19. jul 2018.19. jul 2018.
SELO NEKAD I SAD

Šećerna vodica

Značaj darivanja i radost koja se podrazumeva i u selu evulira decenijama unazad. Vremešna starica se priseća kako joj je tadašnja učiteljica pričala pre par decenija da detetu daje i od tice mleko, ali avaj od radosti ni traga. U novije vreme luksuzni automobili, u priču uključi i komšija istih godina, daruju se kao šibice i nažalost i lupaju i menjaju poput štipaljki.
I poteče predanje koje je starija baka govorila onima koji su se rasipali darovima a kao putokaz, kako je volela reći, kako se deca kvare. Kao nauk nudila priču koju je ponela kao malena devojčica. Beše to vreme kada je domaćin zorom određivao šta će ko raditi pa ona dobi zadatak da ode kod mudrog komšije da priupita da li livadu obarati. U staroj ćerpičari sačeka je starica i dok stigne starac ponudi da se počasti. Na ringlu stavi džezvu i u ugrejanu vodu ubaci šaraf šećera. Opojna tečnost zauvek se ureza u sećanje i iscrta put velike sreće dugo snevane. Ta šolja osta zavek upisana u sećanje. Bilo je potom darova itekako vrednih ali šećerna vodica osta u ramu nezaborava.
Večita priča o daru i značaju onoga što se u daru i radosti ume prepoznati. Na jednom od skorašnjih veselja vedri čovek odredi značajnu sumu novca da se izraduje, tako je od starina. Ali avaj, u radosti omače se tanjir i čaše i ljutiti domaćin pokaza kapiju veseljaku. Svatovi u istom trenu ustaše i pridružiše se proteranoj radosti. Nisu pomogle molbe da se vrati ni pokušaj da mu se vrati novac. Jer sreća se, govorio je nemože ni vratiti ni platiti. Ovaj put mnogo vrednija od šećerne vodice ali primereno vremenu ista pouka.
I neizbežna priča ljubavnog predanja. Bogat i siromašna devojka raskošne lepote zakazaše svadbu i pred prstenovanje njoj se smuči jer u rodnom domu beše malo hleba a uz proju tek ponešto. Izlazeći na vazduh ugleda momka kojeg je volela ali siromah beše. U ruci imao buket livadskog cveća i rumenu jabuku. U trenu slika života promeni ram. Umesto obećanog ugleda lik svog dragog i sam o bezbrižnom životu izgubi se u magli. U nekoliko koraka nesta u neznanom pravcu odakle stiže priča da je brojnu čeljad izrađala i poživela dugo u sreći pošto se deca kako je koje stizalo srećno i berićetno udavalo. Imaše sedam ćeri. Presrećni otac na sedeljkama kada su ga zbog ženske dece zadirkivali zborio, otiće one kao alva...
Priznaćete između šećerne vodice i BMV razlika je velika ali život ima svoje tokove koji vode u neznanom pravcu gde se i nana u prošlosti itekako radovala ali i deca ovog vremena ostajući u ramu svojih poimanja života. Do kraja ostale su priče starina da se novcem teško može sve kupiti. Čak i šaraf šećera ima cenu ali za devojčici od nepunih deset godina bio je i dan danas ostao bogatstvo za sebe .
I učiteljici iz priče zatro se trag. Ćerki koju je volela kao oči svoje sudbina ne beše naklonjena a šećerna vodica i dan danas ima isti ukus. I veselje onome ko ga u srcu nosi nema cenu pa i ta priča ide u predanje. Ljubav opet ima svoj tok gde se ionako u trenu sve prelomi i izgubi ili rasčisti u zaljubljenoj duši. Kao na nepreglednoj livadi gde samo poneki cvet ima bezmernu vrednost. Poput lekovitih trava i mirisnih ruža koje traju kroz sva vremena. Krasile su nekada skromne kuće krečene u belo ali i sadašnje zamkove nikle na svakom koraku i uređene po engleskom receptu. Merila već prema onome što vreme nosi ali posle ove priče jedna je samo šećerna vodica. Ko sumnja neka proveri kao umesto već ustaljene kafe tri u jedan može da zamiriše obična izvorska voda u koju je pod ključem istopio se šaraf šećera. Koji je začinio i ovu priču.
Tako predanje veli a vi prenesite onom ko vam je mio.

Sreten Kosanić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa