stvar familijarnosti i nasledstva. Danas među 200 kuća Gluščana, nažalost ima dosta praznih i pustih. Dođu naslednici ali najčešće na kratko, kad im se ukaže prilika. Kažu da su bili prinuđeni da odu u potrazi za lepšim i lagodnijim životom, kaže šef mesne kancelarije Glušaca Toma Rosić.
Vraćajući se na osnovnu temu našeg razgovora on pominje ime Katarine Obrenčević (48), najmlađe na spisku doktora Ilije Simića u njegovoj hronici sela. Katarina je ćerka poznatog lekara, rođenog u Glušcima, Vitomira Obrenčevića (76). Ona je nastavila očevim putem i danas radi na VMA u Beogradu.
Tu su i mlade snage: Milan Ljubinković i Miloš Stanić, studenti medicine iz Glušaca. Oni su pri kraju školovanja i sasvim sigurno, nastaviće stopama svojih uspešnih zemljaka.

Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa