22. mart 2018.22. mar 2018.
MAČVANSKI FARMERI U DILEMI POSLE USPEŠNOG
UGOVARANjA IZVOZA MESA

SPORNA CENA I KOLIČINA

Tu su najmanje dva problema: Da li mi možemo dovoljno proizvesti i kakva će biti otkupna cena, kažu u glas stočari. Poručuju da će toviti, ali da se isplati. Krava sve manje
Podsećajući na staru dilemu: Ne valja kad rodi, ne valja kad ne rodi, mačvanski proizvođači hrane, ostali su u dilemi posle uspešnih pregovora i potpisanih ugovora o izvozu mesa.
U ovom kraju preovlađuje sitan posed (tri hektara po domaćinstvu) i shodno tome “rascepkana”, a u mnogo slučajeva i “ugašena” proizvodnja stoke. Nedavni primer, “depresivne” cene mleka primorao je mnoge stočare u ovom kraju da od ove proizvodnje odustanu. Drastično je smanjen broj krava, a slična situacija je i kod proizvodnje svih drugih vrsta mesa, koja iz godine u godinu beleži stalan pad.
Otuda verovatno rezervisanost i sumnja ovdašnjih seljaka da mogu odgovoriti zahtevu za uvećanu proizvodnju i izvoz mesa.
- To nije realno. Dugo je na račun depresivne cene svih poljoprivrednih proizvoda održavan socijalni mir u državi. Sada od tako oslabljene poljoprivrede traže odmah vrhunske rezultate i spremnost za izvoz mesa, istina pod povlašćenim okolnostima, kaže Dragan Drmanović iz Bogatića. On istovremeno postavlja i pitanje: Odakle nam, primera radi, ogroman broj jaganjaca, koliko bi oni kupili. To je jedno, drugo je po kojoj ceni?
Nema sumnje da su udruživanje i veća pomoć države ključni faktor, a od primarnog značaja za proizvođače su cena i brzina naplate.
- Toviću, ali da se isplati, poručuje Branko Maksimović iz Štitara. On je i ranije bio poznat u selu po organizovanoj i obimnoj proizvodnji. Brojna iskušenja koja depresivno utiču na ovdašnje farmere doprinela su smanjenju proizvodnje stoke, koja im je od davnina bila svetinja.
- Kada su radile ovdašnje zadruge i taj sistem bio veoma razvijen ni proizvodnja stoke nije bila mala. Znaju dobro otkupljivači u nekadašnjim zadrugama koliko je samo svinja i goveda prešlo preko njihovih vaga. Zadruge su često bile na usluzi seljacima i kada su samo izrazili želju da tove, priseća se Ljubinko Jevtić, nekadašnji direktor Zemljoradničke zadruge Badovinci.
Ukazujući na ogromne potencijale ovog kraja u gajenju stoke, koje su prezentirali najčešće u slavljeničkim govorima, neki političari, u brazdi ponikli, ostvarili su svoje želje. Najčešće su isticali da samo opština Bogatić (14 sela) može godišnje da proizvede i isporuči oko 200 hiljada tovljenika i 20 hiljada junadi. Približno ovim brojkama kretao se i otkup u 14 zemljoradničkih zadruga opštine Bogatić (kad su radile). Vremenom sve to je napušteno. Zadružna dvorišta i poneki objekat na njima, koji je ostao “nagrizlo” je vreme.
Bez obzira na sve, ovdašnji proizvođači hrane nisu poklekli i uvereni su u dolazak boljih tržišnih uslova u kojima će oni moći da u potpunosti ispolje svoje potencijale.
- Proizvodnja voća i povrća se sve više nameće kao rentabilnija. Trudimo se da odgovorimo na najbolji način tim zahtevima, ali nismo zapostavili ni tov stoke. Time su se bavili moji stari i ja samo nastavljam njihovim stopama. Više reda i bolja organizacija posla, kod proizvodnje mesa su važan zahtev, kaže Nebojša Radovanović iz Bogatića, naglašavajući da su, prvenstveno radi opstanka seljaci prinuđeni da “svaštare”.
- Definitivno, poražavajući uslovi u kojima se odvija naša proizvodnja, primoravaju nas da odustajemo od posla, kažu u glas seljaci ispred jedne otkupne stanice mleka u Bogatiću.
Potvrda njihovih reči su i mnogi prazni obori u čiju izgradnju je svojevremeno uloženo mnogo novca.
Statističari upozoravaju da iz godine u godinu u Srbiji opada proizvodnja svih vrsta mesa. Primera radi, za domaće potrebe, dovoljno je tri miliona tona svinjetine.

Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa