8. novembar 2018.8. nov 2018.
SEĆANjA KROJAČA MAČVANSKIH NARODNIH ODELA LUKE LjUBINKOVIĆA
NA DANE RADNOG ANGAŽOVANjA U PARIZU

Hit su bile uske pantalone

Ženski modeli morali su posebno da izraze struk i liniju tela. Mini suknje, haljine uz mnogo “umetaka”, svečana odela, ženske pantalone, otvorene sa strane oko osam santimetara, tako da se ispod njih diskretno nazire donji veš, proslavile veštog majstora i njegovu suprugu Ljiljanu, donele im ugled i imetak. Zov zavičaja u kome teku penzionerski dani, bio je jači ali svetla Pariza ne zaboravljaju
Prošlo je skoro pola veka od kako je Luka Ljubinković iz Banovog Polja u Mačvi, sa suprugom Ljiljanom, šio različite odevne predmete u Parizu (Butik “Labordi Ana”). Proteklo vreme je samo “podgrejalo”njihova sećanja na trenutke tog radnog angažovanja (privremeni boravak ) u srcu evropske mode sedamdesetih, a po mnogim procenama, najprestižnijem svetskom centru mode i danas.
Od narodnih nošnji do izazovnih svetskih modnih hirova
Negde u dnu srca obuzme ih čudna toplina, kad se prisete tih dana. Naravno da nezaboravu doprinosi i jedna nesvakidašnja mladost, koja im je tada priuštila mnoge lepe trenutke, ali i izuzetno teške i odgovorne životne prekretnice. Jedno je samo sigurno i to ističu i danas: Posla se nikada nisu stideli. Naprotiv, pristupali su mu uvek smelo i odlučno, boreći se za što više kvaliteta, ne zapostavljajući time ni kvantitet urađenog.
Luka je za tih nekoliko godina ( tri ) u gradu na Seni, kod gazde Bernarda u njegovom luksuznom butiku “Labordi Ana” uradio na stotine modela različitih odevnih predmeta koji su potom šiveni u milionskim serijama za kupce u Francuskoj i širom sveta. Na majstorstvu kod šivenja mini suknji za kojima su tih godina prosto “ludovale” mnoge mlade Parižanke, pozavidela bi mu i sama Meri Kvant (tvorac mini suknje).
Izazovni pohod ovog kreativnog Mačvanina od prvih krojeva, klasičnih mačvanskih seljačkih narodnih nošnji do izazovnih svetskih modnih hirova u odevanju je jedinstvena i jednostavna priča o uspehu provincijalca u belom svetu.
Krenuo je “trbuhom za kruhom”, kao i veliki broj ljudi, bivše države u to vreme. Pamti da se u selu dosta teško živelo od poljoprivrede i njegovog krojačkog zanata, što je i bio najveći razlog za odlazak u Pariz. Bez mnogo razmišljanja, prihvatio je poziv šuraka Slavka da sreću potraži u “srcu mode sedamdesetih”.
Svetlosti evropske i svetske metropole nisu zanele mladi bračni par. Luka se odmah pokazao kao izuzetno vešt majstor u rukovanju krojačkim makazama, a uz njega se i Ljiljana dobro snašla.

Letnja haljina
od lana
- Gazda mi je odmah doneo jedan nacrt letnje haljine od lakog lanenog platna, otvorene na leđima sa dosta umetaka od čipke i raznobojnog perja. Ja sam po tome skrojio prvi uzorak, a haljina je kasnije u radionici šivena u seriji od nekoliko desetina hiljada komada. Za to sam već prvog meseca zaradio 5.000 francuskih franaka, priseća se Luka.
Što više, lepše i brže, bio je osnovni moto rada kod gazde Bernarda. Tražena je i preciznost. Tako je i dubina štepa koji pravi šivaća mašina, stalno proveravana uz pomoć baterlampe u mraku.
Luka se posla nije plašio. Znao je da radi i po deset časova. Ponekad i vikendom, samo da se ispoštuje norma i zahtev tržišta, koje je bilo probirljivo.
- Ženski modeli morali su posebno da izraze struk i liniju tela. Sećam se velikog interesovanja za uske ženske pantalone, koje su sa strane otvorene oko osam santimetara, tako da se ispod diskretno vidi donji veš. Prodavale su se kao alva. Najviše su ih nosile mlade devojke. To je bio hit, kao i mini suknja. Za svečane haljine sa dosta umetnutog perja, muška odela prožeta šljokicama, bilo je potrebno dosta strpljenja i pažnje. Bio sam jako srećan gledajući Parižanke na Jelisejskim poljima ili ispod Ajfelove kule, kako se “šepure” u haljinama iz butika “Labordi Ana”, kaže Luka i napominje da su posebno bile moderne upadljive boje: crvena i plava, kao i štofovi na kockice. Izdvaja ženske kožne jakne u struk sa krznom oko vrata.
Sašio je dosta farmerica od najkvalitetnijeg džinsa, koje su nošene sa širokim kaiševima uz raznovrsne modele majica.
Čitave serije neobičnih košulja, pantalona i druge robe, odlazile su iz radionice u kojoj je na najsavremenijim japanskim mašinama radilo 40 radnika.
Luka je bio glavni majstor, a kad bi leti došao u rodni kraj na odmor, mnogi zemljaci zapanjeno su gledali u njegovu garderobu. Tad mu je jedan prijatelj za košulju od svile sa ruskom kragnom i izveženim “zlatnim” orlom ponudio debelu svinju u razmenu.
Ljubinkovići su zajedničkim radom u Parizu, za relativno kratko vreme stekli pristojan imetak od čega su mogli lepo da žive i izdržavaju ćerke Mirjanu i Biljanu, koje su danas odrasle osobe i imaju svoje porodice.
Od svetlosti Pariza su ostale samo lepe uspomene, požutele fotografije i papirnate mustre najekskluzivnijih odevnih predmeta sedamdesetih.
Lj.Đ.

Najnoviji broj

28. mart 2024.

Најновији број
Verified by Visa MasterCard SecureCode
American Express MaestroCard MasterCard Visa
Banka Intesa