29. mart 2018.29. mar 2018.
Od kozarstva može da se živi
“Glas Podrinja” u poseti Ivanu Jeremiću, vlasniku farme koza iz Maova

Od kozarstva može da se živi

Mladi se teško odlučuju za ovaj posao jer on iziskuje mnoga odricanja, najteže je izmeštanje iz udobnosti porodičnog doma. Međutim, uprkos svemu, trud i rad se isplate, a od kozarstva može da se živi
Ivan Jeremić iz Maova nije tipičan dvadesetdvogodišnjak. Za razliku od svojih vršnjaka koji uživaju u blagodetima savremenog života, on se odlučio za osmomesečno “izgnanstvo” u prirodu. Razlog tome je stado koje trenutno broji 200 koza. Mesta za ispašu u Maovima je malo, hrana je skupa, a okolina Čevrntije kao stvorena za formiranje farme. Ovim poslom je počeo da se bavi pre tri godine, danas tvrdi da od toga može da se živi, dok mu najveću podršku na putu poslovnog osamostaljivanja pruža otac Saša.
Niko neće da čuva stoku, a ja neću gazdu nad
glavom
-Već 20 dana smo na Čevrntiji i planiramo da ostanemo osam ili devet meseci. Odluku da odemo 30 kilometara od kuće smo doneli, jer ovčarstvo i kozarstvo bez ovakvih mesta ne postoji. Ovo nije delatnost za štalske uslove, jer u tom slučaju 50 odsto zarade ode samo na hranu. Ovčarstvo i kozarstvo se zasnivaju na ispaši. To smo na vreme shvatili - priča Ivan.
Na ideju da osnuje svoju farmu došao je pre tri godine. Prvo je, kaže, radio u privatnim firmama i odslužio vojsku. Sve to iskustvo mu je pomoglo da zaključi da u životu želi da bude svoj gazda, odnosno određuje sopstvene uslove i tempo rada i od toga živi.
-Danas niko neće da čuva stoku, a ja neću da imam gazdu nad glavom. Hoću da budem svoj na svom i za sada mi to uspeva. Prvo stado sam kupio od čoveka iz Pejinovića. Brojalo je 22 koze koje smo otac i ja na cuclu othranili. Kasnije smo dokupljivali, da bi danas imali 120 muznih koza, a sledećeg proleća planiram da taj broj povećam na 200 - kaže Ivan.
Pre dve godine proizvodnja mleka na ovoj farmi je bila oko 150 litara dnevno, prošle je ta količina porasla na 200 litara. Sigurnost vidi u saradnji sa velikim mlekarama, i s tim u vezi već treću godinu pouzdanog partnera pronalazi u Selekt mlekari iz Inđije.
-Litra mleka od krave je 30 dinara, kozjeg 67 dinara. Cena zavisi od klase. Ako ne valja mikrobiologija, može biti i 20 dinara po litri. Mi smo samo prve godine imali problema sa mikrobiologijom. Kasnije smo naučili da na koze ne treba stavljati muzilicu odmah po dolasku sa ispaše, jer ona povuče i vlagu sa životinje. Pre muže, koza treba da bude u staji bar sat vremena, i onda je mleko odličnog kvaliteta, odnosno prve klase. Koliko je to mleko bilo kvalitetno govori i podatak da je Selekt mlekara sve naše mleko u vidu prerađenih proizvoda izvezla na tržište Rusije - objašnjava otac Saša, Ivanova desna ruka.
Šansa za sve kozare u “min” proizvodnji
-Bavio sam se poljoprivredom ceo život. Rođen sam na selu, odrastao sam na selu, imam jedno dete i izuzetno sam ponosan što ga interesuje da se bavi proizvodnjom i posao i dalje razvija - izjavljuje Saša, a koliko je njegovo pređašnje iskustvo putokaz i oslonac mladom naraštaju govori i podatak da otac i sin zajedno dolaze do nekih novih poslovnih ideja. Jedna od njih je ideja o maloj mlekari, za koju su imali i podršku nekadašnje šabačke Direkcije za poljoprivredu.
-Mi smo jedini kozari na teritoriji šabačke opštine koji imamo registrovanu farmu i svoj otkup mleka. Sa druge strane, na ovoj teritoriji postoji dosta ljudi koji imaju po nekoliko koza, ali nemaju kome da prodaju mleko. Ideja da će neko doći da uzme to mleko ili da ga preradi uslužno u neki proizvod je svakako bolja nego da to mleko prospete ili ga, još gore, prodate kao kravlje. Zbog toga sam bio inicijator ideje da se radi mini prerada, a moje dete je jedino u opštini koje ima 200 grla, uređaj za hlađenje, otkupno mesto, ugovor sa Selekt mlekarom o dugogodišnjoj saradnji. Iskreno se nadam, da ćemo ove godine, kako nam je i obećano u Direkciji za poljoprivredu dobiti tu mini preradu i da će ona dobro doći ne samo nama već i onim domaćinstvima koji su započeli biznis sa deset ili 15 koza - ističe Saša Jeremić, i dodatno objašnjava:
-Mnogi su pokušali da samostalno naprave sir i nose na pijac. To se baš teško prodaje, uprkos kvalitetu. Naši kupci su u teškoj situaciji i malo ko ima da da 600 dinara za kilogram sira.
Trud i rad se isplate
Jeremići u Maovima imaju uređeno gazdinstvo. Imanje im se prostire na 6 hektara zemlje. Internet, mobilni, i ostale tekovine savremenog sveta. No, uprkos svim ugodnostima, brigu o domaćinstvu prepustili su najstarijem članu porodice Sašinom ocu, Ivanovom dedi, dok oni navraćaju tek svaki treći dan kući da završe, ako ima nezavršenog posla. Sva žrtva i odricanja imaju isti cilj: osnovati sopstveni biznis, biti nezavisan i živeti od svog rada, a kako Jeremići tvrde, od kozarstva je to danas moguće.
Bolje deset koza
nego jedna krava
-Mladi ljudi, oni koji žele da imaju svoj dinar mesečno ili na svakih 15 dana, bolje da kupe 10 koza nego jednu kravu. Krava košta, dok će za koze ispašu uvek naći - tvrdi Saša Jeremić.

Batine kozice
Veliku podršku u osnivanju sopstvenog biznisa Ivan ima u sestri od tetke Jeleni Kojić iz Badovinaca. Iako tek peti razred, Jelena je vrlo aktivna na društvenim mrežama u reklamiranju Farme koza Jeremić. Koze obožava i zove ih “batinim kozicama”.
N. Kulačin/T.Trifković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa