21. jun 2018.21. jun 2018.
Život je dobar, ne žalimo se
U POSETI PORODICI SAVIĆ U RUMSKOJ

Život je dobar, ne žalimo se

Srpska poljoprivreda počiva na ličnoj domišljatosti proizvođača. Voćarstvo bi bilo isplativo kada bi tržište bilo uređeno. Težak rad, ali život lep. Nova generacija Savića sveža snaga za budućnost
Jugoslava i Svetolik Savić su u Rumskoj od rođenja. Život na selu je izbor napravljen iz ljubavi, pa im ni celodnevne aktivnosti na gazdinstvu od 20 hektara ne padaju teško. Bave se isključivo voćarstvom i tvrde da od toga može da se živi, ali i da uvek može bolje. Taj boljitak bi bio izvesniji ukoliko bi nadležni uredili tržište i narodu ulili bilo kakvu sigurnost, no dok se to ne bude desilo, po rečima Svetolika Savića, srpskom poljoprivredniku ostaje samo da se kao i uvek snalazi i oslanja na sopstvenu domišljatost. Kažu i da je u Rumskoj malo naroda, ali za budućnost svog prezimena ne brinu: ovih dana su oženili sina.
-Obrađujemo 20 hektara zemlje. Nešto je naše, a nešto u zakupu. Najviše je pod kruškom, potom šljivom i trešnjom. Teško je vreme. Moraš imati više da bi preživeo, sa malom količinom nigde nisi pristao- kaže Svetolik i sumira nedavno završenu berbu trešanja.
-Ove godine otkupna cena trešanja u proseku je bila 150 dinara. To je dovoljno da se pokriju troškovi koji su veći nego lani. Prošle godine je cena bila 240 dinara, a dnevnica berača 2.000, dok je ove ta dnevnica sa putnim troškovima oko 3.000 dinara. Međutim, ne žalimo se. Može da se živi, a za voćarstvo stoji pravilo da je isplativo ako svaka peta godina prođe dobro. Odnosno, ta peta godina poklapa četiri slabije.
Savići najveći deo posla sami obavljaju, međutim u vreme berbe krušaka na njihovim njivama je i do 50 dodatnih radnika. Tada Jugoslavina veština organizacije dolazi do izražaja: sve mora savršeno da funkcioniše dok se posao ne završi.
-Nekada ustanem i pre šest, sve zavisi od toga šta u njivi ima da se radi. Ako imamo radnike ja sam sa njima, ako se kosi ja kosim... svaki dan ima posla po ceo dan, a kad se vratim u kuću čekaju me redovne obaveze kuvanja, pranja i čišćenja- objašnjava Jugoslava, koja je u selu poznata i po tome što traktor vozi dobro kao i većina muškaraca, i čija snaga počiva na činjenici da voli svoj život na selu.
-Naporno je, ali se ne žalim. Meni je život dobar, a sada će mi biti i lakši jer sam dobila snajku- sa osmehom će Jugoslava.
Ono što Saviće brine, kao i većinu srpskih poljoprivrednika uostalom je nestabilnost u svakom smislu. Tržište nije uređeno, a poslednjih godina se ni u vreme ne možeš uzdati. Nema godine da ovaj kraj nepogoda zaobiđe. Zbog toga, iako skupo, osiguranje postaje neophodno.
-Poslovanje se zasniva na snalažljivosti. Sve voće prodajemo, ništa ne prerađujemo. Cena opet nije uređena zavisi od otkupljivača, jedino što nam pomaže da kalkulišemo su male hladnjače gde voće može da stoji i po dva i po meseca. Sa duge strane, nevreme je postalo uobičajeno. Moraš da osiguraš, jer su zaštitne mreže, pogotovo kod krušaka mač sa dve oštrice. Slabije rode, a i plod je manji- objašnjava Svetolik i precizira da su prošle godine na osiguranje voćki dali oko milion dinara, dok je ove ta cifra premašena.
-Kada je o osiguranju reč, tu imamo povraćaj uplaćenog iznosa od 40 odsto od države. Koristimo i državne subvencije koje su sa nekadašnjih 12.000 pale na 4.000 dinara po hektaru. Gradska uprava nam je, sa druge strane, asfaltirala put i subvencionisala kopanje dubinskih bunara, što je od neprocenjivog značaja, jer u Pocerini berbe bez vode nema- kaže Svetolik, koji planira da u nekom skorijem vremenskom periodu gazdinstvo unapredi sušarom.
-Hladnjaču imam, malih kapaciteta od 15 do 20 tona, ali velikog značaja za čuvanje voća i čekanje cene. Na jesen moram uraditi još jednu, malo veću. Kada je o mehanizaciji reč, tu se snalazimo kupovinom polovnih mašina koje popravljamo i prerađujemo, ali ih osposobimo da dobro služe. Želja mi je da pored prodaje svežeg voća, počnem i da sušim šljive, kajsije i višnje. Tu je dobra zarada, a investicija od približno 4.000 evra u sušaru od oko tri tone dnevno bi brzo trebala da se isplati- tvrdi Svetolik.
Kao što smo već na početku teksta naveli, Savići su ceo život u Rumskoj. Nekada živo selo poslednjih godina ima sve manje stanovnika. Mnogo je neženja zašlih u godine, a dobar deo lokalnog življa se davno odselio u gradove u potrazi za lagodnijim životom. Sa druge strane, Savići se nikada nisu dvoumili, a poslednjih meseci, njihov sin jedinac je napustivši školu doneo definitivnu odluku da ostane na selu i ovde zasnuje porodicu. Time je ovim vrednim ljudima obezbeđena nova snaga za budućnost.

M. Živanović-T.Trifković

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa