14. jun 2018.14. jun 2018.
“…STASALI SMO ZA ĐAKE PRVAKE PA NAS ŠKOLA POZIVA U KRILO!”
ZAVRŠNA PRIREDBA PREDŠKOLACA PU “POLETARAC” KOCELjEVA

“…STASALI SMO ZA ĐAKE PRVAKE PA NAS ŠKOLA POZIVA U KRILO!”

Još jedna generacija predškolaca obeležila je kraj jednog i početak drugog životnog perioda završnom priredbom, održanom prošlog petka. Na sceni koceljevačkog Doma kulture smenjivali su se “poletarci”, njihovi šareni kostimi, poneka nepravilno izgovorena reč i veseli ritmovi.
Mamama i tatama, bakama i dekama nije silazio osmeh sa lica, a potkradala se i po koja suza. Kažu, radosnica! Zbog toga što su njihovi mališani porasli. Zbog polaska u školu. Zbog izvođenja koreografije bez greške. Zbog ponosa i uzbuđenja.
–Ja mislim da imam veću tremu od svog deteta zbog polaska u školu. Očekujem da će biti dobar đak i da će školu ozbiljno shvatiti. Verujem da su za novi period u životu deca potpuno pripremljena- ističe Mirjana Tanasić, majka svršenog predškolca.
Iako se raduju polasku u školu, mališani kažu da im je žao što odlaze iz vrtića, od svojih vaspitačica, koje su ih mazile i pazile i naučile mnogim stvarima
–Ja bih voleo još da ostanem u vrtiću ali moram da idem u školu. Tamo ćemo učiti matematiku, imaćemo likovno, geografiju. Ja više volim slova nego brojeve i potrudiću se da imam sve petice. Učiću i čekaću da vidim kako će učiteljica oceniti- kaže Kosta Živanović, budući đak prvak.
Tina Gajić se na završnoj priredbi osećala kao princeza zbog lepe haljine.
–Svi su nam rekli da smo bili odlični. A brat mi je rekao da u školi mora mnogo da se uči i da se ide svaki dan- otkriva ova devojčica.
Gotovo u glas “poletarci” poručuju da će im najviše nedostajati vaspitačice, ali i pilav koji najbolje na svetu celom sprema kuvarica Joka.
Neki su već kupili po koju svesku i torbu za školu dok drugi još uvek razmišljaju kakav bi ranac želeli. Anđela Tanasić je poželela da na njenoj roze torbi bude lik barbike.
–Lepo mi je bilo u vrtiću. Vaspitačice su nas mazile i nikada nas nisu grdile. Ne radujem se što idem u školu i volela bih da ostanem još u vrtiću. Ali, moram da idem u školu- kaže Anđela.
Njena drugarica Anja Đošić je srećna što je došlo vreme da pođe u školu jer u njoj ima starijih drugara.
–Tamo je lepo, ali nije lako da se dobije petica. Moraš da se potrudiš a to znači da treba da gledaš i slušaš učiteljicu, da ćutiš i vredno da radiš- smatra Anja.
Završna priredba je za vaspitače istovremeno srećan i tužan trenutak. Svaka generacija je posebna. Svaka ima svoju specifičnost.
–Ova se izdvajala po tome što je grupa bila brojna pa je bilo važno obratiti veću pažnju na samu socijalizaciju između njih. Posebno je značajno što su imali motiv više za boljim uspehom. Razvijala se među njima zdrava konkurencija i takmičarski duh koji su pokazali nedavno i na maloj olimpijadi gde su pobedili tako što su bili tim i pomagali jedni drugima. Srećne smo što su izrasli u divnu decu. Želimo im da kroz život koračaju uzdignute glave, čistog srca i mirne duše. Da ne dozvole da ih prepreke spreče da postignu svoje ciljeve, a kada god im bude zatrebala naša podrška, dobiće je- poručile su vaspitačice Ljiljana Rakić i Željka Ranković.

V. Bošković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa