10. maj 2018.10. maj 2018.
Zmaj noćajski
FELjTON “SVEDOCI PROŠLOSTI 10”

Zmaj noćajski

Mitsko biće, moćno, nesavladivo, hrabro, odvažno, može sve, čak i da iz svojih čeljusti žari plamenom – zmaj. Nepostojeći u stvarnosti, stvoren u mašti nepoznatih pripovedača, postao je simbol, ideal junaštva. Takav heroj postao je potreba naroda početkom devetnaestog veka, stoleća u kome su počinjale odlučne bitke za oslobođenje iz kandži Osmanske imperije. Mnogi su želeli da naliče zmaju, no ako je ideal nemoguće dostići, onda se najbliže približio jedan junak.
Pod blagim svetlom stalne postavke Narodnog muzeja u Šapcu, u velikoj vitrini pozdravljaju nas čakšire i svetlo oružje jednog, za običan narod, nadčoveka i misterije. Nije imao tačnu godinu rođenja, pouzdano mesto “prvog plača” i uzrok pogibije. Sve nepoznate nosio je u sebi, a iza sebe ostavljao trag večnih dela i opevanog junaštva. Zvao se Stojan, a upamćen kao Zmaj od Noćaja.
O rođenju i detinjstvu Stojana Čupića nema mnogo istorijskih podataka. Još uvek nije utvrđena tačna godina njegovog rođenja, niti se pouzdano zna ko su mu bili roditelji. Rođen je u Pivi, u Hercegovini, kao unuk Tode Dobrilovića. Iz nepoznatih razloga, Todo je napustio rodni kraj, porodicu i nastanio se u Salašu Crnobarskom, u Mačvi, ondašnjem Alipašinom Salašu. Posle nekoliko godina u Mačvu su došle njegove tri unuke: Đurđija, Kata i Stana i sa sobom povele malog brata Stojana.
Kod nepoznatog učitelja u Salašu Crnobarskom, Stojan je naučio da čita i piše. Bio je pametan i vredan momak, ali bez imetka. Kao takav, svideo se Strahinji Čupiću iz Salaša Noćajskog, bogatom čoveku, koji nije imao dece. Od dede Tode, tražio je da usvoji Stojana. Prezime Čupić dobio je po svom poočimu. U periodu pre Prvog srpskog ustanka Stojan se bavio zemljoradnjom i trgovinom. Priča se da je tri puta zahvaljujući sreći, naišao na zakopano blago i tako uvećao svoj imetak.
Stojan beše visok rastom, u pojasu tanak, plećat, dugih nasmejanih obraza i velikih smeđih brkova. Posedovao je duh srednjevekovnih ritera, stalno na konju u sjajnom panciru i sa čeličnom kacigom na glavi po stasu i po glasu poetska slika i prilika slavnih vremena. Bio je veoma rečit i govorio je mnogo i lepo na skupštinama u Beogradu,
Prvi srpski ustanak ga je zatekao kao bogatog mačvanskog trgovca. Sa Karađorđem Stojan se sreo u Valjevskoj nahiji, gde je boravio zbog trgovine svinjama. Susret je bio presudan za njegov dalji životni put. Već u prvoj godini ustanka, Karađorđe ga je postavio za mačvanskog vojvodu i ovlastio da sam bira i postavlja niže vojne starešine. Odrekao se trgovine, bogatstva i predano se posvetio borbi srpskog naroda za oslobođenje od turskog jarma. Sa Ilijom Srdanom iz Prnjavora i drugim viđenijim Mačvanima, podigao je Mačvu na ustanak. Na Skupštini u Bogatiću, potvrđen je njegov izbor za vojvodu i izvršen izbor četnih starešina.
Nakon početnih operacija Stojan se povezao sa protom Nikolom Smiljanićem i drugim viđenijim mačvanskim ustanicima i sa njima delovao najviše u Kitogu, presrećući manje turske grupe koje su išle iz Šapca u Bosnu. U svakoj borbi iskazao je svoju domišljatost i snalažljivost.
Čupić je učestvovao i u čuvenoj bici na Mišaru, u avgustu 1806. godine. Svi njegovi biografi svedoče da je bio izuzetno hrabar, a narodna pesma ga svrstava u red najistaknutijih vojnih starešina. Kako nije izgubio nijednu bitku, zaslužio je od “raje” nadimak ZMAJ OD NOĆAJA.
Posle poraza Turaka na Mišaru, Karađorđe je organizovao potere za razbijenim neprijateljskim jedinicama. Tom prilikom, Stojan Čupić je, po svemu sudeći, pogubio Mulu Sarajliju u Drenovcu. U martu 1806. godine, odigrao se poznati boj na Salašu Crnobarskom. Na Zmajev predlog, odred srpskih konjanika se maskirao u tursku vojsku i dočekao Turke u polju. Lukavstvo je uspelo i Turci su bili potpuno iznenađeni.
Dok su ustanici pokušavali da oslobode Šabac, Čupić prelazi u Bosnu gde pali turska sela. Kada su do Turaka u Šapcu došle ove vesti, vojnici su poželeli da napuste grad, vrate se u Bosnu i brane svoje porodice.
Na kraju leta 1813. godine, jake turske snage osvajale su, jedan za drugim, ustaničke pozicije. Pale su Lešnica i Loznica, a do presudnog boja došlo je na Ravnju i Zasavici. Stojan Čupić i Miloš Obrenović, sa 3.000 ustanika, stacionirali su se u Šancu koji se desnim krilom oslanjao na Savu, a levim na Zasavicu. Uprkos jakom otporu šanac je pao. Posle neuspeha Zmaj se preko Šapca uputio ka Sremu.
Neki od mačvanskih kmetova suprotstavili su se ponovnom dizanju ustanka i vojevanju sa Turcima. Pretpostavljajući da u to ne mogu ubediti Stojana, odlučili su da mu “dođu glave”. Na prevaru su junaka izručili Turcima Majraš-paše u Badovincima. Bačen je u zvorničku tamnicu gde je, posle mesec dana, zadavljen gajtanom, a među narod je pušten glas da je umro od kuge.
Čupićeve vrline i mane, Filip Višnjić je opevao u više pesama: Boj na Mišaru, Bjelić Ignjatije, Hvala Čupićeva, Boj na Salašu, Boj na Loznici, Miloš Stojićević i Meho Orugdžić, Luka Lazarević i Pejza.

M. Živanović i D. Blagojević

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa