12. jul 2018.12. jul 2018.
Hlebno žito, seljačka muka
NA KRAJU ŽETVE PŠENICE U MAČVI

Hlebno žito, seljačka muka

Sa cenom od 16. dinara za kilogram, novog zrna pšenice, proizvođači ne mogu da nadoknade osnovna ulaganja. - Opet je država zakazala. Morala je posredstvom nadležnog Ministarstva da stvori odgovarajući ambijent, ne da trguje pšenicom, kaže Dragorad Misojčić, proizvođač iz Ševarica
Bez obzira što se utišala buka kombajna i druge poljoprivredne mehanizacije, sa mačvanskih njiva pod pšenicom, raste nezadovoljstvo ratara, zbog niske otkupne cene, hlebnog zrna, koja se kreće oko 16. dinara za kilogram, a kasnije i znatno niže. S druge strane veliki broj proizvođača pšenice su srećni, jer su kako-tako, između dva kišna oblaka uspeli da požanju i pšenicu smeste na sigurno. U momentu je bilo da niko od otkupljivača nije želeo da primi požnjeveni rod, jer je kažu pšenica “proklijala”. Vrlo brzo su se predomislili i prijem je nastavljen, naravno uz kontrolu i uobičajene odbitke, pre svega na nečistoću. Drugi parametri su manje-više zanemareni.
Žeteoci sa kojima smo razgovarali kažu da je u početku ovog, jednog od najvažnijih letnjih poslova prinos bio izuzetno dobar ( Kretao se od šet do osam tona po hektaru) a ni kvalitet ovogodišnjeg zrna pšenice nije zaostajao ( do 80. odsto hektolitar). U kasnijoj žetvi prinosi su bili manji i tonu po hektaru, a ni kvalitet roda često nije bio zadovoljavajući. S tim u vezi došlo je do snižavanja i onako niske cene, koja, kažu ratari ne može da "pokrije" osnovna ulaganja.
- Pod izgovorom da je zrno proklijalo sada ga plaćaju oko 12. dinara za kilogram, neki još niže. To je baš ponižavajuće, a o nekakvoj zaradi nema ni govora, kaže Živorad Martinović, poljoprivredni proizvođač iz Bogatića. Ni njegove komšije nisu zadovoljne cenom ovogodišnjeg žita i skladište ga u silose u nadi da će kasnije biti bolje.
- Država bi morala da stvori ambijent za isplativiju žetvu pšenice, ne da njome trguje. I ovog puta su zakazali, a žeteoci ostavljeni da se sami snalaze, kako znaju i umeju. Ovo je strateška proizvodnja za svaku državu i takav tretman treba da ima i kod nas. Otvaranjem granica i padom carinskih barijera, srpska poljoprivreda i seljak su dovedeni do “prosjačkog štapa”. Slaba je vajda od vrhunskih selekcionara i domaćih sorti pšenice, koje su po rodnosti ravne i bolje od uvoznih, kad tržište sve to poništi i izjalovi rad čitavog tima stručnjaka i veselih seljaka, kaže Dragorad Misojčić, iz Ševarica, koji je na svojim njivama ove godine imao sedam hektara pod pšenicom. On je i samokritičan. Za nezavidnu situaciju seljaka, okrivljuje i njihovu neorganizovanost u odnosu prema državi.
- Dosta nam je “praznih” priča o oživljavanju sela i velikim izdvajanjima za tu namenu, kad situacija na terenu sve to demantuje. Seljaci moraju da se udružuju, da se izbore za veće prisustvo u srpskom parlamentu i tamo se izbore za povoljniji položaj u društvu, objašnjava Misojčić.

Lj. Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa