FELjTON „SVEDOCI PROŠLOSTI“ 6
– NARODNI MUZEJ ŠABAC I
„GLAS PODRINjA“
– NARODNI MUZEJ ŠABAC I
„GLAS PODRINjA“
Boginja Venera
Nekada su svi putevi vodili u Rim, a feljton nas često, rimskim stazama otkrića, vodi ka Antici. Najveća imperija starog veka izgrađivala se na vojnim pohodima i trgovačkim umećem, a na tim putešestvijima uzdali su se u pomoć Venere i Merkura, božanstava ljubavi i trgovine. Kroz bogatu mitologiju moćnog carstva zakoračićemo u drugi vek naše ere.
Statueta Venere, boginje ljubavi rimske mitologije, pronađena je na širem području Šapca (MZ Mala Vranjska). U Narodni muzej pristigla je 1996. godine kada ju je ova institucija kulture otkupila od privatnog vlasnika T. Puretića. Prema njegovim navodima statuetu je pronašao na oranicama iza fabrike mesa “SIND”. Danas je deo antičke zbirke šabačkog muzeja.
Venera, visoka 144 milimetra, prikazana je naga u stojećem stavu sa osloncem na desnoj nozi. Leva noga je savijena u kolenu. Obline tela su sa svim anatomskim detaljima, naročito kukovi i leđa, uz isticanje kontura stomaka – simbola plodnosti. Nedostaje joj glava, desna ruka do ramena, a leva do iznad mišice. Na desnom gluteusu artefakta nalazi se veći otvor nepravilnog oblika sa naknadno obrađenim rubovima. Osim ovog, primetno je i oštećenje na levoj lopatici. Oba otvora su bila sanirana, jedva primetnim, metalnim zakrpama, od kojih je očuvana samo ona na plećki. Izrađena je u tehnici šupljeg livenja, glačanja i pozlate. Tragovi pozlate uočljivi su po celom telu, a najbolje su očuvani na skrivenim delovima predmeta.
Nije poznato kako su nastali ovi nedostaci. U stručnoj javnosti prisutno je nekoliko teorija. Moguća je greška prilikom livenja kasnije otklonjena zakrpama, a prisutna je i pretpostavka da je statueta bila deo kompozicije povezane pomenutim delovima tela. Defekti su posledica (ne)namernog razbijanja, odnosno razdvajanja celine. Postoji indicija da je Venera pozlaćena upravo zbog oštećenja.
Prema navodima arheologa Momira Cerovića predstavljenim u godišnjaku Narodnog muzeja, zbog nedostatka glave, teško je odrediti period i mesto nastanka statuete. Ostaci uvojaka na ramenima upućuju na sličnost sa bolje očuvanom Venerom iz drugog veka, pronađenoj u Bačkoj. Pretpostavlja se da su obe rađene u bliskom vremenskom periodu u nekoj od rimskih radionica. Sve upućuje na zaključak da se nepoznati umetnik, pri izradi, ugledao na helenističke kopije statua Afrodite grčke boginje ljubavi.
Rimljani su Veneru smatrali majkom naroda, a slične figurine su nosili vojnici i trgovci, u paru sa statuetom Merkura, božanstva trgovine.
Statueta Venere, boginje ljubavi rimske mitologije, pronađena je na širem području Šapca (MZ Mala Vranjska). U Narodni muzej pristigla je 1996. godine kada ju je ova institucija kulture otkupila od privatnog vlasnika T. Puretića. Prema njegovim navodima statuetu je pronašao na oranicama iza fabrike mesa “SIND”. Danas je deo antičke zbirke šabačkog muzeja.
Venera, visoka 144 milimetra, prikazana je naga u stojećem stavu sa osloncem na desnoj nozi. Leva noga je savijena u kolenu. Obline tela su sa svim anatomskim detaljima, naročito kukovi i leđa, uz isticanje kontura stomaka – simbola plodnosti. Nedostaje joj glava, desna ruka do ramena, a leva do iznad mišice. Na desnom gluteusu artefakta nalazi se veći otvor nepravilnog oblika sa naknadno obrađenim rubovima. Osim ovog, primetno je i oštećenje na levoj lopatici. Oba otvora su bila sanirana, jedva primetnim, metalnim zakrpama, od kojih je očuvana samo ona na plećki. Izrađena je u tehnici šupljeg livenja, glačanja i pozlate. Tragovi pozlate uočljivi su po celom telu, a najbolje su očuvani na skrivenim delovima predmeta.
Nije poznato kako su nastali ovi nedostaci. U stručnoj javnosti prisutno je nekoliko teorija. Moguća je greška prilikom livenja kasnije otklonjena zakrpama, a prisutna je i pretpostavka da je statueta bila deo kompozicije povezane pomenutim delovima tela. Defekti su posledica (ne)namernog razbijanja, odnosno razdvajanja celine. Postoji indicija da je Venera pozlaćena upravo zbog oštećenja.
Prema navodima arheologa Momira Cerovića predstavljenim u godišnjaku Narodnog muzeja, zbog nedostatka glave, teško je odrediti period i mesto nastanka statuete. Ostaci uvojaka na ramenima upućuju na sličnost sa bolje očuvanom Venerom iz drugog veka, pronađenoj u Bačkoj. Pretpostavlja se da su obe rađene u bliskom vremenskom periodu u nekoj od rimskih radionica. Sve upućuje na zaključak da se nepoznati umetnik, pri izradi, ugledao na helenističke kopije statua Afrodite grčke boginje ljubavi.
Rimljani su Veneru smatrali majkom naroda, a slične figurine su nosili vojnici i trgovci, u paru sa statuetom Merkura, božanstva trgovine.
M. Živanović i D. Blagojević
Najnoviji broj
25. april 2024.
