20. septembar 2018.20. sep 2018.
NESREĆA NIKAD NE DOLAZI SAMA

Kad pakao postane java

“...Odvezao me je u šumu koja se nalazila u Vranjskoj. Istukao me je, vezao za drvo, i silovao. Plašeći se šta će okolina reći nikad slučaj nisam iznela u javnost. Nakon izvesnog vremena saznala sam da moj napadač izdržava zatvorsku kaznu
zbog silovanja...”
Umesto da ih bude sve manje, svedoci smo da porodičnog nasilja u Srbiji ima sve više. Nekada su u pitanju psihičke torture, tuče, a povremeno dođe i do ubistva. Za razliku od pre nekoliko godina, žrtve su danas znatno hrabrije, te se ne libe da prijave nasilje. Većina žena izbavljenih iz kandži nasilja, hrabro nastavi svoj put, boreći se, često, tek za golu egzistenciju, a pred vama je jedna od neispričanih priča u kojoj Pravda nikada nije bila zadovoljena...
Baka jedini
slonac
Majka je napustila kada je imala 6 meseci. Razlog za to nikada nije saznala, ali je taj događaj umnogome uticao na nesrećan put kojim je išla kroz život. Rođena sedamdesetih godina, naša sugrađanka odrasla je sa bakom. Nezaposlena žena, skupljala je hranu po komšiliku kako bi je odgajila. Za to vreme njen otac je izdržavao drugu porodicu...
- Skoro nikada nije bio tu. Dok sam išla u osnovnu školu, ni na jedan roditeljski sastanak nije došao. Ne znam ni da li je znao koji sam razred u datom momentu pohađala. Nažalost, bila sam emotivno vezana za njega, te sam na sve načine pokušala da mu skrenem pažnju.
Jedan od njih zamalo da je košta života. U sedmom razredu osnovne škole odlučila je da izvrši samoubistvo. Preživela je, a otac nije ni došao u bolnicu. Tada joj je već bilo jasno da joj je baka jedini oslonac.
Kao da zapostavljanje od strane oca nije bilo dovoljno teško za nju, po završetku osnovne škole život joj je “udario šamar” ostavivši trag za ceo život.
Nesreća koja je
ostavila trag
za ceo život
- U vreme kada sam izlazila sa društvom u grad, postojao je gradski prevoz, koji sam svako veče čekala ispred stare Robne kuće. Naišao je prijatelj mog oca i ponudio se da me poveze. Nesluteći šta će mi se desiti, pristala sam. Kada sam shvatila da je promenio pravac vožnje bilo je kasno. Odvezao me je u šumu koja se nalazila u Vranjskoj. Istukao me je, vezao za drvo, i silovao. Potom me je odveo u svoju kuću i opet silovao.
Imala je petnaest godina. Plašeći se šta će okolina reći nikad slučaj nije prijavila. Međutim, pravda sve stigne, pa je tako i njega. Nakon izvesnog vremena saznala je da izdržava zatvorsku kaznu zbog silovanja.
- Pokušala sam da zaboravim na to i da nastavim dalje. Došlo je vreme da upišem srednju Tehničku školu. Bila sam odličan đak, ali sam školu pred kraj prve godine napustila. Razlog za to bio je moja prva ljubav. Pobegla sam od kuće i otišla kod njega da živim. To je bio pokušaj da doživljenu traumu zaboravim i povratim poverenje u muškarce – ističe naša sugrađanka.
Tanka linija između ljubavi i mržnje
- Kao i svaki početak, i naš je bio lep. Nakon šest meseci zabavljanja, ostala sam trudna. Tada se promenio. Počeo je da me maltretira, prvo psihički, a onda fizički. Kada sam rodila ćerku, naivno sam zbog nje pristala na udaju. Svaki dan živela sa nadom da će se promeniti. Tukao me je i insistirao da vodim ljubav sa njim kada to nisam htela. Nekada čak i pred bebom. Sve do incidenta kada mi je “pukao film”...
Vrativiši se sa igranke, pod dejstvom alkohola, suprug naše sagovornice ju je istukao. Zaključao ju je u kuću i ubacio u zamrzivač. Taj vikend im je u poseti bio dever koji je čuo njeno vrištanje, te je razvalio vrata od kuće i oslobodio je. Istog momenta je pobegla. Iz sela se peške sa bebom od tri meseca prešavši 3 km vratila u Šabac. Nakon obraćanja Centru za socijalni rad, razvela se i nastavila da živi sa bakom. Tada je imala 18 godina, a iskustva za ženu od 40.
Od sekretarice do
kafanske pevačice
- Počela sam da radim poslove po kućama. Čuvala sam decu i stare osobe, čistila, raspremala i na taj način pokušala da zaradim. Jednog dana, komšinica mi je predložila da se zaposlim u firmi u kojoj sam dok se nije zatvorila bila sekretarica. To je trajalo pet godina. Upoznala sam drugaricu, današnju kumu, sa kojom sam povremeno odlazila na piće u šabačke i okolne kafane. Na predlog jednog od gostiju otpevala sam pesmu nakon čega su se svi oduševili.
Otkrivši talenat za muziku, rešila je da postane kafanska pevačica. Tada je imala 24 godine. Kako kaže, ne postoji kafana u okolini Šapca u kojoj nije pevala, a posao je zaočela u kafani “Kod Beograđanina” u Vranjskoj.
- U početku mi je bilo zanimljivo. Kako je vreme prolazilo počela sam da uviđam tamne strane tog posla. Kako je, može znati samo onaj ko je doživeo. Dolaze razumni i pristojni gosti, ali tuče i prostakluk su neizostavni deo ovog posla. Bilo kako bilo, meni posle svega što sam prošla nikakve uvrede i incidenti nisu mogli da me poremete. Navikla sam se i znala kao i dan danas da izađem na kraj sa tim.
Ljubav prema detetu nema granice
Posao kafanske pevačice i dalje je njeno zanimanje. Živi od socijalne pomoći, a na radnom mestu nema ni platu ni dnevnicu. Da li će danas imati šta da jede zavisi od bakšiša, ali kako ističe i od iskorišćavanja muškaraca. Razlog iz kog se upustila u način zarade na možda kompromitujući način je kako ističe ćerka koja je smisao njenog života.
- Vođena svojim iskustvom, uvek mi je na prvom mestu bilo da moja ćerka ima sve što joj treba. Noćna mora koju sam preživela za posledice ima tri manja moždana udara i psihijatrijske dijagnoze. Opet, ništa od toga ne bih menjala jer imam nju koja mi je velika podrška. Kao samohrana majka uspela sam da je izvedem na pravi put. Nekada to ne mogu ni dva roditelja. Ona je sada uspešan preduzetnik u Beogradu. To je moj najveći uspeh u životu. Ponosna što sam je koliko god trnja morala da zgazim uspela da učinim uspešnom, vaspitanom i samostalnom ženom za primer.
Iskorišćavanje muškaraca
“Nepristojnih ponuda je uvek bilo. Moram priznati da sam sa muškarcima posle iskustva u adolescenciji ulazila u veze samo iz koristi. Ništa dobro osim toga mi nikad nisu doneli, a meni je bio bitan samo njihov novac. To i dan danas radim. Emotivno kao da sam osakaćena. Nakon braka nisam osetila ljubav prema muškarcu...”

Radnice u
kafani “roba”
Kako kaže postojale su kafedžije koje su podovodile pevačice. I sama je radila u jednoj u kojoj je vlasnik prodavao njene koleginice. Ona je iz nepoznatog razloga bila zaštićena, ali joj je bilo teško da gleda dešavanja oko sebe. Ističe da se to i dan danas dešava...
K.Jekić

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa